Zašto obični ljudi moraju razumijeti moć

Previše Amerikanaca su neobrazovani o moći — što je to, kako djeluje i zašto je neki ljudi imaju. Kao rezultat, onih par koji razumiju moć imaju neproporcionalan utjecaj na sve druge. „Moramo znanost o građanskim pravima i dužnostima ponovo učiniti seksi“, kaže predavač građanskih prava Eric Liu. „ Seksi kao što je bila za vrijeme Američke revolucije ili Pokreta za građanska prava.“

Ja sam učitelj i praktičar

znanosti o građanskoj kulturi u Americi.

Sad, lijepo bih molio
one koji su upravo zaspali

da se probude. (Smijeh)

Zašto sam naziv
„građanska kultura“

ima tako uspavljujući,
čak narkoleptični efekt

na nas?

Ja mislim da je to zato
što sam naziv označava nešto

previše moralno,
previše važno,

i previše dosadno.

Smatram da je odgovornost ljudi poput nas,

ljudi koji se pojavljuju
na ovakvim skupovima

osobno ili preko interneta,
da na bilo koji način,

učinimo građansku kulturu
ponovo seksi,

seksi kao što je bila tijekom
Američke revolucije,

seksi kao sto je bila za vrijeme
Pokreta za građanska prava.

I mislim da građansku kulturu
možemo ponovo učiniti seksi

tako što ćemo učiti o moći.

To trebamo učiniti, vjerujem,

na razini grada.

To je ono o čemu želim pričati danas,

i želim početi definiranjem nekih pojmova

zatim želim opisati razmjer

problema s kojim mislim da se susrećemo

i onda predložiti metode
za koje vjerujem da gradovi

mogu biti sjedište rješenja.

Pa počnimo s nekim definicijama.

Pod građanskom kulturom
jednostavno mislim umijeće

da budeš onaj koji doprinosi
riješavanju problema pro-socijalno

u samoupravnoj zajednici.

Građanska kultura je umijeće građanstva,

ono što Bill Gates Sr. jednostavno zove

sudjelovanje u životu,

i obuhvaća tri stvari:

temeljne vrijednost,

razumijevanje sustava
koji pokreću svijet,

i skup vještina

koje vam omogućuju da
tražite ostvarenje ciljeva

i da vam se drugi pridruže u tim potragama.

To me dovodi do moje definicije moći,

koja je jednostavno ovo:

sposobnost da drugi rade

ono što vi želite da rade.

Zvuči prijeteći, zar ne?

Ne volimo pričati o moći.

Mislimo da je strašna. Čak nekako zla.

Neugodno nam je imenovati je.

U kulturi i mitologiji demokracije,

moć ima narod.

Točka. Kraj priče.

Nikakvo daljnje ispitivanje nije potrebno

niti je baš dobrodošlo.

Moć ima negativnu moralnu valenciju.

Zvuči inherentno makijavelistički.

Djeluje inherentno zlo.

Ali zapravo moć nije ništa
više inheretno dobra ili zla

od vatre ili fizike.

Ona samo je.

I moć određuje

kako bilo kakva vlada djeluje,

bilo u demokraciji ili diktaturi.

Problem s kojim se danas suočavamo,
osobito ovdje u Americi,

ali i u cijelom svijetu,

jest da je previše ljudi
neobrazovano

o moći –

što je to, tko je ima,

kako djeluje, kako teče,

koji njen dio je vidljiv,
koji dio nije,

zašto je neki ljudi imaju,
zašto je to složeno.

I kao rezultat te neobrazovanosti,

onih par koji razumiju

kako moć djeluje u civilnom životu,

oni koji razumiju

kako prijedlog postaje zakon, da,

ali također kako prijateljstvo
postaje subvencija,

ili kako utjecaj postane smjer,

ili kako slogan postane pokret,

ljudi koji razumiju ove stvari

imaju neproporcionalan utjecaj,

i potpuno su sretni

što mogu ispuniti vakuum stvoren neznanjem

velike većine.

Zato je tako bitno za nas da upravo sada

zgrabimo ideju o moći

i demokratiziramo je.

Jedna od stvari koja je tako jako uzbudljiva

i izazovna u ovom trenutku

jest da kao rezultat ove
neobrazovanosti o moći

koja prožima sve,

postoji koncentracija

znanja, razumijevanja, snage.

