Yang Lan: Generacija koja preoblikuje Kinu

Yang Lan, novinarka i poduzetnica koju zovu "Kineskom Oprah", predstavlja iduću generaciju mladih kineskih građana -- urbanih, povezanih (preko mikroblogova) i osjetljivih na nepravdu.

Noć prije nego sam krenula u Škotsku,

pozvana sam da vodim finale

emisije "Kineski talent" u Šangaju

s 80.000 ljudi u publici na stadionu.

Pogodite tko je bio gost izvođač?

Susan Boyle.

Rekla sam joj, "Sutra odlazim u Škotsku".

Prekrasno je pjevala

i čak je uspjela reći nekoliko riječi na kineskom.

[kineski]

Dakle, ne "bok" ili "hvala vam",

te obične stvari.

Ovo znači "besplatan zeleni luk".

Zašto je to rekla?

Zato što je to bila uzreka

naše kineske inačice Susan Boyle --

žene stare 50 i nešto godina,

prodavačice povrća iz Šangaja,

koja obožava pjevati zapadnjačku operu,

ali nije razumijela

ništa od engleskog ili francuskog ili talijanskog,

već je nadopunjavala tekstove

kineskim nazivima povrća.

(Smijeh)

I zadnja rečenica arije Nessun Dorma

koju je pjevala na stadionu

bila je "besplatan zeleni luk".

Dakle, kako je Susan Boyle to izgovarala,

80.000 ljudi u publici pjevalo je zajedno s njom.

Bilo je presmiješno.

Stoga vjerujem kako su i Susan Boyle

i ta prodavačica povrća iz Šangaja

pripadale drugosti.

Od njih se najmanje očekivalo da budu uspješne

u industriji zabave,

no ipak, pomogli su im njihova hrabrost i talent.

I emisija i platforma

dale su im pozornicu

da ostvare svoje snove.

Dakle, biti drugačiji nije toliko teško.

Svi smo mi različiti

iz različitih perspektiva.

Ali mislim da je dobro biti drugačiji

jer predstavljate drugačije gledište.

Možete dobiti priliku da učinite nešto značajno.

Moja generacija imala je mnogo sreće

da svjedoči i sudjeluje

u povijesnoj preobrazbi Kine

koja je učinila toliko mnogo promjena

u posljednjih 20, 30 godina.

Sjećam se 1990. godine,

kad sam diplomirala,

prijavila sam se za posao u odjelu prodaje

prvog hotela s pet zvjezdica u Pekingu,

Great Wall Sheraton -- još uvijek postoji.

Nakon što me neki

japanski menadžer ispitivao pola sata,

na kraju je rekao,

"Dakle, gđice Yang,

imate li vi kakvih pitanja za mene?"

Skupila sam hrabrost i pribrala se i rekla:

"Da, možete li mi reći

što vi zapravo prodajete?"

Nisam imala pojma što se radi u odjelu prodaje

u hotelu s pet zvjezdica.

To mi je bio prvi put da sam kročila nogom

u hotel s pet zvjezdica.

Otprilike u to vrijeme

sudjelovala sam u audiciji --

prvoj otvorenoj audiciji

koju je održala kineska nacionalna televizija --

s tisuću drugih studentica.

Producent nam je rekao

kako traže neko slatko, nevino

i lijepo novo lice.

Stoga, kad sam došla na red, ustala sam i rekla:

"Zašto ženska lica na televiziji

uvijek moraju biti lijepa, slatka, nevina

i, znate, puna razumijevanja?

Zašto ne mogu imati svoje ideje

i svoj glas?"

Mislila sam da sam ih uvrijedila.

Ali zapravo, bili su impresionirani mojim riječima.

I tako sam došla u drugi krug natjecanja,

pa zatim u treći i četvrti.

Nakon sedam krugova natjecanja,

samo sam ja ostala.

Bila sam na nacionalnoj televiziji u emisiji u udarnom terminu.

I vjerovali ili ne,

to je bila prva emisija na kineskoj televiziji

koja je dozvolila svojim voditeljima

da iznesu svoja mišljenja

bez čitanja odobrenog scenarija.

(Pljesak)

A moja tjedna publika u to vrijeme

imala je između 200 i 300 milijuna ljudi.

