Iznenađujuća kriza radne snage 2030. — i kako odmah krenuti u njeno rješavanje

Zvuči čudno, ali do 2030. godine će mnoge od najvećih svjetskih privreda, imati više posla od odraslih građana koji bi ih mogli obavljati. U ovom vrlo šarmantnom govoru punom podataka, Rainer Strack, stručnjak za ljudske resurse, kaže kako bi države trebale van svojih granica tražiti ljude koji traže posao. Ali, da to naprave, moraju početi s mijenjanjem kulture u svojim tvrtkama.

2014. je stvarno jako posebna godina
za mene:

20 godina kao konzultant,

20 godina braka,

i slaviti ću 50 godina kroz jedan mjesec.

To znači da sam rođen 1964.
u malom gradu u Njemačkoj.

Bio je to sivi dan u studenom,

a ja sam zakasnio.

Osoblje rodilišta
je zaista bilo preopterećeno

jer se jako puno beba rodilo tog
sivog dana u studenom.

Zapravo,

1964. je bila godina s
najvećim natalitetom u Njemačkoj ikada:

više od 1,3 milijuna.

Prošle godine smo jedva premašili 600.000,

dakle pola moje brojke.

Ovo što možete ovdje vidjeti
jest njemačka starosna piramida,

a ova mala crna točka
na vrhu, to sam ja.

(Smijeh) (Pljesak)

U crvenom možete vidjeti potencijalno
radno sposobno stanovništvo,

dakle ljude od preko 15 do ispod 65,

i ja sam u stvari zainteresiran
samo za crveno područje.

Napravimo sada jednostavnu simulaciju

kako će se razvijati starosna struktura
u slijedećih nekoliko godina.

Kao što možete vidjeti,

vrh se kreće udesno,

a ja ću se, s mnogo drugih baby boomera,
umiroviti 2030.

Uz put, ne trebam nikakva predviđanja

nataliteta kako bi predvidio
ovo crveno polje.

Ovo crveno polje,

dakle potencijalno
radno sposobno stanovništvo 2030.

je već sada čvrsto opredjeljeno,

osim u slučaju bitno višeg
stupnja migracije.

I ako usporedite to crveno polje u 2030.
s crvenim poljem 2014.

ono je bitno, bitno manje.

Prije nego vam pokažem ostatak svijeta,

što to znači za Njemačku?

Ono što znamo iz ove slike jest
da će ponuda radne snage,

dakle ljudi koji osiguravaju rad,

u Njemačkoj smanjiti i to značajno.

Što je s potrebom za radnom snagom?

Tu priča postaje složenija.

Kao što možda znate, omiljen odgovor
konzultanta na bilo koje pitanje je:

"Zavisi."

Tako da ću reći kako zavisi.

Nismo željeli predvidjeti budućnost.

To je jako špekulativno.

Napravili smo nešto drugo.

Promatrali smo BDP
i rast proizvodnje u Nemačkoj

u razdoblju od zadnjih 20 godina,

i izračunali slijedeći scenarij:

ako Njemačka želi održati isti BDP
i rast proizvodnje,

možemo direktno izračunati

koliko će ljudi biti potrebno
za održanje ovakvog rasta u Njemačkoj.

A to je zelena linija:
potražnja radne snage.

Tako da će se Njemačka vrlo brzo suočiti
sa značajnim nedostatkom talenta.

8 milijuna ljudi nedostaje,

što je preko 20 posto
trenutne radne snage,

dakle velika brojka,
stvarno velika brojka.

I izračunali smo nekoliko scenarija,

a rezultat uvijek izgleda ovako.

Kako bi prevladala jaz,

Njemačka mora značajno povećati
migraciju,

dobiti bitno više žena u radnoj snazi,

povećati dobnu granicu odlaska u mirovinu --

usput, upravo smo to smanjili --

i potrebno je uvesti
sve ove mjere odjednom.

Ako Njemačka ovdje ne uspije,
Njemačka će stagnirati.

Nećemo više rasti. Zašto?

Zato što nema radnika
koji mogu generirati taj rast.

