RASKRIŽJE: Porođajne muke novog pogleda na svijet| CIJELI FILM

Crossroads on FB: http://www.facebook.com/xroadsfilm
[Like] *Crossroads* on FB to Get Updates about *Crossroads* incl. Video Clips, Extras, Discussions on Crossroads' Topics & More... » http://www.facebook.com/xroadsfilm

SINOPSIS RASKRIŽJA:
*RASKRIŽJE: Porođajne muke novog pogleda na svijet* dokumentarac je koji istražuje trenutačno ljudsko stanje i pojavu pogleda na svijet koji iznova stvara naš svijet iznutra prema van.

Ispreplićući uvide i otkrića iz biologije, psihologije, znanosti mreža, znanosti sustava, ekonomije, kulture i medija, film otkriva unutarnje mehanizam ljudskog iskustva u 21. stoljeću, potičući gledatelje da počnu drukčije razmišljati i da provjere vlastite pretpostavke o tome tko smo doista i zašto radimo to što radimo.

*Raskrižje* stavlja današnje eskalirajuće društvene nemire, prirodne katastrofe i gospodarske neuspjehe u evolucijski kontekst. Razjašnjava korake ka integriranom pogledu na svijet, koji se širi zahvaljujući moći društvenih mreža ka prvim redovima osobnog i kolektivnog osvještavanja.

Osvježavajuća analiza stvarnosti za sve gledatelje i poziv svima onima koji nose sjeme novog pogleda na svijet.

Među znanstvenicima i misliocima koji su sudjelovali u *Raskrižju* su i: Amit Goswami, Neale Donald Walsch, Elisabet Sahtouris, Bruce Lipton, Peter Joseph, Caroline A. Miller, Nicholas Christakis, James Fowler, Michael Laitman, Ervin Laszlo, Dean Radin, Dave Sherman, Annie Leonard, Jairon G. Cuesta, and John St. Augustine.

O AUTORU RASKRIŽJA:
Joseph Ohayon je redatelj, pisac i govornik s adresom u Izraelu i New Yorku.

Poznat po neumornoj potrazi za sastavljanjem pojedinih dijelova i sagledavanjem šire slike, Joseph režira, piše te vodi dokumentarne emisije i talk showove na izraelskoj televiziji. Također predaje na ARI Institutu kako bi ppodigao svijest o globalnim izazovima s kojima smo danas suočeni te potrebi da se prilagodimo uzajamno sve ovisnijem svijetu.

Službena stranica filma Raskrižje: http://www.crossroadsfilm.com

Teme , dijelovi i podnaslovi u Raskrižju:
(sukcesivnim slijedom)

Who Are You?
Kony 2012
Albert Einstein Problems Quote
Interdependence
World Economic Forum Global Risks Report 2012
Greece Riots 2011
Chile Protests 2011
Spain Protests 2011
Israel Protests 2011
India Protests 2011
Occupy Wall St.
G20
Egolution
Survival
Egoistic Competition
Separation Cosmology
Separation Sociology
Black Wolf vs. White Wolf
The Asch Experiment
Bruce Lipton Stem Cell Experiment
Genetic Determinism Vs. Environmental Influence
Social Contagion
Framingham Heart Study
Happiness
Philip Zimbardo Stanford Prison Experiment
Matter Vs. Meaning
Darwin Theory of Evolution
Isaac Newton
Newtonian Physics
Materialism
Love
Beauty
Harmony
Energy
Quantum Physics
Johannes Vermeer Christ and the Disciples at Emmaus
Van Meegeren Forgery
McDonalds
John Cage 4'33"
iTunes
Value of Gold
Values
Social Influence
Story of Stuff
Consumption
Advertising
Media
Mr. Rogers TV/Viewer Space Is Sacred Quote
Money
Work Watch Spend Treadmill
Obama vs. Romney
Change
Bill Clinton
Barack Obama
It's the Economy Stupid
Worldview
Consciousness
What Is the Meaning of Life?
Identity
Group vs. Individuals
Stratafication
Unity
Caterpillar, Butterfly
Crisis as Transition
Imaginal Cells
Conscious Evolution
Mutual Respect
Giving
Health Care Crisis
Politics Crisis
Education Crisis
Selfishness
Exploitation
Negative Emotions
Greed
Jealousy
Anger
Positive Emotions
Human Superorganism
Connectedness
Solidarity
Family
Social Networks
Togetherness
Joy
Science
Why Are We Here?
Nature
Homeostasis
Balance
Critical Mass
Humanity
Awareness
Awakening

Svijet u 21. stoljeću
nalazi se na raskrižju.

Vjerujem da je
čovječanstvo došlo do raskrižja.

Ne želim pretjerivati ni stvarati
pompu, ali mislim da je tako.

Mislim da je ljudska vrsta
došla do točke u kojoj odlučuje o sebi.

Donosimo iznimno važne odluke
o tome tko smo i tko uistinu želimo biti.

Tko smo i tko uistinu želimo biti?

Tko smo i tko uistinu želimo biti?

Umislili smo da je
problem političke prirode.

A onda kažemo: "Ah, problem
je zacijelo financijske prirode."

No problem nije ni politički ni financijski.
Jednako tako, nije niti vojni... Očito.

Okolnosti ne određuju tko ste,
samo otkrivaju tko jeste.

U svijetu u kojem sad živimo, okolnosti
se mijenjaju tako brzo da otkrivamo sebe.

Problem ne postoji.
Problem je zapravo samo prijelaz.

Stoga, današnje krize vidim
kao prijelaznu točku za čovječanstvo.

Pogledajte ljudsku dramu i pokušajte
kritički razaznati, bez osuđivanja,

samo pokušajte razaznati oko čega se vrti ova
ljudska drama i kakvu ulogu ja mogu u tome imati.

RASKRIŽJE

RASKRIŽJE
Porođajne muke novog pogleda na svijet

Film Josepha Ohayona

"Veliki problemi s kojima se suočavamo ne mogu se
riješiti na istoj razini razmišljanja koja ih je iznjedrila."
-Albert Einstein

MEĐUOVISNOST

D. Sherman, dr.sc., stručnjak za poslovnu strategiju i održivost
Posljednji izvještaj o globalnim
rizicima Svjetskog ekonomskog foruma

predstavlja "kartu međupovezanosti rizika",

koja jasno pokazuje da su svi globalni
rizici međusobno povezani i isprepleteni,

prema čemu su gospodarski, ekološki, geopolitički,
socijalni i tehnološki rizici itekako međuovisni.

Kriza u jednom području ubrzo će
dovesti do krize u drugim područjima.

Međupovezanost i složenost te karte, u usporedbi
s našom iznenađenošću i brzinom razvoja financijskih kriza

ukazuju na neusklađenost sustava koje smo
izgradili te koliko smo nepovezani postali.

Naši su pokušaji upravljanja tim sustavima
fragmentirani, pojedinačni i nedorasli današnjim izazovima.

