Mark Applebaum: Ludi znanstvenik glazbe

Mark Applebaum piše glazbu koja krši pravila na fantastičan način, skladajući koncert za cvjećara i izrađujući glazbene instumente od smeća i pronađenih predmeta. Ovaj zanimljivi govor mogao bi vas inspirirati da uzdrmate “pravila” svog vlastitog kreativnog rada. (Snimljeno na REDxStanford-u)

Mislio sam da bi pomoglo mojim živcima

kada bih to preskočio, ali zapravo imam paradoksalnu reakciju na to,

tako da je to bila loša ideja. ( Smijeh)

Bio sam oduševljen kad sam primio poziv

da predstavim nešto od moje glazbe i neke moje skladateljske

radove, vjerojatno zato jer to pristaje

mom dobro znanom i obilnom narcisizmu. (Smijeh)

I ne šalim se, samo mislim da bih to trebao

reći, pa možemo krenuti dalje. ( Smijeh)

Ali stvar je u tome da je uskoro nastala dilema .

Dosadila mi je glazba

i dosadila mi je uloga skladatelja

i tako sam odlučio postaviti tu ideju, dosadu,

kao središte moje današnje prezentacije.

Podijelit ću svoju glazbu s vama, ali se nadam

da ću to uspjeti učiniti na način da ispričam priču,

priču o tome kako sam iskoristio dosadu kao katalizator

za kreativnost I inventivnost, kako me zapravo dosada

prisilila da promijenim osnovno pitanje

koje sam postavljao u svome poslu

te kako me je dosada, na neki način,

potaknula prema preuzimanju uloge iznad

one tradicionalne, uske definicije skladatelja.

Htio bih danas započeti jednim odlomkom

iz skladbe za klavir.

(Glazba)

U redu, to sam ja napisao. (Smijeh)

Ne, nisam… Oh, hvala vam.

Ne, ne, nisam ja to napisao.

Zapravo, ovo je Beethovenovo djelo,

a ja ovdje nisam bio u ulozi skladatelja.

Ovdje sam bio tumač.

Evo, to sam ja, izvođač.

Dakle, izvođač čega? Glazbenog djela, zar ne?

Ali možemo postaviti pitanje: “Je li to glazba?”

I kažem ovo retorički jer, naravno,

prema svakom standardu moramo se složiti

da ovo jest glazbeno djelo,

ali stavio sam ovo tu zato

da bih vam nakratko to pitanje stavio na um

jer ćemo se kasnije vratiti njemu.

Bit će to neka vrsta refrena (pripjeva)

kako budemo prolazili kroz prezentaciju.

Dakle, imamo ovdje Beethovenovo glazbeno djelo,

a ono što je tu problem jest da je dosadno.

Mislim, vi…. Ja samo…pst, pst… Kao… (Smijeh)

To je Beethoven, kako možeš to reći?!

Ne znam, meni je djelo jako poznato.

Morao sam ga puno vježbati kao dijete i zlo mi je već od njega. I zato, (Smijeh)

ono što bih volio pokušati jest preobraziti

ga na neki način, personalizirati.

Mogao bih uzeti uvod, poput ove ideje …

(Glazba)

a zatim bih mogao zamijeniti … (Glazba)

a onda bih mogao improvizirati na tu melodiju

koja ide odavde…(Glazba)

(Glazba)

To bi bilo nešto što… Hvala vam.

(Pljesak)

To bi bilo nešto što bih ja učinio,

ali nije nužno bolje od Beethovena.

Zapravo, mislim da nije bolje od Beethovena. Stvar je u tome… (Smijeh)

tako mi je zanimljivije. Manje mi je dosadno.

Moram se osloniti na samog sebe jer moram

razmisliti koje ću brze odluke donijeti dok

taj Beethovenov tekst teče kroz vrijeme mojom glavom

i pokušavam smisliti kakve ću promjene

napraviti.

