Tko kontrolira svijet?

James Glattfelder proučava kompleksnost: kako je to međupovezan sustav - primjerice, jato ptica - više od zbroja svojih dijelova. Proizlazi da nam teorija kompleksnosti može razotkriti mnogo o tome kako ekonomija funkcionira. Glattfelder prezentira pionirsku studiju o tome kako kontrola teče tkivom globalne ekonomije, i o tome kako nas ranjivima čini koncentracija moći u rukama zastrašujuće malobrojnih. (Snimljeno na TEDxZurich.)

"U trenutku izbijanja krize,

ozbiljna ograničenja postojećih ekonomskih

i financijskih modela postala su očita."

"Neki snažno vjeruju, i ja dijelim njihovo mišljenje,

da je loša ili isuviše pojednostavljena
i presamouvjerena ekonomska znanost

pripomogla nastajanju krize."

Vjerojatno ste svi čuli slične kritike

od ljudi koji su skeptici glede kapitalizma.

Ali, ovo je nešto drugo.

Ovo dolazi iz srca financija.

Prvi je citat Jean-Claudea Tricheta,

iz vremena dok je bio guverner
Europske središnje banke.

Drugi je citat čelnika

Britanskog regulatora financijskih usluga (FSA).

Sugeriraju li ovi ljudi

da mi ne razumijemo ekonomske sustave

koji pokreću naša suvremena društva?

Postaje gore.

"Trošimo milijarde dolara

u nastojanjima da spoznamo izvore svemira

iako istodobno još uvijek ne razumijemo preduvjete

za stabilno društvo,
djelotvorno gospodarstvo, ili mir.

Što se ovdje zbiva? Kako je ovo moguće?

Znamo li doista više o tkivu
od kojeg je sazdana naša zbilja,

no što znamo o tkivu

koje proizlazi iz naših međusobnih odnosa?

Nažalost, odgovor je da.

Ali, postoji i zanimljivo rješenje koje potječe

iz onoga što se naziva znanost o kompleksnosti.

Da bih objasnio što to znači i što to jest,

dopustite mi da se nakratko vratim u prošlost.

U fizici sam završio slučajno.

Bio je to slučajan susret dok sam bio još mlad,

i otad sam se često čudio

nevjerojatnom uspjehu fizike

u opisivanju stvarnosti u kojoj se
svakoga dana budimo.

Ukratko, o fizici možete razmišljati na sljedeći način.

Odaberite djelić stvarnosti,
kojeg želite razumjeti

i prevedite ga u matematički jezik.

Pretvorite ga u jednadžbe.

Potom su moguća predviđanja,
kao i njihovo testiranje.

Zapravo, imamo sreće što to funkcionira,

jer nitko doista ne zna
zašto bi misli u našim glavama

imale ikakve veze s temeljnim
djelovanjem svemira.

Unatoč tom uspjehu, i fizika ima
svojih ograničenja.

Kao što je Dirk Helbing istaknuo
u posljednjem citatu,

uopće ne razumijemo kompleksnost

koja je u odnosu s nama, koja nas okružuje.

Zbog toga sam se paradoksa
zainteresirao za kompleksne sustave.

Ti su, dakle, sustavi sačinjeni

od mnoštva međusobno povezanih
ili djelujućih dijelova:

jata ptica ili riba, mravlje kolonije,

ekosustavi, mozgovi, financijska tržišta.

Ovo su tek neki primjeri.

Zanimljivo, kompleksne je sustave vrlo teško

predočiti matematičkim jednadžbama.

Zato uobičajeni fizikalni pristup nije ovdje primjenjiv.

Što, dakle, znamo o kompleksnim sustavima?

Znate, ono što se izvana čini
kao kompleksno ponašanje

zapravo je rezultat

svega nekoliko jednostavnih pravila međudjelovanja.

Znači, jednadžbe možete zaboraviti

i započeti s razumijevanjem sustava

promatrajući međudjelovanja.

Dakle, jednostavno zaboravite jednadžbe

i započnite promatrati međudjelovanja.

Štoviše, većina kompleksnih sustava

ima to zadivljujuće svojstvo zvano
spontano pojavljivanje.

To znači da sustav kao cjelina

iznenada počinje iskazivati ponašanje

koje se ne može razumjeti niti predvidjeti

promatranjem pojedinih dijelova sustava.

Cjelina je tako, doslovno, više
od zbroja vlastitih dijelova.

Sve to, također, znači da možete zanemariti

pojedinačne dijelove sustava,
i njihovu kompleksnost.