I kompanije će talente
tražiti negde drugdje.

Ali gdje?

Simulirali smo ponudu
i potražnju radne snage

za 15 najvećih svjetskih privreda,

koje predstavljaju
više od 70 posto svjetskog BDP-a,

i sveobuhvatna slika
do 2020. izgleda ovako:

plava označava višak radne snage,

crvena označava manjak radne snage,

a siva, one zemlje
koje se nalaze na granici.

Tako da do 2020., još uvijek vidimo višak
radne snage u nekim zemljama,

poput Italije, Francuske, SAD-a,

ali ova slika će se do 2030.
dramatično promijeniti.

Do 2030. suočiti ćemo se s globalnom
krizom radne snage

u većini naših najvećih privreda,

uključujući i tri od četiri zemlje BRIC-a.

Kina zbog svoje politike jednog djeteta,

kao i Brazil i Rusija.

Ali da budemo potpuno iskreni

u stvarnosti, situacija će biti
još izazovnija.

Ono što ovdje možete vidjeti
su prosječne brojke.

Mi smo ih ponovno razmatrali

i razložili na različite
razine kvalifikacije,

i ono što smo pronašli

je veći nedostatak
visoko kvalificiranih ljudi

i djelomičan višak radnika
s niskom kvalifikacijom.

Tako ćemo se
pored ukupnog nedostatka radne snage,

u budućnosti suočiti s velikom
nesrazmjerom u kvalifikacijama,

a to predstavlja velike izazove

u smislu obrazovanja, kvalifikacije,

dodatnog obrazovanja za javne potrebe
i potrebe poduzeća.

Sljedeća stvar koju smo promatrali bili
su roboti, automatizacija i tehnologija.

Hoće li tehnologija promijeniti ovu sliku
i povećati produktivnost?

Pa, kratak odgovor bi bio

da naše brojke već uključuju
značajan rast produktivnosti

pokrenut tehnologijom.

A dugačak odgovor bi izgledao ovako:

uzmimo ponovno Njemačku.

Nijemci imaju određenu reputaciju
u svijetu

kada je riječ o produktivnosti.

Tijekom 90-ih skoro sam dvije godine
radio u našem bostonskom uredu,

i kada sam odlazio,
stariji partner mi je doslovno rekao:

"Pošalji mi još tih Nijemaca,
oni rade kao strojevi."

(Smijeh)

To je bilo 1998.

16 godina kasnije,
vjerojatno biste rekli obrnuto:

"Pošalji mi više takvih strojeva.
Oni rade kao Nijemci."

(Smijeh) (Pljesak)

Tehnologija će zamijeniti puno poslova,
regularnih poslova.

Ne samo u proizvodnim industrijama,

već su i uredski radnici u opasnosti

i možda će ih zamijeniti roboti,

umjetna intligencija, veliki podatci,
ili automatizacija.

Tako da ključno pitanje nije hoće li
tehnologija zamijeniti neke od ovih poslova,

već kada će, koliko brzo,
i u kojem obujmu?

Ili drugim riječima,

hoće li nam tehnologija
pomoći riješiti ovu globalnu krizu?

Da i ne.

Ovo je sofisticiranija verzija "ovisi".

(Smijeh)

Uzmimo za primjer automobilsku industriju,

jer tu već radi 40 posto
industrijskih robota

i automatizacija već funkcionira.

1980., manje od 10 posto cijene
proizvodnje automobila,

bilo je povezano
s elektroničkim dijelovima.

Danas je ta brojka veća od 30 posto

i rasti će na više od 50 posto
do 2030.

A ti novi elektronički dijelovi
i aplikacije

traže nove vještine i kreirali su
jako puno novih poslova,

poput kognitivnog sustavskog inžinjera

koji optimizira interakciju između
vozača i elektroničkog sustava.

1980. nitko nije imao ideju
da će takav posao ikada postojati.

U stvari,

ukupan broj ljudi koji su uključeni
u proizvodnju automobila

samo se neznatno promijenio
tijekom poslednjih desetljeća,

unatoč robotima i automatizaciji.