Nakon nekoliko godina,

odlučila sam otići u SAD na Sveučilište Columbia

kako bih upisala poslijediplomski studij,

a zatim sam pokrenula svoju vlastitu medijsku tvrtku,

što je bilo nezamislivo

u vrijeme kad sam započela svoju karijeru.

Dakle, mi radimo mnogo stvari.

Do danas sam intervjuirala više od tisuću ljudi.

I ponekad mi prilaze mladi ljudi

i kažu: "Lan, promijenila si mi život",

i ponosna sam na to.

Ali opet, mi isto tako imamo i sreću

što smo svjedoci preobrazbe naše cijele zemlje.

Bila sam u Pekingu na nadmetanju za Olimpijske igre.

Predstavljala sam Expo u Šangaju.

Vidjela sam kako Kina prihvaća svijet

i obrnuto.

Ali ponekad razmišljam,

što današnja mlada generacija radi?

Po čemu su oni različiti,

i koje će promjene učiniti

kako bi oblikovali budućnost Kine,

ili još više, svijeta?

Stoga danas želim govoriti o mladim ljudima

kroz platformu društvenih medija.

Kao prvo, tko su oni? Kako izgledaju?

Ovo je djevojka po imenu Guo Meimei --

ima 20 godina, prekrasna je.

Razmetala se svojim skupim torbicama,

odjećom i automobilom

na svom mikroblogu,

što je kineska verzija Twittera.

Tvrdila je da je generalna direktorica Crvenog križa

u Trgovačkoj komori.

Nije znala

da je dirnula u živac

i uzrokovala propitkivanje u cijeloj zemlji,

gotovo nemir,

protiv vjerodostojnosti Crvenog križa.

Kontroverza se toliko zakuhala

da je Crveni križ morao održati konferenciju za novinare

kako bi sve pojasnio,

a istraga još uvijek traje.

Do sada, do danas,

znamo kako je ona sama izmislila tu titulu --

vjerojatno jer se osjeća ponosnom što je povezana s dobrotvornom udrugom.

Sve te skupe stvari

darovao joj je

njezin dečko,

koji je bio član odbora

u odjelu Crvenog križa u Trgovačkoj komori.

Vrlo je komplicirano za objasniti.

U svakom slučaju, javnost još uvijek ne vjeruje.

Još uvijek se to kuha.

To nam pokazuje opće nepovjerenje

u vladine ili institucije koje vlada podupire,

a koje prije nisu bile transparentne.

To nam je isto tako pokazalo

moć i utjecaj društvenih medija

poput mikrobloga.

Mikroblog je naglo postao popularan 2010. godine,

kada se broj posjetitelja udvostručio,

a vrijeme provedeno na njemu utrostručilo.

Sina.com, veliki portal za vijesti,

sam ima preko 140 milijuna mikroblogera.

Na Tencentu, 200 milijuna.

Najpopularnija blogerica --

nisam ja --

filmska je zvijezda,

i ima preko 9,5 milijuna sljedbenika, ili obožavatelja.

Oko 80 posto tih mikroblogera mladi su ljudi,

mlađi od 30 godina.

Budući da su, kao što znate,

tradicionalni mediji još uvijek pod strogom kontrolom vlade,

društveni mediji pružaju mogućnost

da se ljudi malo ispušu.

Ali budući da nemate mnogo drugih mogućnosti,

ponekad je snaga tog ispuhivanja

vrlo velika, aktivna

i čak nasilna.

Dakle, kroz mikroblogove

možemo još bolje shvatiti kinesku mladež.

Dakle, po čemu su oni drugačiji?

Kao prvo, većina njih rođena je

u 80-ima i 90-ima,

za vrijeme Politike jednog djeteta.

A zbog selektivnog pobačaja

u obiteljima koje su preferirale dječake, a ne djevojčice,

sad na kraju imamo

30 milijuna mladića više nego djevojaka.

To može predstavljati

potencijalnu opasnost za društvo,

ali tko zna;

nalazimo se u globaliziranom svijetu,

stoga mogu tražiti djevojke iz drugih zemalja.

Većina njih ima relativno dobro obrazovanje.

Nepismenost u Kini u toj generaciji

manja je od jedan posto.

U gradovima 80 posto djece odlazi na fakultet.