To je privlačan pothvat za mene, zaista

sam se oslonio na tu zamjenicu prvog lica;

sad se moje lice pojavljuje dvaput tako da se možemo složiti

da je ovo u temelju solipsističan pothvat. (Smijeh)

Ali također je i privlačan. Zanimljiv mi je

neko vrijeme, a onda mi dosadi. Pod tim

mislim na klavir jer je poznat instrument

pa postane dosadan; domet njegove boje zvuka je zapravo

vrlo zbijen, barem kad svirate na klavijaturama.

Osim ako ga ne slušate nakon što ste ga zapalili

ili nešto takvo.

Postane pomalo dosadno pa uskoro

prođem druge instrumente. Onda mi i oni postanu poznati

i na kraju si sam dizajniram i gradim

svoj vlastiti instrument. Jedan sam ponio danas sa sobom

i htio bih vam ga malo svirati

da čujete kako zvuči.

(Glazba)

Morate imati stopere za vrata, to je važno. (Smijeh)

Imam češljeve. To su jedini češljevi koje posjedujem. (Glazba)

Svi su montirani na moje instrumente. (Smijeh)

(Glazba)

Zapravo mogu mnogo toga raditi. Mogu svirati

gudalom violine. Ne moram koristiti štapiće za jelo.

Tako dobijemo ovaj zvuk. (Glazba)

A s bankom žive elektronike

mogu potpuno promijeniti zvuk.(Glazba)

(Glazba)

Ovako i ovako. (Glazba)

I tako dalje.

Ovo vam daje ideju o svijetu zvukova ovoga

instrumenta koji prilično zanimljiv,

a mene stavlja u ulogu izumitelja. Zgodna stvar u vezi toga -

instrument se zove “Mišketir”...(Smijeh)

Dobra stvar u tome je

da sam ja najbolji svirač mišketira na svijetu. (Smijeh)

U redu? (Pljesak)

U tom pogledu, to je jedna stvar,

ovo je jedna od privilegija,

a druga je uloga izumitelja. Usput rečeno,

kad sam vam rekao da sam najbolji,

ako netko broji, imali smo dosad narcisoidnost i solipsizam

te sada zdravu dozu egocentrizma.

Znam da su neki od vas pomislili, bingo! Ili, ne znam. (Smijeh)

Ovo je vrlo ugodna uloga.

Trebao bih reći da sam također i najgori svirač mišketira na svijetu

i to je odlika zbog koje sam se najviše brinuo

kad sam bio na prijašnjoj strani podjele mjesta.

Drago mi je da je to sad prošlo. Ne vraćamo se više tome.

Plačem iznutra. Još uvijek imam ožiljke.

U svakom slučaju, želim reći da su mi svi ovi pothvati

zanimljivi u svojoj raznosvrsnosti, ali kako sam vam ih danas

predstavio, oni su zapravo usamljeni pothvati,

tako da uskoro želim komunicirati s drugim ljudima i

oduševljen sam kad mogu skladati djela za njih.

Mogu pisati, ponekad za soliste i raditi s jednom osobom,

a ponekad s čitavim orkestrom pa radim s mnogo ljudi.

Ovo je vjerojatno kapacitet, kreativna uloga

po kojoj sam profesionalno najpoznatiji.

Sad, neki od mojih notnih zapisa izgledaju ovako,

drugi ovako,

a poneki ovako.

Sve to radim ručno, što je prilično mukotrpno.

Dugo traje, puno vremena treba za zapisivanje,

a trenutno radim na djelu

koje je dugo 180 stranica.

To mi oduzima dobar dio života, dođe mi da si počupam kosu!

Imam je puno, što je valjda dobra stvar. ( Smijeh)

Dakle, ovo je jako dosado i zamorno,

a nakon nekog vremena proces notacije ne samo da je dosadan,

nego poželim da i sama notacija postane zanimljivija.

To me je navelo na projekte poput ovoga.

Ovo je isječak iz djela pod nazivom

“Metafizika notacije”.