Naš način korištenje prirodnih resursa
temelji se na našem gospodarskom sustavu,

koji je usko povezan
s našim društvenim vrijednostima,

koje opet izravno utječu na naše psihološke
i emocionalne sustave te naše postupke.

J. G. Cuesta, socijalni antropolog i psihoterapeut
Ono što vidimo u svijetu odraz je nas samih.

J. G. Cuesta, socijalni antropolog i psihoterapeut
Ne možete razdvojiti svjetske događaje
od onih koji se odvijaju unutar ljudi.

Prema tome, nismo upali samo
u političku ili ekonomsku krizu.

Ljudska su bića zapala u osobnu krizu.

M. Laitman, dr.sc. biokibernetike i ontologije
Kad sam proučavao biokibernetiku, što smo više
istraživali prirodu - životinjske, biljne ekosustave,

počeli smo uviđati da je sve uzajamno povezano,
iako neke veze razumijemo, a druge još uvijek ne.

No sad ljudsko društvo postaje tako povezano,
poput zatvorenog sustava koji obuhvaća čitav planet.

Kriza s kojom se sad suočavamo
zapravo je iznimno jedinstvena.

Svi smo zatvoreni unutar istog sustava
i više ne možemo raditi što nam se prohtije.

Svjetski vođe, predsjednici,
izgubili su sposobnost vođenja ljudi.

TUNIS, siječanj 2011.

EGIPAT, veljača 2011.

ŠPANJOLSKA, ožujak 2011.

UK, ožujak 2011.
-Kao da je svijet najednom izgubio kontrolu,

GRČKA, svibanj 2011.
-i otkriva novi zakon međuovisnosti i povezanosti,
karakterističan za integrirane sustave.

IZRAEL, srpanj 2011.

INDIJA, kolovoz 2011.
-Vidimo da svjetski vođe ne mogu
donijeti odluke, čak ni je li G8 ili G20.

SAD, rujan 2011.

A i kad donesu neku odluku,
ne mogu je provesti u djelo.

EGOLUCIJA

A. Goswami, dr. sc., teoretičar kvantne fizike
-U znanosti smo počeli s Newtonovom fizikom
i neko vrijeme se pretvarali da smo strojevi.

To se promijenilo s pojavom biologije, koja
je posve promijenila viđenje ljudskog bića.

Biologija kaže da jesmo strojevi, ali kompetitivni
strojevi, koji se međusobno bore za opstanak.

Stoga su naše vrijednosti važne samo ukoliko su važne
za opstanak, jer to je jedina pokretačka sila kod ljudi.

Zbog toga je naše društvo postalo toliko
kompetitivno. Ako netko drugi nešto ima, moram i ja.

Ako netko drugi to još nema, moram to nabaviti
prije njega ili nje. I to uzrokuje kaos u društvu.

Napredak civilizacije vođen je egoističnom kompetitivnošću.
Međusobnim nadmetanjem razvila se znanost, tehnologija...

Međutim, dosegli smo točku u kojoj egoistični poriv
ne preza više ni od čega da bude ili ima više od drugih.

I sada kompanije uništavaju ekosustav, bankari stvaraju ekonomsku krizu, ljudi napreduju nauštrb drugih.

KORPORACIJE SU PSIHOPATI, PRIJATELJU

Naše su zalihe hrane i vode ugrožene,
a naši su financijski sustavi nepostojani i rizični.

Istovremeno otkrivamo da su svi ti sustavi međuovisni i međupovezani. Očito, ne možemo nastaviti kao dosad.

GLOBALNI KOLAPS: Istraživanja s MIT-a
predviđaju kraj svijeta kakvog znamo.

U prošlosti smo se, ne isključivo,
ali većinom, usredotočavali na pojedinačni opstanak:

N. D. Walsch, autor
-Kako da preživim dan, tjedan, mjesec...

U 21. st., počinjemo shvaćati da se ne možemo više usredotočavati samo na strategije pojedinačnog opstanka;

da, ukoliko ne naučimo spojiti te strategije radi kolektivnog opstanka, nijedan pojedinac neće dugoročno opstati.

Ponavljam, ne želim dizati uzbunu,
ali jasno mi je da smo dosegli kritičnu točku.

Separatistička teologija koju je čovječanstvo godinama njegovalo, stvorila je separatističku kozmologiju,

tj. kozmološki svjetonazor koji tvrdi
da je sve odvojeno od svega ostaloga.

Separatistička kozmologija iznjedrila je separatističku socijologiju, koja društvene odnose opisuje kao

"Ja sam ovdje, ti ondje, naši se interesi
ne dotiču, osim kad se dotaknu.

Ako se to dogodi, pokušat ćemo surađivati,
no ako su različiti, morat ću ti nauditi, možda te i ubiti."

"No ako se naši interesi razlikuju,
morat ću ti nauditi, možda te i ubiti."

CRNI VUK, BIJELI VUK
Postoji priča o djedu koji pripovijeda svome unuku u kolibi.

Unuk mu kaže: "Sanjao
sam dva vuka koja se bore,

jedan crni i jedan bijeli. Crni me
strašio, djede, a bijeli mi je ulijevao nadu.

Koji će pobijediti?" A djed
odgovori: "Onaj kojeg više hraniš."

J. St. Augustine, radio voditelj i autor
-Meni to predstavlja prirodu čovjeka,
sastojimo se od obje strane.

J. St. Augustine, radio voditelj i autor
-U svijetu će prevladati
ona koju više hranimo.

1951., ASCHOV EKSPERIMENT

Aschov eksperiment jedan je od najstarijih
i najpopularnijih psiholoških istraživanja.

Dobrovoljac misli da
sudjeluje u testu vizualne percepcije.

Ali ne zna da su drugi sudionici glumci i da
zapravo jedini sudjeluje u testu grupnog konformizma.

Molim, započnite. Sudjelovat ćete
u testu percepcije duljine linije.

Trebate odrediti koja je od tri linije
zdesna jednaka liniji s lijeve strane.

Glumcima je rečeno da
odaberu pogrešne linije.

Prati se hoće li dobrovoljac dati ispravan
odgovor ili se povesti za grupom i odabrati pogrešan.

U prvome je testu ispravan odgovor "dva".

Jedan. -Jedan. -Jedan. -Dva. -Jedan.

Ponovno, ispravan odgovor je "dva".

Tri. -Tri. -Tri. -Tri. -Tri.

Aschov eksperiment ponovljen je mnogo puta. Smatra se
da do iskrivljenosti percepcije prvo dolazi na razini akcije.

1) Akcija

Aschov eksperiment ponovljen je mnogo puta. Smatra se
da do iskrivljenosti percepcije prvo dolazi na razini akcije.

2) Prosudba

Subjekt pomišlja da možda
drugi vide nešto što on ne vidi.

A zatim na razini percepcije, što znači da je njegova percepcija dobrog i lošeg iskrivljena mišljenjem većine.