Prema tome, radi li se o stanici,
o termitu, ili o ptici,

samo se usredotočite na pravila međudjelovanja.

Posljedica je da su mreže savršen prikaz

kompleksnih sustava.

Čvorovi u mreži

su komponente sustava,

a međudjelovanja predstavljaju
poveznice među njima.

Prema tome, što su jednadžbe za fiziku,

to su kompleksne mreže
u proučavanju kompleksnih sustava.

Ovaj je pristup vrlo uspješno primijenjen

na mnoge kompleksne sustave
u fizici, biologiji,

računalnim znanostima, društvenim znanostima.

No, što je s ekonomijom?

Gdje su ekonomske mreže?

Ovo je iznenađujuća i istaknuta
pukotina u literaturi.

Studija koju smo prošle godine objavili pod nazivom

"Mreža globalne korporativne kontrole" -

prva je opsežnija analiza ekonomskih mreža.

Studija se strelovito proširila Internetom

i privukla podosta pažnje međunarodnih medija.

To je značajno zbog toga što, ponovno,

zašto to nitko nije prije sagledao?

Slični su podaci dostupni već neko vrijeme.

Ono što smo mi pozornije sagledali
bile su vlasničke mreže.

U tom slučaju čvorovi su tvrtke, ljudi, vlade,

zaklade i sl.

Poveznice su predstavljene odnosima s ulagačima,

pa tako Ulagač A posjeduje X posto dionica Tvrtke B.

Također, tvrtki pridajemo vrijednost

na osnovi njenih operativnih prihoda.

Tako vlasničke mreže otkrivaju obrasce

odnosa među ulagačima.

Na ovom jednostavnom primjeru možete vidjeti

nekoliko financijskih institucija

s nekim poveznicama istaknutijim u mnoštvu drugih.

Možete pomisliti da nitko ovo ranije nije sagledao

zato što su vlasničke mreže

stvarno, stvarno dosadne za proučavanje.

Međutim, budući da je vlasništvo
u izravnoj vezi s kontrolom,

kao što ću kasnije obrazložiti,

promatranje vlasničkih mreža

može vam, zapravo, dati odgovore na pitanja poput:

Tko su ključni igrači?

Kako su oni organizirani?
Jesu li izdvojeni?

Jesu li međusobno povezani?

I kakva je ukupna raspodjela kontrole?

Drugim riječima, tko kontrolira svijet?

Mislim da je to zanimljivo pitanje.

I ima utjecaja na sistemski rizik.

Ovo je mjera ukupne ranjivosti sustava.

Visok stupanj međusobne povezanosti

može loše utjecati na stabilnost,

jer se pritisak tad može proširiti sustavom

poput pošasti.

Znanstvenici su katkad kritizirali ekonomiste

koji vjeruju da su zamisli i koncepti

važniji od empirijskih podataka,

jer temeljna smjernica u znanosti glasi:

Neka podaci govore.
Dobro. Učinimo to.

Stoga smo započeli s bazom podataka o

13 milijuna vlasničkih odnosa od 2007.

To je mnogo podataka,
i zato što smo željeli otkriti

tko vlada svijetom,

odlučili smo se usredotočiti na
transnacionalne korporacije;

ukratko, na TNC-ove.

Takve tvrtke posluju u više od samo jedne zemlje,

i pronašli smo ih 43.000.

U sljedećem smo koraku izgradili
mrežu oko tih tvrtki,

i uzeli smo u obzir sve njihove dioničare,

i dioničare njihovih dioničara, itd.

odozdo prema gore, i odozgo prema dolje,

i okončali s mrežom od 600.000 čvorova

i milijun poveznica.

Ovo je mreža TNC-ova, koju smo razmatrali.

Ispostavilo se da je strukturirana na sljedeći način.

Postoji periferija i centar

koji sadrži oko 75% svih igrača,

i u centru se nalazi ta sićušna,
ali dominantna jezgra

sačinjena od međusobno visokopovezanih tvrtki.

Radi bolje ilustracije,

zamislite velegradsko područje.

Ako su ondje predgrađa i periferija,

te središte grada kao što je to
financijska četvrt,

tad će jezgra biti nešto poput

najvišeg nebodera u tom središtu.

Ovdje su već vidljivi znakovi organiziranja...

36% TNC-ova nalaze se samo u jezgri,

ali zarađuju 95% ukupnih operativnih prihoda

svih TNC-ova.

Dakle, raščlanili smo strukturu,

no u kakvom je ona odnosu s kontrolom?