Cijeli notni zapis širok je 22 metra.

To je hrpa lude piktografske notacije.

Zumirajmo jedan dio. Možete vidjeti

da je prilično detaljno. Sve to radim pomoću skiciranih predložaka,

ravnih rubova, francuskih krivulja i slobodnom rukom.

Ta 22 metra bila su zapravo podijeljena

u 12 ploča od 1.8 metara koje su bile instalirane

oko balkona predvorja Cantor Arts Center muzeja

gdje je bilo izloženo godinu dana.

Tijekom te godine uglavnom je promatrano kao vizualna umjetnost

veći dio tjedna, kao što možete vidjeti na slikama,

ali petkom od podneva do 1 i samo tijekom tog vremena

razni su izvođači dolazilii i interpretirali ove neobične i

nedefinirane piktografske znakove. (Smijeh)

To je bilo vrlo zanimljivo iskustvo za mene.

Bilo je glazbeno ugodno, ali mislim

da je još važnije da je bilo zanimljivo jer sam imao

drugačiju ulogu, osobito jer je izloženo u muzeju

kao vizualni umjetnik. (Smijeh)

Ispunit ćemo mi sve to, ne brinite. ( Smijeh)

Ja sam mnogostruk. (Smijeh)

Neki mi ljudi kažu

da sam diletant

što je možda i točno. Razumijem zašto to misle

jer nemam diplomu iz vizualnih umjetnosti

i nemam iskustva, ali to je nešto

što sam htio napraviti kao nadogradnju na svoje skladanje,

kao ekstenziju kreativnog impulsa.

Mogu razumijeti to pitanje: “Ali, je Ii to glazba?”

Mislim, tu nema tradicionalne notacije.

Također mogu razumijeti i neku vrstu implicitnog kriticizma

ovoga djela, “S-tog”, koje sam napravio kad sam bio u Copenhagenu.

Uzeo sam kartu kopenhaške podzemne željeznice

i promijenio imena svih stanica u apstraktne glazbene provokacije.

Izvođači, koji su usklađeni štopericama,

prate vremenski raspored od po nekoliko minuta u satu.

Ovo je slučaj adaptiranja

ili možda krađe nečega

i pretvaranja istog u notaciju.

Druga adaptacija bilo bi ovo djelo.

Uzeo sam ideju ručnoga sata i pretvorio ju u glazbeno djelo.

Sam sam izradio lica i dao tvornici da ih proizvede,

a izvođači slijede note.

Oni prate kazaljke koje označuju minute i kako one prolaze preko

određenih simbola izvođači reagiraju kroz glazbu.

Ovdje je primjer još jednog djela

i njegove realizacije.

U ova dva navrata bio sam skupljač otpada

u smislu uzimanja, naprimjer, karte podzemne.

Ili možda lopov. Također sam bio i dizajner

u slučaju izrade ručnih satova.

I još jednom, ovo je za mene zanimljivo.

Još jedna uloga koju volim preuzeti jest uloga umjetnika performansa.

Neka od mojih djela imaju čudne teatralne elemente

i često ih izvodim. Želim vam pokazati isječak

iz djela nazvanog “Echolaila”.

Izvodi ga Brian McWhorter

koji je izvrstan izvođač.

Pogledajmo dio ovoga i obratimo pažnju na instrumentaciju.

(Glazba)

U redu, vidim da ste se nervozno nasmijali jer

ste i vi mogli čuti da je bušilica bila malo preoštra,

a intonacija upitna. (Smijeh)

Pogledajmo još jedan isječak.

(Glazba)

Vidite da se sakaćenje nastavlja.

Nema klarineta, truba,

flauta ni violina.

Ovo djelo ima još neobičniju, još čudniju instumentaciju.

Ovo je “Tlön”, za tri dirigenta i bez svirača. ( Smijeh)

Ovo je zapravo temeljeno na iskustvu promatranja

dviju osoba kako vode žučnu raspravu na znakovnom jeziku,

što nije proizvelo nikakvih decibela,

ali afektivno i psihološki bilo je to vrlo bučno iskustvo.