Mislim, samo razmislite:

Kako prijateljstvo postaje subvencija?

Neprimjetno,

kad stariji vladin službenik odluči

napustiti vladu i postati lobist

zbog privatnog interesa

i pretvoriti njegove ili
njene veze u kapital

za svoje nove gospodare.

Kako utjecaj postane smjer?

Podmuklo, baš kao što je ono

stani-i-pretresi, na primjer,

s vremenom postala birokratska
igra s brojevima.

Kako slogan postane pokret?

Viralno, na način na koji
je stranka Čajanka, na primjer,

uspjela uzeti „Nemojte me gaziti“ zastavu

iz Američke revolucije,

ili kako je, s druge strane,

grupa aktivista uzela naslov iz magazina,

„Okupirajmo Wall Street“,

i uspjela od toga napraviti
globalni meme i pokret.

Stvar je u tome što, većina ljudi

ne traži i ne
želi vidjeti te stvarnosti.

To svo neznanje, ta građanska neobrazovanost,

je namjerna.

Ima nekih mladih ljudi, na primjer,

koji misle da je cijeli taj bizniz prljav.

Ne žele imati posla s politikom.

Radije će se isključiti

i angažirati kao volonteri.

Postoje neki zaljubljenici u tehnologiju

koji vjeruju da je univerzalni lijek

za bilo kakvu neravnotežu u
moći ili zlouporabu moći

više informacija,

više transparentnosti.

Ima nekih na lijevoj strani
koji misle da moć leži

samo u korporacijama,

i nekih na desnoj strani koji misle da moć

leži samo u vladi,

svi zaslijepljeni svojom
selektivnom sramotom.

Ima naivaca koji vjeruju da

se dobre stvari jednostavno događaju

i cinika koji vjeruju
da se loše stvari jednostavno događaju,

sretnika i nesretnika

koji misle da imaju baš ono što zavrjeđuju

umjesto eminentno izmjenjivog rezultata

prethodnog dogovora, naslijeđene namjene

moći.

Kao rezultat svog tog
jezivog fatalizma u javnom životu,

mi ovdje, posebno u Americi,

imamo depresivno niske nivoe

znanja o građanskom
angažmanu i sudjelovanju,

svijesti.

Cijeli biznis politike je

efektivno podugovoren
grupi profesionalaca,

ljudima s novcima,
ljudima koji dosežu dalje,

ljudima s porukom, ljudima koji istražuju.

Mi ostali bi se trebali osjećati kao amateri

u smislu naivčina.

Postajemo demotivirani za učenje

kako stvari rade.

Počinjemo se isključivati.

Pa, taj problem, taj izazov,

je ono s čim se moramo sada suočiti,

i smatram da kad imamo

ovakav neangažman, ovo namjerno neznanje,

ono postaje i uzrok i posljedica

ove koncentracije prilika

za bogaćenje i osnaživanje koje sam
opisivao maloprije,

ove duboke građanske nejednakosti.

Zato je tako važno u naše vrijeme

redefinirati nauku o građanskim
pravima kao učenje o moći.

Možda to nikad nije bilo važnije

u bilo kojem dobu naših života.

Ako ljudi ne nauče o moći,

ako se ljudi ne probude,

i ako se ne probude,

bivaju izostavljeni.

Sad, dio vježbanja moći

je biti budan i imati glas,

ali također znači imati arenu

gdje možete uvjerljivo
vježbati odlučivanje.

Cijela se znanost o građanskim pravima
svodi na jedno jednostavno pitanje

tko odlučuje,

i morate to odigrati

u areni.

I to me dovodi do treće
stvari koju sam htio danas reći,

a to je jednostavno da nema bolje arene

u naše doba za vježbanje moći

od grada.

Razmislite o gradu u kojem živite,

gdje ste rođeni.

Razmislite o problemu u
svakodnevnom životu vašeg grada.

Može biti nešto malo,

kao kuda staviti uličnu svjetiljku,

ili nešto srednje kao

koja knjižnica bi trebala imati
duže radno vrijeme, a koja kraće,

ili možda nešto veće,

kao hoće li oronuli dio gradskog jezera biti

pretvoren u autoput ili zelenu površinu,

ili da bi sve tvrtke u vašem gradu

trebale plaćati plaću
od koje se može živjeti.