No, oni su suočeni sa starom Kinom

s populacijom starijom od 65 godina

koje ove godine ima nešto iznad sedam posto,

i koje će biti oko 15 posto

do 2030. godine.

A znate da imamo tradiciju

da mlađe generacije financijski podupiru starije,

i brinu o njima kad su bolesni.

Dakle, to znači kako će mladi parovi

morati uzdržavati četiri roditelja

koji imaju očekivanu životnu dob od 73 godine.

Dakle, zarađivanje za život nije tako lako

mladim ljudima.

Fakultetski obrazovanog kadra ne nedostaje.

U urbanim područjima

visokoobrazovani imaju početnu plaću

od oko 400 američkih dolara mjesečno,

dok je prosječna stanarina

preko 500 dolara.

I što oni rade? Moraju dijeliti prostor --

stisnuti u vrlo ograničenom prostoru

kako bi uštedjeli novac --

i nazivaju se "plemenom mrava".

A oni koji su spremni vjenčati se

i kupiti svoj stan,

shvatili su da moraju raditi

30 do 40 godina

kako bi si mogli priuštiti svoj prvi stan.

Za isto to u Americi

paru bi trebalo samo pet godina rada,

ali u Kini je potrebno 30 do 40 godina

s cijenama nekretnina koje divljaju.

Među 200 milijuna migracijskih radnika,

60 posto njih mladi su ljudi.

Oni su nekako u sendviču

između urbanih i ruralnih područja.

Većina njih ne želi se vratiti na selo,

ali nemaju osjećaj pripadnosti.

Rade duže

za manje prihoda, manje socijalnih prava.

I oni imaju veće šanse

da izgube posao,

pogađa ih inflacija,

lihvarski bankovni krediti,

aprecijacija kineske valute renminbija,

ili smanjenje potražnje

iz Europe ili Amerike

za proizvodima koje proizvode.

Prošle godine,

zbila se strašna nesreća

u južnom proizvodnom području OEM-a u Kini:

13 mladih radnika

u svojim kasnim tinejdžerskim godinama i ranim 20-ima

počinili su samoubojstvo,

jedan po jedan, kao da su dobili zaraznu bolest.

Ali oni su umrli iz različitih osobnih razloga.

Cijeli taj incident

prouzrokovao je negodovanje društva

zbog izolacije,

kako fizičke tako i mentalne,

u kojoj su bili ti migracijski radnici.

One koji se vrate na selo

lokalno dočeka velika dobrodošlica,

jer pomoću znanja, vještina i mreža

koje su stekli u gradovima,

uz pomoć Interneta,

mogu stvoriti više radnih mjesta,

unaprijediti lokalnu poljoprivredu i stvoriti nove poslovne prilike

na manje razvijenom tržištu.

Posljednjih nekoliko godina obalna se područja

bore s manjkom radne snage.

Ovi dijagrami pokazuju

općenitiju društvenu pozadinu.

Prvi je Engelsov koeficijent,

koji objašnjava kako je trošak dnevnih potreba

padao u postotku

u cijelom prošlom desetljeću,

po pitanju obiteljskog prihoda,

na nekih 37 i nešto posto.

No, u posljednje dvije godine

opet dolazi na 39 posto,

što ukazuje na povećanje troškova života.

Gini koeficijent

već je prešao opasnu granicu od 0,4.

Sada je 0,5 --

čak i gore nego u Americi --

što nam pokazuje dohodovnu nejednakost.

I stoga vidite cijelo to društvo

kako je isfrustrirano

gubitkom dijela svoje mobilnosti.

Osim toga, ogorčenost i čak ozlojeđenost

prema bogatima i moćnima

poprilično su raširene.

Stoga bi bilo kakve optužbe o korupciji

ili tajnim podjelama između vlasti i poslovnog sektora

uzrokovale društveno negodovanje

ili čak nemir.

Dakle, kroz neke od najvrućih tema na mikroblogovima,

možemo vidjeti do čega je mladim ljudima najviše stalo.

Društvena pravda i odgovornost vlade

prve su na ljestvici njihovih zahtjeva.

Posljednje desetljeće, otprilike,

masnovna urbanizacija i razvoj

omogućili su nam da svjedočimo

prisilnom rušenju

privatne imovine.

To je potaknulo mnogo bijesa i frustracija

u našoj mladoj generaciji.

