Paradoks vrijednosti - Akshita Agarwal

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/the-paradox-of-value-akshita-agarwal

Zamislite da ste na kvizu i možete izabrati između dvije nagrade: dijamant ... ili bocu vode. To je jednostavan izbor - dijamanti su vrjedniji. Ali ako vam daju isti izbor kada ste dehidrirani u pustinji, nakon lutanja danima, biste li odabrali drugačije? Zašto? Nisu li dijamanti i dalje vrjedniji? Akshita Agarwal objašnjava paradoks vrijednosti.

Lekcija: Akshita Agarwal, animacija: Qa'ed Mai.

Zamislite da ste u kvizu i morate
izabrati između dvije nagrade:

dijamanta

ili boce vode.

To je jednostavan izbor.

Dijamanti su očito vrjedniji.

Sad zamislite
da ponovno imate isti izbor,

samo ovog puta niste na kvizu,

već dehidrirani u pustinji
nakon što ste danima lutali.

Birate li drugačije?

Zašto? Nisu li dijamanti vrjedniji?

To je paradoks vrijednosti,

slavno opisan od vodećeg
ekonomista Adama Smitha.

I kaže da definiranje vrijednosti
nije tako jednostavno kako se čini.

Na kvizu, razmišljate o vrijednosti
razmjene svakog predmeta,

ono što možete za njih kasnije dobiti,

ali u hitnom slučaju,
kao u scenariju u pustinji,

ono što je najvažnije
je korisna vrijednost,

odnosno koliko vam pomaže
u trenutnoj situaciji.

I zato što možemo odabrati
samo jednu opciju,

moramo razmisliti
i o oportunitetnom trošku,

odnosno što gubimo
kada odustanemo od jedne stvari.

Poslije svega, nije važno koliko možete
zaraditi prodajom dijamanta

ako nikad ne izađete iz pustinje.

Većina modernih ekonomista
bavi se paradoksom vrijednosti

pokušavajući ujediniti ova razmatranja

u konceptu korisnosti,

odnosno koliko dobro nešto zadovoljava
želje ili potrebe osobe.

Korisnost se može primijeniti
u bilo čemu, od potrebe za hranom

do zadovoljstva kada čujete
najdražu pjesmu

i varirat će za različite ljude i prilike.

Tržišna ekonomija pruža nam
jednostavan način da pratimo korisnost.

Jednostavno, korisnost
koju nešto ima za vas

odražava se u tome koliko
biste bili spremni platiti za to.

Sad, zamislite da ste opet u pustinji,

samo ovoga puta, nudi vam se
novi dijamant i boca vode

svakih pet minuta.

Ako ste kao većina ljudi,
prvo ćete uzeti dovoljno vode za putovanje,

i onda koliko god dijamanata
možete nositi.

Ovo se događa
zbog marginalne korisnosti,

i to znači da kada birate
između dijamanata i vode,

uspoređujete korisnost dobivenu
od svake dodatne boce vode

ili dodatnog dijamanta.

I to radite svakog puta kada
dobijete ponudu.

Prva boca vode vrijedi vam više
nego bilo koja količina dijamanata,

ali uskoro imate svu vodu koju trebate.

Nakon nekog vremena,
svaka boca vode postaje teret.

Tada počinjete birati
dijamante umjesto vode.

To nije samo za nužne stvari, poput vode.

Kod većine stvari,
što ih više steknete,

manje korisne ili zanimljive postaju.

Ovo je zakon opadajuće
marginalne korisnosti.

Rado ćete kupiti dvije
ili tri porcije najdraže hrane,

ali od četvrte će vam biti muka,

a stota bi se pokvarila
prije nego dođete do nje.

Ili možete plaćati da gledate
isti film nanovo dok vam ne dosadi

ili ne potrošite sav novac.

U svakom slučaju, doći ćete do točke

gdje je marginalna korisnost za kupovinu
još jedne ulaznice za film nula.

Korisnost se ne primjenjuje samo na
kupnju stvari, već na sve naše odluke.

I intuitivni način za maksimiziranje
i izbjegavanje opadanja

je varirati kako trošimo
naše vrijeme i resurse.

Kada su osnovne potrebe zadovoljene,

teoretski odlučujemo
investirati u odabire

samo do točke kada su korisni
ili u njima uživamo.

Naravno, kako učinkovito bilo tko od nas
maksimizira korisnost u stvarnom životu

je druga priča.

Ali pomaže sjetiti se da
najveća vrijednost dolazi od nas,

od potreba koje dijelimo,

stvari u kojima uživamo,

i u izborima koje činimo.