Razmislite o promjeni
koju želite u svom gradu,

i zatim razmislite o tome kako bi je postigli,

kako bi vi to napravili.

Napravite popis svih oblika moći

koje su u igri u situaciji u kojoj je vaš grad:

novac, naravno, ljudi, da,

ideje, informacije, dezinformacije,

prijetnja silom, snaga normi.

Svi ovi oblici moći su u igri.

Sad razmislite kako bi aktivirali

ili možda neutralizirali ove
različite oblike moći.

Ovo nisu pitanja na razini carstva

iz Igre prijestolja.

Ovo su pitanja koja se postavljaju

u svakom mjestu na planeti.

Ispričat ću vam na brzinu dvije priče

izvađene iz nedavnih naslova u novinama.

U Boulderu, Colorado,

birači su nedavno odobrili postupak

za zamjenu privatne
tvrtke za opskrbu strujom,

doslovno za opskrbu strujom,
električnu tvrtku Xcel,

sa tvrtkom u javnom vlasništvu

koja bi se uzdržavala profitom

i brinula se više o klimatskim promjenama.

Pa, Xcel se pobunio,

i Xcel je u igru stavio mjeru glasovanja

koja bi potkopala ili opovrgnula

ovu municipalizaciju.

I sada se aktivisti za prava građana u
Boulderu koji se bore za to

moraju doslovno boriti protiv moći

kako bi se borili za moć.

U Tuscaloosi, na Sveučilištu Alabame,

postoji organizacija na kampusu

nazvana, pomalo prijeteći, Stroj,

i članovi su uglavnom iz
većinsko bijelih sestrinstava

i bratstva na kampusu,

i desetljećima je Stroj dominirao

izborima za studentsko vijeće.

A sada, nedavno, Stroj

se počeo uključivati

u gradsku politiku,

i sredili su izbor

bivšeg člana Stroja,

mladog, nedavno diplomiranog
u poslovnom smjeru

u Tuscaloosin gradski školski odbor.

Sad, kao što sam rekao,
ovo su samo dva primjera

gotovo nasumično izabrana
iz naslova u novinama.

Svaki dan, događa se još tisuću takvih.

I mogu vam se sviđati ili ne

ti napori koje opisujem

u Boulderu ili u Tuscaloosi,

ali morate se diviti

obrazovanosti o moći uključenih igrača,

njihovoj vještini.

Ne možete drugo nego
prepoznati i računati sa

vladanjem koje imaju

nad osnovnim pitanjima

građanske moći -

koji cilj, koja strategija, koja taktika,

kakav je teren, tko su vam neprijatelji,

tko su vam saveznici?

Sada želim da se vratite

razmišljanju o onom problemu ili prilici

ili izazovu u vašem gradu,

i stvari koju vi želite popraviti

ili napraviti u vašem gradu,

i zapitajte se,

vladamo li nad tim
osnovnim pitanjima u moći?

Biste li mogli učinkovito pretvoriti

svoje znanje u praksu?

To je izazov i prilika za nas.

Mi živimo u vremenu

gdje je unatoč globalizaciji

ili možda zbog globalizacije,

svo građanstvo sve više

moćno lokalno.

Zaista, moć u naše vrijeme teče

sve brže prema gradu.

Ovdje u SAD-u, nacionalna vlada

je samu sebe vezala u partijske čvorove.

Građanska mašta i inovacija i kreativnost

sad proizlaze iz lokalnih ekosistema

i šire se prema van,

i ta odlična inovacija,

ovaj odličan val

lokalizma koji dolazi,

i to vidite na način koji ljudi jedu

i rade i dijele i kupuju i sele se

i žive svoje svakodnevne živote,

to nije neka uskogrudnost,

to nije povlačenje u uskogrudnost, ne.

Ovo je pojavno.

Lokalizam našeg vremena je snažno umrežen.

Tako, na primjer,

razmislite kako su se strategije

za gradove pogodnije za bicikliste

proširile tako brzo od Kopenhagena

do New Yorka, do Austina,
do Bostona, do Seattlea.