Kad povežete te zaključke s događajima
u današnjem svijetu, morate se pitati:

"Na koji smo način koristili utjecaj društva,
vjerojatno najmoćniju silu u ljudskoj psihologiji?"

1967., UTJECAJ BIOLOŠKE OKOLINE
- EKSPERIMENT S MATIČNIM STANICAMA

Prije više od 40 g. klonirao sam matične stanice i jedan od prvih eksperimenata doveo me do nevjerojatnog otkrića,

B. Lipton, dr. sc., stručnjak za matične stanice

koje je posve izmijenilo
moje obrazovanje i život.

Matičnu stanicu stavio sam u Petrijevu zdjelicu
i ona se dijeli svakih deset do dvanaest sati.

Nakon sedam do deset dana, stanica
se podijelila na tisuće genetički identičnih stanica.

Zatim sam genetički jednake stanice stavio
u tri Petrijeve zdjelice s tri različite okoline.

Medij u kojoj se stanična kultura nalazi
poput našeg je svijeta: imaju zrak, vodu, hranu, sve.

Dakle, imao sam tri različite
okoline, a u svakoj identične stanice.

Rezultati su pokazali da su u okolini
A stanice formirale mišićno tkivo,

u okolini B stanice su formirale kosti,

a u okolini C formirale su stanice masti.

Najbitnije je u ovome postaviti pitanje:
Što kontrolira sudbinu stanica?

Što kontrolira sudbinu stanica?

Eksperiment je jasno otkrio
da su sve stanice genetički identične.

Ista genetika.

Jedino što se razlikovalo je okolina.
-Različita okolina.

Dok sam poučavao studente medicine konvencionalnoj priči,
konceptu genetičkog determinizma gdje geni kontroliraju našu sudbinu i život,

moji su eksperimenti otkrili posve drukčiju priču,
a to je da je okolina ta koja oblikuje ponašanje i genetiku.

Okolina oblikuje ponašanje i genetiku.

Posljednja otkrića na polju
analize društvene mreže

Caroline Miller, pozitivna psihologija

Harvardska medicinska škola provodi
novo istraživanje o društvenoj zarazi.

Mislim da je očito i intuitivno
preuzimati raspoloženja od ljudi oko vas,

no sada otkrivaju da se ljudi debljaju u grupama,
oraspoložuju se u grupama i prestaju pušiti u grupama.

Dr. James Fowler, društvene znanosti

Nicholas Christakis i ja imali smo veliku sreću
i pronašli izvor u Framinghamovoj studiji o srcu.

Trideset i dvije su godine pitali ljude:
"Tko su članovi vaše obitelji?", "Gdje radite?", "Gdje živite?"

I najvažnije, "Tko su vaši prijatelji?"
Po prvi puta, imajući takve podatke,

možemo pogledati iz ptičje perspektive
mreže poput onih u kojima vi živite.

Imali smo egzaktne mjere raznih emocija,
uključujući sreću, i ono što smo pokušali i uspjeli prikazati,

jest da moja sreća ne ovisi samo o mojim akcijama,
mislima i ponašanjima, nego i akcijama, mislima
i ponašanjima ljudi s kojima sam izravno povezan,

mojim prijateljima, rođacima, supružnicima, susjedima,
kolegama, pa čak i ljudima s kojima su oni povezani.

To otkriće pokazuje da se kroz
mreže ne prenose samo ponašanja,

nego i emocionalna stanja.

Mi mislimo da se prenosi sklonost
ka prijenosu ideja, te norme ponašanja.

Vi ste zapravo društveni organizam.
Stvorila vas je vaša okolina. Ne postojite "vi" niti "ja".

Peter Joseph, redatelj i aktivist
-Kad počnete razmišljati da ste
odnekud naučili sve što činite,

premda vi razabirete i odlučujete, vaše su
odluke ograničene na dobivenu i naučenu informaciju.

Dakle, ja sam mješavina "društvenog inženjeringa".
Ako se vidim odvojenog od svega ostaloga, to je pogrešno.

Naprimjer, svi znaju da moraju disati. S vremenom, ljudi će
shvatiti da njihov integritet ovisi o integritetu svega oko njih.

Jadno je ono što se događa u znanosti, a
jednako je jadno što se općenito događa u javnosti.

Pretvarajući se da smo nešto, postajemo to nešto.
Pretvarajući se da smo nešto, postajemo to nešto.

1971. Stanfordski zatvorski eksperiment

Počeo sam osjećati da gubim svoj identitet, osobu koju
nazivam Clay, koja je dobrovoljno otišla u taj zatvor...

Jer to je za mene bio zatvor, još je uvijek.
Ne gledam na to kao na eksperiment ili simulaciju.

Bio je to zatvor kojim upravljaju
psiholozi umjesto države.

1971., danas poznati psiholog Philip Zimbardo htio je otkriti
što će se dogoditi ako angažirate normalne i zdrave studente,

stvorite zatvorsku okolinu na Stanfordskom sveučilištu i kažete
im: "Sljedeća dva tjedna neki će od vas glumiti zatvorenike, a neki čuvare".

Prvog dana eksperimenta izbili su neredi. Čuvari su
počeli ponižavati zatvorenike. Tjelesno su ih kažnjavali.

Neki su se ponašali ekstremno sadistički.
Zatvorenici su su doživljavali emocionalne slomove.

Neke su morali izvući rano tijekom istraživanja, a
nakon samo šest dana eksperiment je posve prekinut.

Čuvar zlostavljač, dva mjeseca kasnije

Uistinu nisam mislio da sam sposoban za
takvo ponašanje. Iznenadio sam se... Ne, užasnuo,

time što bih doista mogao biti... Da bih se mogao
ponašati na meni posve stran i neuobičajen način.

Dok sam to činio, uopće nisam osjećao žaljenje.
Uopće nisam osjećao grižnju savjesti.

Tek nakon toga, kad sam
počeo razmišljati o tome što sam činio,

postao sam svjestan tog ponašanja
i uvidio dio sebe koji prije nisam primijetio.

Pretvarajući se da smo nešto, postajemo to nešto.

Pretvarajući se da smo puka tvar, materija, ignoriramo
važne aspekte našeg života i iskustva. A to je jako ozbiljno.

MATERIJA PROTIV SMISLA

Ako uzmete darvinističku teoriju, koja kaže da se natječemo
i da se moramo međusobno usporediti i odrediti svoje mjesto,

i pomiješate to s Newtonovom vizijom iz fizike
da se primat svemira pronalazi u fizičkoj strukturi,

zatim to dvoje stavite zajedno i kažete: "Kako znate
gdje ću pripasti u darvinističkom svijetu?"
A odgovor je: "Koliko materijalnog posjeduješ?"

Stoga, evolucija čovjeka od Newtonovog doba temelji
se na materijalnom crpljenju planeta zbog imovine,

koja je postala odraz
našeg statusa u hijerarhiji.

