Ispovijest loše feministice

Kada se spisateljica Roxane Gay nazvala "lošom feministicom", našalila se jer je znala da ne može ispuniti očekivanja feminističkog pokreta. Ali, shvatila je da je šala neshvaćena. U promišljenom i provokativnom govoru nas moli da prihvatimo sve varijante feminizma - i odaberemo ono što bi, masovno, moglo dovesti do stvarne promjene.

Ne uspijevam kao žena,

ne uspijevam kao feministica.

Imam jak stav o
ravnopravnosti spolova,

ali se bojim da etiketiranje
mene kao feministice

ne bi bilo fer prema dobrim feministicama.

Feministica sam, ali prilično loša.

Oh, zato se i nazivam lošom feministicom.

Ili sam barem napisala esej,

a zatim i knjigu "Loša feministica",

a onda su me u intervjuima ljudi
počeli zvati Ona loša feministica.

(Smijeh)

Ono što je počelo kao
moja šala sa samom sobom

i namjerna provokacija

postalo je "nešto".

Vratit ću se malo unatrag.

U mladosti,

u tinejdžerskim godinama i 20-ima

zamišljala sam feministice

kao dlakave, ljute žene
koje mrze muškarce i seks --

kao da su to loše stvari.

(Smijeh)

Promatram kako su žene
tretirane diljem svijeta

i ljutnja se čini kao savršeno
razuman odgovor na to.

Ali ranije

sam se brinula zbog tona ljudi

kada su govorili da sam možda feministica.

Oznaka feminizma bila je optužba,

riječ koja nije baš pristojna.

Prozvali su me ženom
koja ne poštuje pravila,

koja previše očekuje,

koja ima previsoko mišljenje o sebi

jer se usuđujem vjerovati da sam jednaka --
(Kašlje) -- superiorna muškarcu.

Ne želiš biti takva buntovnica

dok ne shvatiš da itekako jesi

i ne možeš ni zamisliti da si netko drugi.

S godinama sam počela prihvaćati

da sam zaista feministica,
i to ponosna.

Vjerujem u neke očite istine:

Žene su ravnopravne s muškarcima.

Za isti posao zaslužujemo istu plaću.

Imamo se pravo kretati
svijetom kako želimo,

bez uznemiravanja i nasilja.

Imamo pravo na pristup lakoj i
jeftinoj kontracepciji

i reproduktivnim uslugama.

Imamo pravo odlučivati
o svojim tijelima,

bez zakonskog nadgledanja i
evanđeoskog nauka.

Imamo pravo na poštovanje.

Ima toga još.

Kada govorimo o potrebama žena,

moramo uzeti u obzir i
njihove druge identitete.

Mi nismo samo žene.

Ljudi smo različitih tijela,

rodnih izraza, vjera, seksualnosti,

staleža, sposobnosti i
još toliko toga.

Moramo uzeti u obzir

te različitosti i kako one utječu na nas

kao što uzimamo u obzir i sve
ono što nam je zajedničko.

Bez uključivanja toga,
naš je feminizam nula.

Vjerujem da su te istine očite,
ali bit ću iskrena:

ja sam živi kaos.

Puna sam proturječnosti.

Na mnogo načina ne pratim
feministički pokret.

Još nešto moram priznati.

Dok se vozim na posao vrlo
glasno slušam nasilni rap.

(Smijeh)

Iako su riječi pjesama
ponižavajuće za žene --

te me riječi duboko vrijeđaju --

klasik Yin Yang Twinsa
"Salt Shaker" --

pjesma je izvrsna.

(Smijeh)

"Pokaži se u mokroj majici,

kujo, moraš dobro tresti,
dok te papak ne zaboli!"

(Smijeh)

Razmislite o tome.

(Smijeh)

Poezija, zar ne?

Zaista sam zgrožena
svojim glazbenim ukusom.

