Za ove žene čitanje je smion čin

U nekim dijelovima svijeta polovina žena ne zna čitati ni pisati. Iako su razlozi za to različiti, često je slučaj da njihovi očevi, supruzi, pa čak ni majke, pismenost ne smatraju vrijednom vještinom. Fotografkinja i TED Fellow Laura Boushnak putovala je u države među kojima su Jemen, Egipat i Tunis kako bi istaknula hrabre žene - školarke, političke aktivistice, 60-godišnje majke - koje se bore protiv statistika.

Kao Arapkinja i fotografkinja,

uvijek sam pronalazila obilje inspiracije
za svoje projekte u osobnom iskustvu.

Strast za znanjem,

koja mi je dopustila da razbijem
granice i krenem boljem životu,

bila mi je motivacija za
projekt "Čitam, pišem".

Potaknuta vlastitim iskustvom,

jer mi isprva nisu bili dopušteni
viši stupnjevi školovanja,

odlučila sam istražiti i
dokumentirati priče drugih žena

koje su školovanjem
promijenile svoje živote,

otkrivajući i ispitujući
prepreke s kojima se suočavaju.

Obuhvatila sam razne teme
povezane s obrazovanjem žena

imajući na umu različitosti
među arapskim zemljama

koje su posljedica
gopodarskih i socijalnih faktora.

To uključuje nepismenost žena,
koja je prilično visoka u regiji,

reforme obrazovanja, programe za
učenike koji su prekinuli obrazovanje

i politički aktivizam među studentima.

Kad sam počela,

nije uvijek bilo lako
nagovoriti žene na sudjelovanje.

Tek nakon što sam im objasnila

kako bi njihove priče mogle
utjecati na živote drugih žena,

kako bi mogle postati uzori
u društvu, neke su pristale.

Tražila sam od njih suradnju
i refleksivan pristup,

zamolila sam ih da napišu
svoje riječi i ideje

na ispise svojih fotografija.

Te su slike zatim podijeljene
u nekoliko učionica

kako bi inspirirale
i motivirale druge žene

koje su sličnog obrazovanja
i nalaze se u sličnim situacijama.

Aisha, učiteljica iz Jemena, napisala je:

"Željela sam se obrazovati
kako bih bila neovisna

i kako ne bih u svemu
ovisila o muškarcima."

Jedna od mojih prvih ispitanica
bila je Umm El-Saad iz Egipta.

Kad smo se upoznale
jedva je znala napisati svoje ime.

Pohađala je devetomjesečni
program opismenjavanja

koji je vodila lokalna nevladina
udruga iz predgrađa Kaira.

Nekoliko mjeseci kasnije
šalila se da joj je muž

prijetio da će je ispisati

jer je saznao da mu njegova,
sada pismena, žena

pregledava poruke na mobitelu.

(Smijeh)

Nestašna Umm El-Saad.

Naravno, nije radi toga
Umm El-Saad krenula na program.

Vidjela sam da želi imati kontrolu
nad jednostavnim dnevnim rutinama,

malim stvarima koje
uzimamo zdravo za gotovo,

od brojenja novca na tržnici
do pomaganja djeci sa zadaćom.

Usprkos svojem siromaštvu i stavu okoline,

koja podcjenjuje obrazovanje žena,

Umm El-Saad, zajedno sa svojim
Egipatskim kolegicama,

zaista je željela naučiti čitati i pisati.

U Tunisu sam upoznala Asmu,

jednu od četiri aktivistice
koje sam intervjuirala.

Ta sekularna studentica bioinženjerstva
aktivna je na društvenim mrežama.

Vezano za svoju zemlju, u kojoj se
zaista cijeni takozvano Arapsko proljeće,

kaže: "Oduvijek sam sanjala
da ću otkriti novu bakteriju.

Sada, nakon revolucije,
svaki dan imamo po jednu novu."

Asma je pri tome mislila na porast
vjerskog fundamentalizma u regiji,

što je još jedna prepreka, posebno ženama.

Od svih žena koje sam upoznala,
najviše me dirnula Fayza iz Jemena.

Fayza je s osam godina, kad se udala,
bila prisiljena prekinuti obrazovanje.

Taj brak trajao je godinu dana.

S 14 godina postala je
treća žena 60-godišnjaka,

a s napunjenih 18 godina,
bila je razvedena majka troje djece.

Usprkos svojem siromaštvu,

usprkos svojem statusu razvedene žene
u ultrakonzervativnom društvu

i usprkos protivljenju svojih roditelja
kad se željela vratiti u školu,

Fayza je znala da je obrazovanje
jedini način da upravlja svojim životom.

Sada ima 26 godina.

Dobila je subvenciju
lokalne nevladine udruge

za financiranje studija poduzetništva.

Njezin je cilj pronaći posao,
unajmiti stan u kojem će živjeti

i povesti svoju djecu sa sobom.

Arapske države prolaze kroz
goleme promjene,

a žene se suočavaju
s vrlo ozbiljnim problemima.

Baš kao i žene koje sam fotografirala,

i ja sam morala svladati mnoge prepreke
da bih danas bila fotografkinja,

a na tom su mi putu mnogi ljudi
govorili što ja mogu ili ne mogu učiniti.

Umm El-Saad, Asma i Fayza
te mnoge druge žene u arapskom svijetu

pokazuju da je moguće
svladati prepreke i obrazovati se

jer znaju da je to
najbolji zalog za bolju budućnost.

Željela bih završiti s citatom Yasmine,

jedne od četiri aktivistice
koje sam intervjuirala u Tunisu.

Yasmine je napisala:

"Preispitaj svoja uvjerenja.

Budi ono što ti želiš biti,
a ne ono što oni žele da budeš.

Nemoj prihvatiti porobljavanje
jer te majka rodila slobodnu."

Hvala vam.

(Pljesak)