Ako ste na dnu ljudske hijerarhije,
nemate ništa, ako ste na visokom položaju,

imate novac, imovinu, kuće, igračke i sve te
stvari. Onda se pitate: "Tko pati zbog toga?"

Patnja postoji na svakoj razini; planet pati,
ljudska civilizacija pati, patnja je posvuda.

Ako želim dokazati svoj položaj u hijerarhiji,
moram izvući materijalno iz planeta. I što činim?

Silujem planet dok ne ostane bez ičega da mogu
reći: "Vidi koliko vrijedim. A gdje je tvoje zlato?

Teorija evolucije ne temelji se na zajednici, već na pojedincu.
Newtonova fizika kaže da je važno samo ono što vidimo.

U svijetu koji počiva na kvantnoj fizici, a ona na energiji,
imamo uvid u emocije i osjećaje, poput ljubavi i ljepote.

To su izrazi energije, i u svijetu kvantne fizike više
naglašavamo prirodu ljubavi, osjećaja, energije, ljepote i sklada

umjesto novca i materijalnih manifestacija
kakve danas imamo. Zašto je to bitno?

Jer tada pogledate svijet i kažete: "Želite
li kilu zlata ili biti potpuno zaljubljeni?

Paul Bloom, dr.sc.
kognitivna i razvojna psihologija

Ova je tzv. "Večera u Emausu", i kad se 1940-ih
smatralo da ju je naslikao Johann Vermeer,

vrijedila je milijune dolara - bila je neprocjenjiva.
Držali su je u Nizozemskoj i bila je jedna od
najpoznatijih u Europi. Odsvuda su je dolazili vidjeti.

Do jednog strašnog dana, kad su otkrili da je nije
naslikao Vermeer, nego krivotvoritelj Van Meegeren.

Drugim riječima, otkrili su da to nije ova slika, nego...

Ova slika, i najednom je
njezina vrijednost spala na nulu.

Ono što mislite da jedete uvelike utječe na okus
onoga što zapravo jedete. Mnogo je takvih primjera.

Jedno otkriće tiče se djece.
Kako nagovoriti djecu ne samo da pojedu mrkvu
i popiju mlijeko, nego da nakon toga

još kažu da im je bilo ukusno? Bolje
od obične mrkve. Bolje od obične čaše mlijeka.

Zapravo je vrlo jednostavno.
Učinili su to u istraživanju prije par godina.

Izvadite ih iz vrećice iz McDonald'sa.

Stave ljude u skener za mozak,
i dok leže, u usta im uguraju cijev.

Kroz cijev im daju da piju
vino dok im skeniraju mozak.

Iznad sebe imaju zaslon na kojem čitaju
informacije o vinu koje piju. Svij piju isto vino.

Ako misle da piju jeftino vino, reći će: "Pa, i nije
baš nešto," te će imati nisku razinu neurološke aktivnosti.

Ako misle da piju skupo vino, reći će da je odlično dok će
centri za ugodu u mozgu zasvijetliti poput božićnog drvca.

Ovo je rad John Cage-a. Različito ga nazivaju,
no najčešće "4 minute i 33 sekunde"

zato što u tom poznatom modernom performansu pijanist
dobiva uputu da bude tiho 4 minute i 33 sekunde.

Kao što možete zamisliti, neovisno o tome je li to sjajno
ili naprosto apsurdno, bilo je poprilično kontroverzno.

No najbolje od svega jest, odete li na iTunes

iTunes pregled - 4'33'' (Single verzija) - Single John Cage

i za 1,99 dolara, možete kupiti
cijelu snimku, koja je, naravno, tišina.

Čitao sam neke uvredljive komentare poputr:
" Stišaj zvučnike i jednostavno presjedi 4 minute i 33 sekunde."

Ali psihološki gledano, mislim da to ne bi bila
ista tišina. 'Ono' je tišina s 'onog' performansa.

Zadivljujuće mi je što ne shvaćamo kako sve izmišljamo.
Sve smo izmislili. Znate li zašto je vrijednost zlata tolika?

Jer je netko tako rekao. I to je to. Znate li zašto
gorivo košta toliko? Jer je netko tako rekao.

Netko spekulira, netko odluči, nastane vjerovanje,
dovoljno se ljudi priključi: i tako se odredi cijena nečega.

Svi smo sudjelovali u odluci. Shvaćamo da
ponavljamo isti krug i već ,

možda ovaj put trebamo učiniti nešto drugačije.

Ljude zanima SVRHA i VRIJEDNOST

Moramo to čuti. Stvar je u društvu; pogotovo
medija koji potiču obične ljude na ovu
uzaludnu trku za materijalnim dobrima.

Ljudi nisu živjeli ovakvim životom prije 50
il i60 godina. Ovo je veoma nov fenomen,

da će ti život biti bolji ako ako umjesto
jednog, u džepu imaš dva mobitela.

Ha ha. To! Ja sam Kralj Pretjeranosti.
Sultan Prodaje. Šef Pogodbe.

Moje kreditne kartice uvijek prolaze.
Imam 7 stotina nečega na kartici, što znači

da ništa ne dugujem i mogu još više kupovati.
Jedem u restoranima, čitam tabloide i neodoljiv sam.

Imam najbolje od najboljegšto mi
novac može kupiti. Život je prekrasan.

Život je prekrasan s mojom
crvenokosom ženom. Život je prekrasan.

Annie Leonard, Stručnjak za zaštitu okoliša
-Prosječni Amerikanac danas konzumira dvostruko
više nego prije 50 godina. Pitajte svoju baku.

U njezino vrijeme cijenio se položaj, snalažljivost
i štedljivost. Pa kako je onda došlo do ovoga?

Nedugo nakon II. svjetskog rata, ljudi su smislili
kako potaknuti gospodarstvo. Rješenje analitičara
maloprodaje Victora Lebowa postala je norma:

"Naša ogromna proizvodnja zahtijeva da potrošnja postane naš
način života." Da kupovinu i uživanje u stvarima postanu rituali,
da duhovno ispunjenje, ispunjenje ega tražimo u potrošnji.

Reklame, i mediji općenito, igraju veliku ulogu u tome.
Svaki stanovnik SAD-a na meti je tri tisuće reklama dnevno.

U jednoj godini vidimo više reklama
nego što su ljudi prije 50 godina vidjeli za čitavog života.

Kad razmislite, smisao je reklame
učiniti nas nesretnima s onim što imamo.

Dakle, 3000 puta dnevno govore nam
da nam kosa ne valja, koža, odjeća, pokućstvo,

auti, mi ne valjamo, ali sve
se to može popraviti kupovinom.

G. Rogers, američki TV voditelj,
rekao je da je odnos televizije i gledatelja svetinja.

Svodi se na novac. Ako to uspiju prodati.

Čak i da je to korisno za čovječanstvo, ne vjerujem
da mediji to uzimaju u obzir u većini stvari,

99% svega je pokušaj utjecanja na potrošača.
Pitaju se samo mogu li to prodati. Ako mogu
i to je dobro za vas, prodat će vam to.