Što to znači?

Da, tehnologija će
zamijeniti mnoge poslove,

ali uskoro ćemo na horizontu vidjeti i
puno novih poslova i novih vještina,

što znači kako će tehnologija pogoršati
ukupni nesrazmjer u kvalifikacijama.

I ovakva vrsta uprosječavanja

otkriva presudni izazov
za vlade i privredu.

Tako će visoko obrazovani ljudi,

talenti, imati veliki značaj
tijekom sljedećeg desetljeća.

Ukoliko oni predstavljaju oskudan resurs,
moramo ih bitno bolje razumjeti.

Jesu li oni zaista voljni
raditi u inozemstvu?

Koje su im poslovne preferencije?

Kako bi to spoznali, ove godine
smo proveli globalno istraživanje

među 200.000 ljudi iz 189 zemalja
koji traže posao.

Migracija je zasigurno jedna od
ključnih mjera za savladavanje jaza,

barem kratkoročno,

tako smo ih pitali o mobilnosti.

Više od 60 posto od ovih 200.000 ljudi
koji traže posao

spremno je raditi u inozemstvu.

Za mene iznenađujuće visoka brojka.

Ukoliko promatramo zaposlenike
između 21 i 30 godina,

ta brojka je i veća.

Ukoliko tu brojku razdijelite
po zemljama,

da, svijet je mobilan,
ali tek djelomično.

Najmanje mobilne države su:
Rusija, Nemačka i SAD.

Gdje bi se ti ljudi željeli odseliti?

Na sedmom mjestu je Australija, u kojoj
28 posto ljudi može zamisliti preseljenje.

Onda slijede: Francuska, Švicarska,
Njemačka, Kanada, Velika Britanija

i najbolji izbor širom svijeta su
Sjedinjene Države.

A kakvom poslu tih 200.000 ljudi
daje prednost?

Što to oni traže?

Na listi od 26 područja,
plaća je tek na osmom mestu.

Prve četiri teme vezane su uz kulturu.

Na četvrtom mjestu,

nalazi se dobar odnos s nadređenim;

trećem: ravnoteža između
privatnog života i rada;

drugom: dobar odnos s kolegama;

a najveći prioritet širom svijeta

je poštovanje vašeg rada.

Dobijem li zahvalnost?

Ne samo jednom godišnje
kroz godišnji bonus,

već svaki dan.

I sada, naša globalna kriza
radne snage postaje vrlo osobna.

Ljudi traže priznanje.

Zar svi mi ne želimo priznanje
na svojim radnim mjestima?

Sada dopustite da povežem točke.

Suočit ćemo se s
globalnom krizom radne snage

koja će se sastojati od
općeg nedostatka radne snage

te velikog nesrazmjera
u kvalifikacijama,

plus velikog kulturološkog izazova.

A ta globalna kriza radne snage
nam se približava velikom brzinom.

Baš sada smo na prekretnici.

Dakle što mi možemo napraviti, što mogu
napraviti vlade a što tvrtke?

Svaka tvrtka,

ali i svaka država,

treba strategiju ljudskih resursa,

koju mora odmah primijeniti,

a takva strategija ljudskih resursa
se sastoji iz četri dijela.

Na prvom mjestu je plan

kako predvidjeti ponudu i potražnju
različitih poslova i vještina.

Planiranje radne snage će postati važnije
od financijskog predviđanja.

Na drugom mjestu je plan
privlačenja izvanrednih ljudi:

generacije Y, žena,
ali čak i umirovljenika.

Treći je plan njihovog obrazovanja
i dodatnog obućavanja.

Očekuje nas veliki izazov
vezan uz dodatno obrazovanje.

I kao četvrto,

kako zadržati najbolje ljude,

drugim riječima,

kako ostvariti
kulturu poštivanja i dobrih odnosa.

Ipak, presudan osnovni čimbenik
je promjena naših stavova.

Zaposleni su resurs, oni su imovina,

a ne trošak, oni nisu brojke,

nisu strojevi,

pa čak ni Nijemci.

Hvala vam.

(Pljesak)