Razmislite o tome kako pokusi
u sudjelovanju u izradi budžeta,

u kojima građani svaki dan dobiju šansu

dodijeliti i odlučiti o

raspodijeli gradskih fondova.

Ti pokusi su se
proširili iz Porto Alegre, u Brazilu

do ovdje u New York City,
do Chicaga.

Putujući radnici od Rima do Los Angelesa

i mnogim gradovima između

se organiziraju na štrajk

da bi podsjetili ljude koji
žive u njihovim gradovima

kako bi izgledao dan bez imigranata.

U Kini, diljem zemlje,

članovi pokreta Novi Građani

počinju aktivirati i organizirati

borbu protiv mita i
korupcije među dužnosnicima,

i izazivaju ljutnju dužnosnika,

ali također privlače pažnju

aktivista protiv korupcije
svugdje u svijetu.

U Seattleu, odakle sam ja,

postali smo dio velikog
globalnog reda gradova

koji rade zajedno

zaobilazeći potpuno vladu,

nacionalnu vladu,

kako bi pokušali dosegnuti ciljeve
smanjenja otpuštanja ugljika

prema Kyoto protokolu.

Svi ti građani, ujedinjeni,

stvaraju mrežu,

veliki arhipelag moći

koji nam omogućava zaobilaženje

slomljenosti i monopola kontrole.

Naš zadatak sada je ubrzati taj rad.

Naš zadatak je dovesti sve više ljudi

u začetku ovog rada.

Zato je moja organizacija,
Građansko Sveučilište,

pokrenula projekt

stvaranja rasporeda svakog čovjeka

iz građanske moći.

I ovaj raspored započinje ovom trijadom

vrijednostima koje sam ranije opisao,

sistemom i vještinama.

I želio bih pozvati sve vas

da pomognete u stvaranju tog rasporeda

sa pričama i iskustvima

i izazovima s kojima se svatko od susreće i živi,

kako bi se napravilo nešto moćno.

I želim posebno pozvati vas da probate

jednostavnu vježbu sastavljenu

na temelju ranih okvira ovog rasporeda.

Želim da napišete pripovijetku,

pripovijetku iz budućnosti vašeg grada,

i možete je datirati,
staviti radnju u sljedeću godinu,

za pet godina, za deset godina,

cijelu generaciju poslije naše,

napišite je kao istraživanje
koje gleda unatrag,

unatrag prema promjeni

koju želite u vašem gradu,

unatrag prema cilju
koji ste vi ganjali,

i opisujte načine na koje je ta promjena

i taj cilj bio ostvaren.

Opišite vrijednosti

i svoje sugrađane koje ste aktivirali,

i osjećaj moralne svrhe
koji ste uspjeli potaknuti.

Nabrojite sve različite načine

kojima ste uključili vladine sisteme,

tržište,

socijalne institucije, vjerske organizacije,

medije.

Zabilježite sve vještine
koje ste morali razviti,

kako pregovarati, kako braniti,

kako formulirati probleme,

kako upravljati različitostima u konfliktu,

sve one vještine koje su vam omogućile

da uvjerite ljude

i prevladate otpor.

Ono što ćete raditi kad budete
pisali tu pripovijetku

jest otkrivati kako čitati moć,

i usput, kako pisati moć.

Zato podijelite to što napišete,

učinite to što napišete,

i zatim podijelite to što radite.

Pozivam vas da doslovno dijelite

pripovijetke koje stvorite

na našoj Facebook stranici Građanskog Sveučilišta.

Ali čak i bitnije od toga,
to je u razgovorima

kao ovom našem danas

svugdje u svijetu
na istovremenim okupljanjima

na istu temu u ovom trenutku

i razmislimo kako možemo postati

učenici i učitelji jedni drugima u moći.

Ako to napravimo, tada zajedno

možemo građansko pravo
ponovno učiniti seksi.

Zajedno, možemo demokratizirati demokraciju

i ponovno je učiniti sigurnom za amatere.

Zajedno, možemo napraviti
veliku mrežu gradova

koji će biti najmoćniji
zajednički laboratorij

samoupravljanja
koji je ovaj planet ikad vidio.

Mi imamo moć za to.

Puno vam hvala.

(Pljesak)