No čak i ako to nije dobro za vas, svejedno će vam to prodati.
U mojem svijetu, to ima velik utjecaj na slušatelje
jer mijenja njihove živote na ovaj ili onaj način.

Dio problema je što su ljudi usredotočeni
na svoj mali svijet, svoje male živote,

što žele postići, dok, zapravo, ništa što postignete
neće vas usrećiti kao kad to radite s drugim ljudima.

Mislim da je u proteklih nekoliko desetljeća
previše te poduzetničke pohlepe - ja, ja, ja,

i mislim da ljudi postaju
svjesni kako su sve nesretniji,

ne samo u SAD-u već diljem svijeta.
Broj onih koji pate od depresije raste sve brže.

CDC (Centar za kontrolu zaraznih bolesti): Upotreba
antidepresiva porasla za 400% u proteklih 20 godina.

Do 2020., depresija će biti
drugi vodeći uzrok invalidnosti.

Mislim da ljudi nisu tog svjesni
dok ne postave teška pitanja.

Što je najbolje što vam se
dogodilo u proteklom mjesecu?

Što vas zbilja usrećuje?

Što vašem životu daje smisao?

Istraživanja pokazuju zanimljiva otkrića.
Pitate li studente čemu teže, govore o novcu.

No pitate li ih što je najbolje
što im se dogodilo prošli mjesec,

govore o doživljajima s drugim
ljudima; nikad ne govore o stvarima.

Dakle, ljudi intuitivno osjećaju što je to što
ih usrećuje, no nekad to moraju shvatiti na teži način.

Nalazimo se u apsurdnoj situaciji u kojoj
moramo ići na posao, ili čak dva, dođemo kući, iscrpljeni,

zavalimo se na svoj novi kauč i gledamo TV,
gdje nam reklame govore da ne valjamo
i da moramo otići u kupovinu da bismo se osjećali bolje,

onda morate još više raditi da otplatite to
što ste kupili pa dođete kući još umorniji,

i opet sjednete pred TV koji vam
govori da odete u kupovinu,

i neprestano smo na pokretnoj traci rada,
gledanja TV-a, trošenja, a možemo jednostavno prestati!

SVAKIH PET SEKUNDI DIJETE UMRE OD GLADI

SVJETSKA VOJNA POTROŠNJA RASTE IZ GODINE
U GODINU, TRENUTAČNO PREKO 2 TRILIJUNA DOLARA

75% RIBOLOVNIHPODRUČJA ISCRPLJENO
40% OBRADIVIH POVRŠINA ZAGAĐENO

Svijet se promijenio.

66% VIŠE PRIRODNIH KATASTROFAGODIŠNJE OD 2000. GODINE

I mi se moramo promijeniti.

PROMJENA?

Napisao sam otvoreno pismo
predsjedniku Obami, oživljavajući onaj slogan.

Znate onaj slogan iz Clintonove
kampanje: "U pitanju je ekonomija, glupane"?

Po meni, slogan bi trebao glasiti:
"U pitanju je svjetonazor, glupane."

Ukoliko se pogled na svijet ne promijeni,
ukoliko svijet ne počne preispitivati vrijednosti
te osobni, kao i društveni smisao života,

ukoliko to ne učinimo, ne može doći do prave promjene. Stoga
sam pisao Obami; govorili ste o promjeni u koju možemo vjerovati,

ako doista želite takvu promjenu, pomozite
nam da promijenimo svoj svjetonazor.

Ervin Laszlo, dr. sc. znanosti sustava
Čovjekova je promjena ključ promjene svega ostalog
na svijetu. Bez toga ne može biti značajne promjene.

Nama nisu dovoljne "zakrpe",
puka rješenja tekućih problema.

Potrebna nam je
fundamentalna transformacija,

što znači promjena u vrijednostima,
promjena u razmišljanju, promjena svijesti,

promjena ljudskog
načina razmišljanja i ponašanja.

Dean Radin, dr. sc., inženjer elektrotehnike, fizičar, psiholog
-Svjetonazor utječe na pokretač civilizacije, na naš pojedinačni doživljaj sebe i svog ponašanja, naše moralne vrijednosti, posao, na sve.

Dva socijalna psihologa napravila su sljedeći eksperiment:

Uzeli su hrpu studenata i dali im
da pročitaju jedan od dva odlomka.

Jedan je opisivao što mislimo tko smo, i ključna
fraza u tom tekstu bila je: "Ti si obična nakupina neurona."

Dakle, da smo tek materijalne supstance, znači,
sve što mislite da jeste, sve vaše misli,
osjećaji i unutarnji život uzrokovane su neuronima.

Zatim su dali studentima da sudjeluju
u eksperimentima u kojima su mogli varati ako žele.

Studenti koji su pročitali da su obična
nakupina neurona varali su značajno više.

Ako vaš pogled na svijet kaže da ni u čemu nema
dubljeg značenja, da je svemir besmislena stvar,

da kad umrete, mrtvi ste i ništa se više ne događa,
tada počinjete drukčije razmišljati kako ćete dalje živjeti.

"Trebao bih odmah imati sve
što zaslužujem. Varat ću ako moram."

No kad bismo imali drukčiji model, koji kaže
da ste možda dio nekog golemog životnog sustava

koji ima neko dublje značenje i sve ostalo, sve ima
posljedice ne samo za vas, već i za vaše voljene, kao i ostale.

Svi problemi s kojima se sad
suočavamo zapravo nisu problemi, već pitanja.

Tko smo mi? Tko doista biramo biti?
Kakav stav izabiremo prema samom životu?

Kakav stav izabiremo prema
sastavnicama života, okolišu, planetu, ljudima?

Zašto smo ovdje
i kamo idemo odavde?

Koji je smisao mog života?

Prolazimo kroz prijelaznu fazu gdje stari odgovori više
ne drže vodu, i zbog toga smo suočeni s postojećim krizama.

Populacija u stanju toka kaže da stari način
više ne pali, spremni smo za nove odgovore
koji će stvoriti novu, stabilniju civilizaciju.

Jednostavno rečeno: stara civilizacija više nije održiva.

Odgovori imaju previše rupa.

Postoje novi odgovori, i mi smo u fazi njihova upijanja
i stvaranja nove kulture koja će podupirati te odgovore i nas.

Nalazimo se u kritičnoj točki vremena, kad moramo redefinirati
što znači biti čovjek. Moramo doslovno izabrati novi identitet,

i iznova izgraditi sebe kao čovječanstvo,
poput posve novog organizma, nove vrste,

i iznova izgraditi taj organizam kao skupinu,
kao grupu, a ne kao hrpu raštrkanih pojedinaca.

Moramo promijeniti svoj način razmišljanja
o tome tko smo u odnosu s drugima.

Predugo smo živjeli u kompetitivnom društvu.
Svijet koji vidimo rezultat je toga - kompetitivnog ega.