(Smijeh)

Čvrsto vjerujem u muške poslove,

a oni uključuju sve što ja
ne želim raditi --

(Smijeh) --

sve vezano uz domaćinstvo,

ali i ubijanje buba, iznošenje smeća,
briga oko travnjaka i održavanje vozila.

Ne želim imati veze s tim.

(Smijeh)

Roza mi je omiljena boja.

Uživam u modnim časopisima
i lijepim stvarima.

Pratim "Neženju", gledam
romantične komedije

i imam apsurdne ideje da se
bajke mogu ostvariti.

Neki su od mojih
prijestupa očitiji.

Ako žena želi uzeti muževo prezime,

to je njezin izbor i nije
na meni da sudim.

Ako žena izabere ostanak kod kuće
kako bi odgajala djecu,

prihvaćam i taj izbor.

Nije problem u tome što se ona
tim izborom čini ekonomski ranjivom;

problem je taj što je naše društvo takvo

da žene postaju ekonomski
ranjive kada izaberu.

Pozabavimo se time.

(Pljesak)

Odbijam mainstream feminizam

koji je kroz povijest ignorirao
ili odbijao potrebe

crnkinja, žena radničke klase,
queer i transrodnih žena,

a podržavao bijele hetero žene
srednje i više društvene klase.

Ako je to dobar feminizam --
ja sam jako loša feministica.

(Smijeh)

A tu je još i ovo:

kao feministica sam pod velikim pritiskom.

Skloni smo uzdizati vidljive feministice.

Očekujemo da budu savršene i poziraju.

A kada nas razočaraju,

radosno ih mičemo s postolja
na koje smo ih sami postavili.

Kao što sam rekla, živi sam kaos --

maknuta sam s postolja čak i

prije nego su me tamo uzdigli!

(Smijeh)

Mnoge se žene,

naročito one revolucionarne i
na vodećim pozicijama

boje da će ih prozvati feministicama.

Boje se ustati i reći
"Da, feministica sam",

iz straha što ta etiketa znači,

iz straha da neće moći zadovoljiti
nestvarna očekivanja.

Uzmimo, na primjer, Beyonce,
ili kako ju ja zovem, Božicu.

(Smijeh)

Ona se nedavno pojavila
kao vidljiva feministica.

Na MTV-jevoj dodjeli nagrada 2014.

nastupala je ispred tri metra
visoke riječi "feministica"

Bio je to divan spektakl, vidjeti ovu

pop zvijezdu kako prihvaća feminizam

i mladim ženama i muškarcima daje do

znanja da feminizam treba slaviti.

Kada je trenutak prošao, kritičari
su počeli beskrajnu raspravu

o tome je li Beyonce
zaista feministica.

Procjenjivali su njezin feminizam

umjesto da su jednoj odrasloj,
uspješnoj ženi vjerovali na riječ.

(Smijeh)

(Pljesak)

Zahtijevamo da su feministice savršene

jer se za još puno toga borimo,

toliko toga želimo,

toliko toga trebamo.

Nadilazimo razumne i konstruktivne kritike

pri seciranju bilo koje feministice,

razdiremo feminizam dok ništa ne ostane.

Ne trebamo to raditi.

Loš feminizam -- ili, onaj koji više
toga uključuje -- je početak.

Ali što se dalje događa?

Idemo od priznavanja nesavršenosti
do odgovornosti

ili prijeđemo s riječi na djela,
budemo malo hrabre.

Ako slušam ponižavajuću glazbu,

stvaram potražnju za koju će
glazbenici vrlo rado pružiti

neograničenu opskrbu.

Ti glazbenici neće promijeniti

način na koji govore o ženama u pjesmama

dok ne zatražimo tu promjenu
utječući na njihovu poantu.

Svakako je teško.

Zašto moraju biti tako zarazne?

(Smijeh)

Teško je izabrati bolje,

a tako je lako opravdati lošiji izbor.

Ali --

kad opravdavam loše izbore,

ženama otežavam postizanje ravnopravnosti,

ravnopravnost koju svi zalužujemo,

a trebam to.

Pomislim na nećakinje od 3 i 4 godine.