Ponekad ljudi budu ubijeni,

ponekad se zapale u znak protesta.

Dakle, kad se o tim incidentima

sve učestalije izvještava na Internetu,

ljudi traže da vlada nešto aktivno poduzme kako bi to zaustavila.

Dobra je vijest kako je ranije ove godine

državno vijeće donijelo novu uredbu

o reakviziciji i rušenju kuća

i odobrila je pravo

da ovlasti za prisilno rušenje prijeđu s lokalnih vlasti

na sud.

Na sličan način, mnoga druga pitanja koja se tiču javne sigurnosti

vruća su tema na Internetu.

Čuli smo o zagađenom zraku,

zagađenoj vodi, otrovanoj hrani.

I pogodite što, krivotvorili smo govedinu.

Postoje te neke vrste sastojaka

kojima premažete komad piletine ili ribe,

i koji tada izgleda kao govedina.

U zadnje vrijeme,

ljudi su vrlo zabrinuti zbog ulja za kuhanje,

jer tisuće ljudi otkriveno je kako

rafinira ulje za kuhanje

od restoranskih otpadaka.

Dakle, sve su te stvari

izazvale golemo negodovanje na internetu.

Na sreću,

vidjeli smo kako vlada

na vrijeme i sve češće odgovara

na brige javnosti.

Dok se mladi ljudi čine vrlo sigurnima

u svoje sudjelovanje

u oblikovanju javne politike,

ponekad su ipak pomalo izgubljeni

po pitanju onoga što žele u svojem privatnom životu.

Kina će uskoro prestići SAD

kao glavno tržište

za luksuzne marke --

to ne uključuje kinesku potrošnju

u Europi i drugdje.

Ali znate što, polovica tih potrošača

zarađuje plaću ispod 2.000 američkih dolara.

Oni uopće nisu bogati.

Uzimaju te torbice i odjeću

kako bi imali osjećaj identiteta i društvenog statusa.

A ova djevojka izravno kaže

u TV emisiji o izlascima

kako bi radije plakala u BMW-u

nego se smijala na biciklu.

Ali naravno, još uvijek imamo mlade ljude

koji će se radije smijati,

bilo to u BMW-u ili na biciklu.

Na idućoj slici vidite vrlo popularan fenomen -

"golo" vjenčanje ili "goli" brak.

To ne znači kako na vjenčanje neće ništa odjenuti,

već pokazuje kako su se ti mladi parovi spremni vjenčati

bez kuće, bez automobila, bez dijamantnog prstena

i bez svadbene svečanosti,

kako bi pokazali svoju odanost istinskoj ljubavi.

Isto tako, ljudi čine dobra djela kroz društvene medije.

Prva nam je slika pokazala

kako je kamion sa zatočenih 500 pasa lutalica i otetih pasa

za preradu hrane

opažen i zaustavljen na autocesti,

a cijela je zemlja to pratila

preko mikroblogova.

Ljudi su donirali novac, pseću hranu

i nudili volonterski rad kako bi zaustavili taj kamion.

Nakon sati pregovora,

500 pasa bilo je spašeno.

A ovdje ljudi pomažu i pri traženju nestale djece.

Otac je stavio sliku svog sina na Internet.

Nakon tisuća [nejasno],

dijete je pronađeno,

i svjedočili smo ponovnom okupljanju obitelji

preko mikroblogova.

Dakle, sreća je najpopularnija riječ

koju smo čuli u posljednje dvije godine.

Sreća nije povezana samo

s osobnim iskustvom i osobnim vrijednostima,

već se radi i o okolini.

Ljudi razmišljaju o sljedećim pitanjima:

Hoćemo li i dalje žrtvovati svoj okoliš

kako bismo imali viši BDP?

Kako ćemo provesti svoju društvenu i političku reformu

kako bismo zadržali korak s ekonomskim rastom,

kako bismo zadržali održivost i stabilnost?

Isto tako, koliko je sustav sposoban

ispravljati sam sebe

kako bi zadovoljio više ljudi

dok u isto vrijeme postoje i razna neslaganja?

Pretpostavljam da su to pitanja na koja će ljudi odgovoriti.

A naša mlađa generacija

preobrazit će ovu zemlju

dok se u isto vrijeme i sami preobražavaju.

Puno vam hvala.

(Pljesak)