Moramo naučiti surađivati, ostaviti ego i shvatiti
da, ako imamo jako siromašne ljude u nekoj državi

i ljude koji su iznimno bogati, ti bogataši će morati
postaviti velike vojske i ograde da bi se obranili od njih.

Ništa nećemo postići u današnjem
podijeljenom i slojevitom društvu.

Čovjek mora doživjeti promjenu da bi shvatio kako treba živjeti
za jedinstvo čovječanstva, kao jedan čovjek s jednim srcem,

gdje svi dijelimo istu želju, istu misao, u uzajamnoj
povezanosti, uz uzajamne ustupke i recipročnost
kakva postoji između stanica živog organizma.

GUSJENICA, LEPTIR

Tako je jednostavno, no mi to činimo teškim.
Upravo te teške stvari, ti izazovi, ti užasi koje vidimo,

potiču nas da budemo bolji nego što jesmo, i dok to
ne počnemo tako gledati, nastavit će se, na svim razinama.

Kad pogledamo ekonomsku krizu,
ekološku krizu, duhovnu krizu, kažemo:

"Nesretan sam, društvo je nesretno,
što nije u redu s nama?" I to je okidač.

Moramo imati probleme da bismo našli rješenja. Problemi
potiču kreativnost. Problem je zapravo prijelaz, a ne problem.

Današnje krize vidim kao prijelaznu točku
čovječanstva. Vidim da to nije nužno nešto neobično.

U prirodi, od najstarijih bakterija do novijih vrsta,
svi prolaze mladenačku fazu neprijateljske
konkurencije kako bi se nametnuli.

Elisabet Sahtouris, dr. sc. evolucijske biologije i futurizma

Zatim otkriju ekonomiku suradnje.
Kad shvate da je jeftinije i korisnije

hraniti neprijatelja nego se boriti protiv njega, naći
ćemo se na putu ka novoj civilizaciji kakvu tražimo.

Ljepota toga što je priroda fraktalna jest što nam prirodni
obrasci mogu pomoći shvatiti druge obrasce jer se ponavljaju.

Ako želite pogledati obrazac koji se odigrava sad,
na ovom planetu, koji nam može dati uvid kroz
što prolazimo, pogledajte gusjenicu u razvoju.

Gusjenica predstavlja recimo 7 milijardi stanica koji
žive pod istom kožom. Svaka je stanica građanin.

Oni su poput nas, rade svaki dan, stanice u probavnom
sustavu uzimaju hranu, razgrađuju je i stvaraju proizvode.

Druge su zadužene za kretanje gusjenice po strukturama
poput naših autocesta s transportnim kamionima i slično.

Imunološke stanice štite sustav. Dišni sustav se brine
za opskrbu kisikom. Svaka stanica ima svoj posao.

Gusjenica raste. Da ste novinar unutar nje, rekli biste:
"Gospodarstvo napreduje svakim danom, svi rade punom parom.

Sviđa nam se što vidimo.
Koliko svakim danom rastemo."

Zatim gusjenica dosegne stadij razvoja u kojem
prestaje jesti jer je dosegla maksimalnu veličinu.

Da ste stanica unutar te zajednice, zamislite, sad ste na poslu
i najednom pristiže sve manje hrane, a probavni centar kaže:

"Čovječe, posao ide sporo, tvornica slabo posluje."
I zatim proizvodnja padne toliko da mnoge stanice dobiju otkaz.

I sad ima nezaposlenih stanica. Zato? Jer ne pristiže dovoljno
hrane da bi svi imali što raditi. I druga područja bivaju pogođena.

Nema hrane, nema ni energije, sustavi počinju otpuštati stanice
i ubrzo nastane golemi kaos pod kožom gusjenice. Zašto?

Sustav je prestao rasti, stanice su ostale
bez posla, ništa se ne razvija i sve se raspada.

Da ste stanica u tijelu gusjenice u to vrijeme,
rekli biste: "O, Bože, našem je svijetu došao kraj!"

A opet, usred milijardi stanica,
postoje njima genetički jednake stanice,

ali one drukčije razmišljaju,
drukčije reagiraju na signale.

Te su stanice dobile zanimljiv naziv
"imaginalne",one su te koje imaju nove vizije,

imaginalne stanice

i usred tog kaosa, dok sve ostale stanice
trče naokolo u panici zbog kraja svijeta,

imaginalne stanice izlažu nove ideje, vizije, novi plan, način
života, i stanice se počinju reorganizirati prema tim idejama.

Počinju stvarati nove masovne organizacije

kako bi stvorile nešto
puno ljepše od prošlog sustava.

Sustav koji je daleko održiviji, koji je na višoj razni
evolucije, a taj sustav koji grade naziva se "leptir".

Dakle, postoji prijelaz iz novog svijeta gusjenice sa starim
sustavom vjerovanja i načinom života koji više nije bio održiv.

Stoga imamo dva izbora u današnjem svijetu.

Možete se držati svog položaja gusjenice
i u strahu vikati: "O, Bože, nebo se ruši!",

ili možete reći: "Gusjenici je isteklo
vrijeme. Želim izgraditi leptira." Zašto?

Ako postanem aktivan i pozitivan dio procesa
izgradnje leptira, uposlen sam, stvaramo budućnost.

Ako sjedim i plačem za gusjenicom, nanosim štetu sebi
i svemu oko sebe. Zašto?Jer ne pridonosim našoj evoluciji.

Gdje smo sad? Na pragu propasti
stadija gusjenice i rađanja leptira.

Moramo shvatiti da ta kriza nije izvan
svijesti, već da postoji i unutar svijesti.

Ova je ludilo dio plana. Pogledamo li biološku evoluciju,
svakom velikom evolucijskom pomaku prethodi katastrofa.

Trenutačno prolazimo kroz evoluciju ljudskog bića,
od prevelike opterećenosti negativnim osjećajima
i iracionalnog razmišljanja do uviđanja vrijednosti:

ljubavi, ljepote, pravde, istine, dobrote.
Moramo to čuti. No kako da slušamo bez patnje?

SVJESNA EVOLUCIJA

Pitanje je kako da najveći broj ljudi dovedemo do spoznaje
da smo svi, zapravo, jedno, da shvatimo naše jedinstvo.

Okolina se mora promijeniti tako
da nas podupire u poštivanju jedni drugih,

a naš sustav vrijednosti mora doći
do logične spoznaje da više ne možemo preživjeti

uz kompetitivni mentalitet
koji se ponavlja generacijama.

Ukoliko okolina nastavi podupirati
sebičnost, bit će još teže izvući se.

Stvorimo li okolinu koja nam pruža hrabrost
da dajemo, koja nagrađuje i podupire davanje,

mislim da ćemo puno brže
prijeći na takav mentalitet davanja.

Počinjemo shvaćati da svjedočimo
propasti svih velikih institucija,

bilo ekonomije, politike, zdravstva,
svake razine institucije na svijetu.