Prekrasne su, tvrdoglave i
genijalne djevojčice

koje su veoma hrabre.

Želim da bujaju u svijetu
u kojem su cijenjene

jer su moćna bića koja jesu.

Pomislim na njih

i iznenada, puno je lakše
ispravno izabrati.

Svi možemo izabrati bolje.

Možemo promijeniti
program kada serija

prikazuje seksualno nasilje nad
ženama kao zabavu,

Igra prijestolja.

Možemo promijeniti radiopostaju

kada čujemo pjesme u kojima
se žene tretiraju kao nevažne.

Možemo potrošiti novac na filmove

koji ne prikazuju žene

samo kao ukrasne predmete.

Možemo prestati podržavati sportove

u kojima sportaši tretiraju svoje
partnerice kao vreće za udaranje.

(Pljesak)

I na druge načine muškarci --
posebno hetero bijelci --

mogu reći "Ne, neću objavljivati
u tvom časopisu niti

sudjelovati u tvom projektu
ili na bilo koji način surađivati s tobom

dok ne uključiš dovoljno žena

koje će sudjelovati i donositi odluke.

Neću raditi s tobom
sve dok tvoja publikacija

ili organizacija ne počne više
uključivati razne različitosti".

Mi koji nismo dovoljno zastupljeni,

a pozvani smo sudjelovati
u takvim projektima

također možemo odbiti

dok nas se više ne pozove
kroz "stakleni strop"

i prestanemo biti simboli.

Bez tih nastojanja,

bez zauzimanja stavova

naša će postignuća
značiti jako malo.

Možemo činiti ova mala hrabra djela

i nadati se da će naši izbori
doći do ljudi na pozicijama --

urednika, producenata,

izvršnih direktora, zastupnika --

ljudi čiji izbori mogu
biti veći, hrabriji i

stvoriti dugotrajne, značajne promjene.

Možemo odvažno isticati svoj feminizam --

dobar, loš ili onaj između.

Zadnja rečenica moje knjige "Loša
feministica" glasi:

"Radije bih bila loša feministica
nego uopće ne bila feministica".

To je istinito iz više razloga,

ali najvažnije, to kažem zato
što su mi jednom davno

oduzeli glas

i feminizam mi je pomogao
da ga vratim.

Dogodio se incident.

Tako to zovem kako bih mogla
podnijeti teret toga što se dogodilo.

Neki su me dečki slomili,

kada sam bila mlada i nisam znala

što dečki mogu napraviti da slome curu.

Tretirali su me kao da sam nitko.

Počela sam vjerovati da sam nitko.

Ukrali su mi glas i ja se kasnije

nisam usudila vjerovati

da mogu reći išta što bi bilo važno.

Ali --

imala sam pisanje.

I time sam se zaliječila.

Napisala sam jaču verziju sebe.

Čitam riječi žena

koje bi mogle razumjeti priču poput moje

i žena koje izgledaju kao ja

i znaju kako je to kretati se
svijetom sa smeđom kožom.

Čitam riječi žena koje su mi
pokazale da nisam nitko.

Naučila sam pisati kao one,

a onda i kao ja.

Pronašla sam svoj glas

i počela vjerovati da je moj
glas nevjerojatno moćan.

Pisanjem i feminizmom

također sam otkrila da,
ako budem malo hrabra,

druga bi me žena mogla čuti
i vidjeti i shvatiti da

nitko od nas nije ono u što nas
svijet pokušava uvjeriti da jesmo.

U jednu ruku,

imam moć postići bilo što.

A u drugu,

svjesna sam skromne stvarnosti
da sam ja samo jedna žena.

Loša sam feministica,

dobra sam žena,

pokušavam postati boljom
u tome kako razmišljam

i što govorim, što radim,

bez napuštanja svega što me čini čovjekom.

Nadam se da to svi možemo napraviti.

Nadam se da svi možemo
biti malo hrabri

onda kada hrabrost najviše trebamo.

(Pljesak)