Vlasništvo osigurava dioničarima
glasačka prava.

To je uobičajeno shvaćanje kontrole.

Postoje različiti modeli koji vam
omogućuju izračunati

kontrolu koju vam vlasništvo osigurava.

Posjedujete li više od 50% dionica tvrtke,

zadobivate kontrolu,

ali ona obično ovisi o relativnoj raspodjeli dionica.

A mreža je uistinu bitna.

Prije 10-ak godina, g. Tronchetti Provera

raspolagao je i vlasništvom i nadzorom
u maloj tvrtki,

koja je pak imala vlasničkih udjela i nadzor
u većoj tvrtki.

Jasno vam je.

U konačnici je zadobio kontrolu u Telecom Italia

s utjecajem u razini od 26.

To znači da je svakim uloženim eurom

uspio pokrenuti 26 eura tržišne vrijednosti

kroz lanac vlasničkih odnosa.

Ono što smo doista izračunavali u našoj studiji

bila je kontrola nad vrijednošću TNC-ova.

Na osnovi toga smo svakome dioničaru

dodjeljivali stupanj utjecajnosti.

To je vrlo slično

zamisli o potencijalnoj moći, Maxa Webera,

tj. vjerojatnosti nametanja vlastite volje

unatoč suprotstavljanju drugih.

Želite li izračunati tok u vlasničkoj mreži,

evo što trebate učiniti.

Nije to osobito teško razumjeti.

Poslužit ću se sljedećom usporedbom...

Zamislite vodu kako kola cijevima

različitih debljina.

Slično tome, kontrola teče vlasničkim mrežama

i nakuplja se u čvorovima.

Što smo, dakle, otkrili nakon
izračunavanja sve te mrežne kontrole?

Proizlazi da 737 najkrupnijih dioničara

imaju potencijal skupno nadzirati

80% vrijednosti TNC-ova.

Sjećate se?
Krenuli smo od 600.000 čvorova,

što znači da ovih 737 krovnih igrača

čini zajedno tek nešto više od 0.1%.

Uglavnom su to američke i britanske
financijske institucije.

No, to nije sve.

U jezgri nalazimo 146 najvećih igrača

koji zajedno imaju potencijal skupno kontrolirati

40% vrijednosti TNC-ova.

I što biste iz ovoga mogli naučiti?

Visok stupanj kontrole, što ste ga vidjeli,

vrlo je drastičan po svim mjerilima.

Visok stupanj međusobne povezanosti

najvećih igrača u jezgri

mogao bi predstavljati znatan sistemski rizik
za globalnu ekonomiju.

Lako bismo mogli reproducirati
mrežu TNC-ova

sa svega nekoliko jednostavnih pravila.

To znači da je njihova struktura vjerojatno

posljedica samoorganiziranja.

Ono je proizlazeće svojstvo koje ovisi

o pravilima međudjelovanja u sustavu,

pa vjerojatno nije posljedica nekih
autoritarnih utjecaja

poput globalne zavjere.

Naša je studija "dojam o površini Mjeseca.

Ona nije plan grada."

Stoga uzmite egzaktne numeričke pokazatelje
iz naše studije

sa zrnom soli,

premda nam je "pružila primamljiv tračak svjetla

vrlog novog svijeta financija."

Nadamo se da smo odškrinuli vrata
brojnim sličnim istraživanjima,

i da će preostalo nepoznato zemljište
biti ucrtano u budućnosti.

I polako se to pokreće...

Primjećujemo da se pojavljuju dugoročni

i izdašno financirani programi
usmjereni k razumijevanju

našeg umreženog svijeta
iz perspektive kompleksnosti.

Međutim, ovo smo putovanje tek započeli,

i morat ćemo se još strpjeti
do prvih rezultata.

Po mom mišljenju, još uvijek postoji velik problem.

Predodžbe koje imamo o financijama,
ekonomiji, politici,

društvu, nerijetko su zatrovane

našim osobnim ideologijama.

Iskreno se nadam da nam ovo
gledište o kompleksnosti

pruža priliku da iznađemo neku zajedničku osnovu.

Bilo bi uistinu sjajno kad bi nam moglo

pomoći okončati ovu zavrzlamu koju stvaraju
suprotstavljene zamisli,

i koja, čini se, paralizira naš
globalizirani svijet.

Stvarnost je toliko kompleksna da
se moramo osloboditi dogmi.

No, ovo je tek moja osobna ideologija.

Hvala vam.

(Pljesak)