Morat će doći do promjena na svim razinama,
a sve počinje s obrazovanjem i osvještavanjem. Zašto?

Jer se ispostavilo da su ono što smo uvjereni da jesmo i zašto
smo ovdje zastarjela uvjerenja koja odmažu našem opstanku.

Moramo napustiti ograničena uvjerenja koja su nas dovdje i
dovela, izmijeniti ih tako da, kad poduzmemo korak naprijed,

učinimo to s novom svijesti i snagom, novom slikom onoga
što želimo postići. Stoga moramo promijeniti obrazovanje.

Zamislite što bi se dogodilo
da potpuno promijenimo svoju okolinu.

Što kad bismo u vijestima neprestano slšali,
kroz umjetnost, zabavni program, reklame,

da smo svi međuovisni, da smo svi
uzajamno povezani poput integriranog sustava?

Kako bi naš svijet izgledao? Kako biste se
odnosili prema drugima u tom sustavu.

Iznenada biste počeli osjećati da se prema
drugima odnosite kao da su vam bliski.

Manje će vas brinuti kako iskoristiti
druge, kako manipulirati drugima.

Počet ćete osjećati da vam je druga osoba bliska. Osjećat
ćete nekakvu sklonost prema drugima, kao da vam pripadaju.

Počet ćete razmišljati o njima
kao što razmišljate o svojoj djeci i obitelji.

Uzimat ćete ih u obzir pri donošenju životnih
odluka. Pitat ćete se kako će ona utjecati na njih.

Moramo proći takvu promjenu i možemo to
postići ukoliko si izgradimo odgovarajuću okolinu.

Imamo te negativne emocionalne moždane sklopove,
kompetitivnost, pohlepu, zavist, srdžbu i što već,

no također možemo stvoriti stvarnost u kojoj stvaramo pozitivne osjećaje u našim odnosima i pozitivne moždane sklopove,

koje smo stvorili svojevoljnim djelovanjem
iz ljubavi, namjerno, u praksi.

To će ublažiti negativne emocionalne sklopove
i pomoći nam da nadvladamo svoje primitivne želje.

Počeli smo shvaćati da osjećaji imaju neki kolektivni
identitet, kao da se radi o emocionalnim stampedima kod ljudi,

poput tihe pobune koja kipi
ispod površine u svako doba.

Kad smo napravili kartu mreže,
otkrili smo nakupine sretnih i nesretnih ljudi,

i dokazali smo da sretni ljudi utječu na druge čineći
ih sretnijima, te da se sreća može prenijeti
s osobe na osobu... I s nje na treću i četvrtu.

Takvo viđenje ljudskog superorganizma počelo je mijenjati
naše viđenje sebe kao ljudskih bića. Povezani smo.

Povezani smo na isti način kao i druge
vrste, poput jata riba ili ptica.

Životinje to imaju. Takozvani "primitivno ljudi" to imaju.
Mi smo to, čini se, izgubili zbog egoistične nastrojenosti.

Popravimo li tu vezu, bit ćemo solidarniji jedni prema
drugima. Proširit ćemo solidarnost koju osjećamo u obitelji.

Možemo je proširiti na veća područja, na kraju
i na čitavu ljudsku obitelj i živi svijet oko nas.

Možemo ohrabriti ljude iz svih područja života, svih organizacija
da se pridruže globalnoj obitelji i stvore svijet kakav sanjamo.

Sve više istraživanja otkriva da najsretniji
ljudi imaju najaktivnije društvene mreže.

Puno ulažu u odnose s drugima ljudima.
Zajedništvo je ono što ljudima donosi najveću radost.

PRIRODA POVEZANOSTI

Na neki je način znanost uvijek priznavala
da je sve povezano. No također je i međuovisno,

a ne možete sve proučavati odjednom, pa je znanost
postala vrlo dobra u rastavljanju svijeta na djeliće,

potom i u pomnom proučavanju pojedinih
dijelova i tako su nastale znanstvene discipline.

Lako je zaboraviti da je taj djelić zapravo još
uvijek povezan sa svim ostalim. To nam odgovara.

I tako nastaje u biti cjelovit
sustav, no s mnogo pukotina.

Možda si mali postotak
znanstvenika postavlja pitanje

kako se to čime se on
bavi uklapa u širi kontekst.

Oni znanstvenici koji razmišljaju o tome,
naposljetku dođu na ideju da ustraju li dovoljno...

Svemir je ogroman.

Pitamo se zašto smo ovdje kao ljudska bića.

ZAŠTO SMO OVDJE?

I onda čujemo neki užasan,
jednostavan odgovor poput:

"Ne postoji razlog,
mi smo genetička slučajnost."

"GENETIČKA SLUČAJNOST"

I to nam daje pravo da činimo što želimo
jer ionako nismo trebali biti ovdje.

To dovodi do zanemarivanja naših odnosa
i svijeta oko nas, prirode u kojoj živimo,

jer smo uvjereni da su organizmi
nastali pukom slučajnošću.

Pogledate li planet Zemlju, vidjet ćete da živimo
u vrlo uskom pojasu koji podržava život.
Savršena kombinacija plinova, temperature i sl.

I zadržava postojanost, što je vrlo neobično. Kako planet
može održavati postojanost u dinamičnom svijetu?

Odgovor je: zato što je priroda stvorila svaki
pojedini organizam kako bi održala ravnotežu

i nadoknadila brojne aktivnosti koje se događaju
oko nas te na taj način održala stanje tzv. "homeostaze".

HOMEOSTAZA

Ovo je vrlo jednostavan primjer: prije biljaka,
atmosfera je sadržavala ugljični dioksid i nešto kisika,

O2 CO2

a zatim se smanjila razina CO2, a povećala razina kisika jer su
biljke trošile CO2, a ispuštale kisik te tako promijenile omjer.

Bilo je toliko kisika
u atmosferi da je planet bio zapaljiv.

ZAPALJIV

Bio je dovoljan udar munje
da zapali čitav planet. Život nije bio održiv.

Stoga je priroda uspostavila
ravnotežu tako što je stvorila životinje.

Životinje udišu kisik, a ispuštaju CO2, što je
posve suprotno onom ešto su biljke radile.

Zašto je to bitno? Kad stavite
životinje i biljke u istu okolinu,

O2 CO2

biljke uzimaju CO2, a ispuštaju kisik, životinje udišu kisik,
a ispuštaju CO2, stvarajući uravnotežen i skladan ciklus.

Prema tome, nastanak životinja nije
slučajnost; bilo je neophodno za održavanje ravnoteže.

Zamislite život kao klackalicu. Kad stavim neki
organizam na jednu stranu, on prevagne klackalicu,

dok priroda ne stavi drugi organizam
na suprotnu stranu i povrati ravnotežu.

Stoga pitam gdje su ljudi
na toj klackalici i zašto je to bitno?

Zato što ljudi imaju toliku moć da, ako ne znamo
što radimo, možemo poremetiti prirodnu ravnotežu.

