U čast makro-finansiranja u Africi

U ovom kratkom, provokativnom govoru, investitor Sangu Dele pita da li je mikrofinansiranje - male pozajmice malim preduzetnicima - najbolji način za podstrekivanje rasta zemalja u razvoju. ,,Čini se da smo se vezali za ovu romantičarsku ideju da je svaki siromašni stanovnik Afrike preduzetnik", kaže on. ,,Ipak, moj rad me je naučio da većina ljudi želi posao". Dele, kolega iz TED-a, u svom govoru podržava velika preduzeća i fabrike, i odbacuje sve prepreke koje sputavaju trgovinu u pan-Africi.

Tradicionalni recepti za razvoj Afrike
ne uspijevaju baš najbolje.

Nakon jednog biliona dolara koji su
u posljednjih 60 godina dodijeljeni Africi

kao pomoć u njenom razvoju,

realni dohodak po glavi stanovnika
danas je niži nego 1970-e.

Pomoć nije bila od velike koristi.

Kao odgovor na to,

institucije Breton Vudsa - Međunarodni
monetarni fond i Svjetska banka,

zauzimali su se za slobodnu trgovinu,
a ne za pomoć,

uprkos tome što istorijski podaci
ne daju puno opipljivih dokaza

da slobodna trgovina vodi do
rasta ekonomije.

Taj novi prepisani ,,lijek" je
mikrokredit.

Čini se da smo čvrsto vezani
za ovu romantičarsku ideju

da je svaki siromašni stanovnik Afrike
preduzetnik.

(Smijeh)

Ipak, moj rad i putovanje
kroz preko 40 afričkih zemalja

naučili su me da većina ljudi, u stvari,
želi posao.

Moje rješenje:
zaboravimo male preduzednike.

Hajde da ulažemo u izgradnju
pan-afričkih velikana,

kao što je uradio sudanski biznismen
Mo Ibrahim.

On je uložio u Afriku tako
što je '98. osnovao Celtel International,

i izgradio ga u provajdera mobilne
telefonije

sa 24 miliona pretplatnika u 14
afričkih zemalja do 2004. godine.

Moguće da je Moov model bolji od modela
po kojem je običan čovjek preduzetnik,

a koji sprječava efektne načine širenja
i razmjene znanja.

Mi u Africi možda nismo u fazi u kojoj

se do razvoja dolazi konkurencijom
među glumcima i manjim preduzećima.

Razmotrite ove dvije mogućnosti.

Prva: Pozajmite po 200 dolara svakom od
500 uzgajivača banana,

što će im omogućiti da osuše višak voća,

i donijeti 15% više prihoda
na lokalnom tržištu.

I druga mogućnost: Date 100000 dolara
jednom, razumnom preduzetniku,

čime ćete mu pomoći da osnuje fabriku
koja će obezbijediti 40% dodatnog prihoda

svakom od 500 uzgajivača,
i otvoriti novih 50 radnih mjesta.

Mi smo se odlučili za ovaj drugi scenario,

i podržali 26-ogodišnjeg preduzetnika
iz Kenije - Erika Mutomija,

u ideji da otvori Stavi,
fabriku za agro-preradu,

koja bi proizvodila brašno na bazi banana,
bez glutena, i hranu za bebe.

Stavi se oslanja na ekonomiju obima

i koristi savremene proizvodne procese
kako bi donio profit ne samo vlasnicima,

nego i radnicima,
koji imaju udio u poslovanju.

Naš san je da pomognemo Eriku Mutomiju
da postane novi Mo Ibrahim,

a to zahtjeva vještinu, finansiranje,
lokalna i globalna partnerstva,

i ogromnu istrajnost.

Ali, zašto pan-afrički?

Borba za Afriku na Berlinskoj konferenciji
1884. godine --

na kojoj se, iskreno,
mi Afrikanci nijesmo pitali ništa --

(Smijeh) (Aplauz) --

rezultirala je ogromnim rascjepkivanjem

i mnogo suverenih država sa
malim brojem stanovnika:

Liberija, 4 miliona;
Obala Slonovače, 500000.

Pan-Afrika ima milijardu stanovnika,

smještenih u 55 zemalja sa trgovinskim
barijerama i drugim preprekama.,

ali su naši preci trgovali
po čitavom kontinentu

prije nego što su nas
Evropljani ograničili.

Mogućnosti u pan-Africi
nadmašuju sve izazove,

i zbog toga proširujemo mrežu
marketa Stavi iz Kenije

u Alžir, Nigeriju, Ganu,
i svuda đe će ljudi kupovati našu hranu.

Nadamo se da ćemo riješiti problem
sigurnosti hrane, osposobiti farmere,

otvoriti radna mjesta,
pomoći razvoj ekonomije,

i da ćemo se usput i obogatiti.

Iako ovo nije najprivlačniji način,

i možda ne daje isti osjećaj zadovoljstva

kao kad date ženi 100 dolara
da kupi kozu preko interneta,

možda podrška manjem broju preduzetnika,
preduzetnika sa snažnijim uticajem,

da izgrade ogromna preduzeća
na čitavom prostoru pan-Afrike,

može da pomogne da se promijeni ovo.

Politička sloboda za koju su se
borili naši preci

je beznačajna u odsustvu
ekonomske slobode.

Nadamo se da ćemo pomoći ovu
borbu za ekonomsku slobodu

tako što ćemo graditi preduzeća
svjetske klase,

tako što ćemo kreirati domaće bogatstvo,

obezbjeđivati poslove koje tako očajnički
trebamo,

i, nadamo se, pomoći da se
sve ovo ostvari.

Afrika će ustati.

Hvala vam.

(Aplauz)

Tom Rajli: Dakle, Sangu, ovo je snažna
retorika, naravno.

Pravite veliku razliku
između mikrokredita i redovnih ulaganja,

tj. rastućih redovnih ulaganja.

Mislite li da uopšte postoji
uloga za mikrokredite?

Sangu Dele: Mislim da postoji.

Mikrokrediti su bili sjajan,
inovativan način

da se finansijski pristup proširi
i na dno piramide.

Ali za probleme sa kojima se
suočavamo u Africi,

kada gledamo Maršalov plan

za obnovu ratom razorene Evrope,

vidimo da nije bio pun donacija ovaca.

Treba nam više od mikrokredita.

Potrebno nam je više od davanja
200 dolara.

Treba nam da gradimo velika preduzeća,
potrebni su nam poslovi.

Tom Rajli: U redu. Hvala Vam puno.

(Aplauz)