Dobro, razumijem. Sa svim tim čudnim uređajima,

potpunom odsutnošću tradicionalnih instrumenata

i ovom hrpicom dirigenata, ljudi se mogu

zapitati:” Je li ovo glazba?”

Krenimo dalje na djelo gdje sam očito pristojan.

To je moj “Koncert za orkestar”.

Uočit ćete mnogo uobičajenih instrumenata

u ovome isječku. ( Glazba)

(Glazba)

Ali ovo zapravo nije naziv toga djela.

Bio sam pomalo nestašan. Zapravo, da bi bilo zanimljivije,

ostavio sam prostor ovdje gdje bi trebao pisati puni naslov djela.

Nastavimo dalje s istim isječkom.

(Glazba)

Bolje je s cvjećarom, zar ne? ( Smijeh) (Glazba)

Ili je barem manje dosadno. Pogledajmo još par isječaka.

(Glazba)

Dakle s ovim teatralnim elementima dobivam novu ulogu,

ulogu dramaturga.

Pravio sam se dobar. Morao sam napisati i dijelove za orkestar. U redu?

Ali bilo je tu i drugih stvari, zar ne?

Tu je cvjećar i mogu razumijeti da,

još jednom, stavljamo pritisak na ontologiju glazbe

kakvu tradicijski poznajemo,

ali pogledajmo zadnje djelo koje ću danas podijeliti s vama.

Ovo je djelo nazvano “Aphasia”

za pokrete ruke usklađene sa zvukom.

Ovo mi daje novu ulogu, posljednju

koju ću podijeliti s vama, a to je uloga koreografa.

Notni zapis izgleda ovako

i daje meni, izvođaču, upute za

razne pokrete ruku u točno određeno vrijeme

sinkronizirano s audio vrpcom. Ta je vrpca

napravljena isključivo od vokalnih uzoraka.

Snimio sam jednog izvrsnog pjevača,

stavio zvuk njegova glasa u računalo

i izvitoperio ga na bezbroj načina da bih dobio

ovo što ćete sada čuti.

Izvest ću samo jedan isječak iz Aphasije. U redu?

(Glazba)

Evo, to vam može malo ilustrirati djelo. (Pljesak)

Dobro, ovo je malo čudna stvar.

Je li to glazba? Evo kako želim zaključiti.

Odlučio sam naposljetku da je ovo pogrešno pitanje,

nebitno pitanje.

Važno pitanje jest: “Je li zanimljivo?”

Ja slijedim to pitanje ne brinući je li to glazba,

ne brinući o definiciji stvari koje radim.

Dopuštam kreativnosti da me ponese

u smjeru koji mi je jednostavno zanimljiv

i ne brinem o privlačnosti završnog rezultata

ovisno o nekom pojmu, nekim paradigmama

toga što bi kompozicija trebala biti

i to me je tjeralo

da preuzmem hrpu drugih uloga.

Ono o čemu bih htio da razmislite jest

do koje granice biste mogli promijeniti osnovno pitanje

u vašoj disciplini

i dodat ću još jednu fusnotu

jer sam shvatio da sam spomenuo

ranije neke psihološke defekte, a i imali smo

usput dobru količinu opsesivnog ponašanja,

neracionalnog ponašanja i sličnog,

mogli bismo reći da je ovo rasprava

za samoprijezir i šizofreniju,

barem u popularnom smisli riječi

i pod time zaista mislim na disocijativni poremećaj ličnosti, u redu? ( Smijeh)

Kako bilo, unatoč tim opasnostima, htio bih da

razmislite o mogućnosti da preuzmete druge uloge

u svome poslu, bilo da ste blizu

ili daleko od definicije svoje profesije.

I na kraju, zahvaljujem vam. ( Pljesak)

(Pljesak)