Onda se moramo vratiti
natrag i povratiti ravnotežu.

Ako ne znamo kako se uklapamo u prirodu,

gubimo iz vida činjenicu da ostali organizmi
čine okoliš stabilnijim. Nismo smjeli manipulirati okolišem.

No ako se ravnoteža znatno poremeti zbog čovjeka, to znači
da priroda više neće podržavati ljudski život na Zemlji.

To znači da smo poremetili ravnotežu
okoliša i uzrokujemo vlastito izumiranje.

Prema tome, nacrtano nam je. Moramo
zajedničkim snagama povratiti ravnotežu prirodi.

Kad to shvatimo, možemo se baciti na ostvarenje
toga kao primarnog cilja ljudske civilizacije.

KRITIČNA MASA

Možemo li se mi, kao globalno pleme, sabrati dovoljno brzo
da na vrijeme promijenimo svoje kolektivno ponašanje?

Postoji velik potencijal jer se ne moraju
svi promijeniti istovremeno, potrebna je "kritična masa".

Ne znamo koliko se ljudi mora promijeniti
da bi se proširilo, no kad ljudi počnu razmišljati
i ponašati se drukčije, to utječe na druge. Širi se.

Manjina vlada: Otkriće potrebne mase za širenje ideja

Znanstvenici s RPI-a otkrili su da kad je samo
10% populacije posvećeno nekoj zamisli,

ostatak društva uvijek će usvojiti njihovu zamisao. Zanimljivo,
njihov matematički model to prikazuje kao spontani skok.

posvećen mišljenju A; slaže se s mišljenjem A; slaže se s mišljenjem B; slaže se s oba mišljenja

Znači, ispod 10% nema vidljivog napretka;
međutim, iznad 10%, zamisao se širi kao vatra.

Ne vjerujem da će se to prvo dogoditi
među vođama, ni političkim ni poslovnim.

Uvijek postoje iznimke, postoje vrlo prosvijetljeni
politički vođe i prosvijetljeni poslovni ljudi,

no kao cjelina, previše im je toga na kocki
u postojećem sustavu i boje se promjene,

jer njihova moć i bogatstvo ovise
o održavanju postojećeg sustava.

Stoga promjena mora doći iz drugog izvora.
Ne vjerujem može doći od najsiromašnijih.

Oni čine oko dvije milijarde svjetske
populacije i svakodnevno se bore za opstanak.

Moraju priskrbiti hranu, krov nad glavom, zdravstveno
osiguranje i obrazovanje, dakle, ono najosnovnije.

Niti možemo očekivati da će promjenu
potaknuti onih dva ili tri milijuna bogatih, ili od svjetskih vođa.

Promjena mora doći od onih između,
koji imaju izbor, koji su sve više zabrinuti,

i koji znaju da se nešto mora poduzeti
Nadajmo se da će se probuditi.

Ako postoje ljudi koji su svjesni da svijet
mora postati integriran, tada je pitanje:

Mogu li se oni ujediniti?
Mogu li načiniti prvi korak k tome?

Mislim da je problem globalne krize taj što je s individualnog
gledišta teško znati što ja mogu poduzeti u vezi s tim.

Kada kažem "moj ego" i "transformacija ega", to je iluzija.
Kako mogu transformirati svoj ego kad ovisim o tuđem egu?

Zbog napora nekolicine,
svjetski se pogled mijenja. Kako?

Zato što evolucijski pritisak utječe na sve. Samo nisu
svi u pravom kontekstu. Potreban im je samo okidač.

Okidač će osigurati jedan viši ešalon ljudi koji
zajedničkim snagama razvijaju pozitivne emocije,

koji utječu na puno veći broj ljudi u odnosu na malu
zajednicu koja je to inicirala. Mala promjena
u maloj zajednici može utjecati na čovječanstvo,

a uzajmna povezanost koju nam daje internet
i uzajamna povezanost ega, bez shvaćanja da to uopće čini,

promijenit će se i utvrditi, što znači
da do promjene može doći vrlo brzo.

Osnovna je ideja da se protkana mreža
čovječanstva širi beskonačno. Ja sam
povezan s vama, vi s drugima i tako u beskraj.

Vaši postupci mogu utjecati na postupke i osjećaje drugih
oko vas, oni ih mogu prenijeti na druge,a ovi opet još dalje.

Ako nekome kažete da ni na kog
ne utječu, neće ništa poduzeti.

No kažete li im da utječu na tisuću ljudi, promijenit će
svoje živote. Zbog toga moramo prvenstveno
shvatiti kako i zašto smo povezani.

LJUDI KOJI RAZMIŠLJAJU

Ljudi koji razmišljaju vide prilike
u ovome, zato to moramo učiniti zajedno.

MORAMO TO UČINITI ZAJEDNO

Moramo to učiniti zajedno, kroz dijalog, prvo u odnosima
među dvoje ljudi, a zatim to proširiti na čitavu obitelj,

pa na čitavu zajednicu, na veće
zajednice, na državu, na čitav svijet.

Društvo mora shvatiti da to ne možemo
postići sami. Ne možemo to postići sami.

ZAPRAVO JE JEDNOSTAVNO

Zapravo je vrlo jednostavno to što moramo učiniti.
Moramo samo navesti ljude da se poistovjete s time,

POISTOVJETITI SE

da vide dobrobit onoga što nam se nudi,

VIDJETI DOBROBIT

a pruža nam se ponuda da radimo zajedno i uvidimo koliko
će nam to kataklizmički poboljšati život, materijalno i duhovno.

Nedostatak povezanosti između ljudi
uzrok e svoj tuzi svijeta. U to nema sumnje.

RASKRIŽJE

Nalazimo se na raskrižju.
Na raskrižju. Odluku neće donijeti usud.

NIJE USUD

Ne radi se o sudbini.

NIJE SUDBINA

Nalazimo se u točki u kojoj će
o budućnosti čovječanstva

BUDUĆNOST ČOVJEČANSTVA

odlučiti način na koji ljudi
razmišljaju sada i kako se ponašaju.

KAKO LJUDI RAZMIŠLJAJU

Osvještavanje. Buđenje. To su ključni pojmovi.

OSVJEŠTAVANJE

Imamo priliku promijeniti se.

Moramo shvatiti da promjena više nije upitna.

PROMJENA NIJE UPITNA

Promjena dolazi.

PROMJENA DOLAZI

Pitanje je samo hoće li se
neočekivano i naglo obrušiti na nas,

kad više ne budemo mogli ništa
poduzeti i postanemo njezine žrtve.

MOŽEMO POSTATI ŽRTVE PROMJENE

Ili je možemo prigrliti, načiniti one velike
promjene koje će nam donijeti bolju budućnost,

a to je besprimjeran zadatak sadašnje generacije.

a to je besprimjeran zadatak sadašnje generacije.

RASKRIŽJE: Porođajne muke novog pogleda na svijet