Želite se boriti za mir? Naljutite se

Kako je mladić rođen u Indiji u visokoj kasti uspio osloboditi 83 000 djece od ropstva? Dobitnik Nobelove nagrade za mir Laureate Kailash Satyarthi daje iznenađujuće savjete onima koji žele promijeniti svijet na bolje: Naljutite se na nepravdu. U ovom moćnom govoru, on pokazuje kako se cijeli život borio za mir kroz ljutnju.

Danas ću govoriti o ljutnji.

Kad sam imao 11 godina,

vidio sam da neki od mojih
prijatelja napuštaju školu

jer njihovi roditelji nisu
imali novca za knjige

i to me razljutilo.

Kad sam imao 27 godina

i čuo molbu očajnog oca robinje

čiju kćerku su namjeravali
prodati u bordel

razljutio sam se.

Kad sam imao 50 godina,

i ležao na ulici u lokvi krvi,

zajedno sa svojim sinom,

razljutio sam se.

Dragi moji, stoljećima nas uče
da je ljutnja loša.

Naši roditelji, učitelji, svećenici --

svi nas uče kako kontrolirati i
potisnuti svoj bijes.

Ali ja se pitam zašto?

Zašto ne bi mogli preobraziti svoj bijes
za veće dobro zajednice?

Zašto ne iskoristimo svoj bijes

da promijenimo zlo u svijetu?

Ja sam to pokušao učiniti.

Prijatelji,

najbolje sam ideje dobio
kad sam se naljutio.

Kao kad sam s 35 godina sjedio u zatvoru.

Cijelu sam noć proveo u ljutnji.

Ali to je urodilo novom idejom.

No, kasnije ću o tome.

Počet ću s pričom o svome imenu.

Odmalena sam se divio Mahatmi Gandhiju.

Gandhi se borio za slobodu u Indiji.

Ali, što je još važnije,

naučio nas je kako se s najslabijima,

najugroženijim ljudima u društvu,
odnosi s poštovanjem.

I dok je Indija 1969. godine slavila

100 godina
od Mahatma Gandhijevog rođenja --

tada sam ja imao 15 godina --

jedna mi je ideja pala na pamet.

Zašto to ne bi drugačije proslavili?

Kao što većina vas vjerojatno zna,

u Indiji je velik broj ljudi rođeno
u najnižoj kasti.

I njih se smatra nedodirljivima.

Ovim ljudima --

nije dopušteno ići u hramove,

ni u kuće ili trgovine bogatih ljudi.

I ja sam bio impresioniran kad su vođe mog

grada govorile izrazito protiv kastinskog
sustava i nedodirljivosti

te veličali Gandhijeve ideale.

Stoga sam pomislio da možemo dati primjer

i pozvati vođe da jedu hranu koju su

pripravili i poslužili
najsiromašniji u društvu.

Otišao sam do ljudi iz najniže kaste,
tzv. nedodirljivih

i pokušao ih uvjeriti,
ali oni to nisu mogli zamisliti.

Rekli su: "Ne, ne to je nemoguće.
Nikad se dosad nije dogodilo."

Ja sam im rekao: "Pogledajte bogate,

oni su također protiv te nedodirljivosti.

Doći će. Ako nitko ne dođe,
to će im biti primjer."

Ovi su ljudi mislili da sam
previše naivan.

Ali konačno sam ih uvjerio.

Moji prijatelji i ja smo
pozvali političke vođe.

I ja sam bio tako uzbuđen,
ili bolje - ovlašten

da vidim kako je svaki
od njih pristao doći.

Pomislio sam: "Odlična ideja.
Bit ćemo primjer drugima.

Možemo započeti s mijenjanjem društva."

I taj dan je došao.

Svi ti nedodirljivi,
tri žene i dva muškarca

su pristali doći.

Sjećam se da su se obukli
u svoju najbolju odjeću.

Donijeli su novo posuđe.

Okupali su se stotine puta

jer im je bilo nezamislivo to što čine.

To je bio trenutak promjene.

Okupili su se. Hrana je skuhana.

Bilo je 7 sati.

Čekali smo do 8 sati,

jer nije neobično da vođe kasne

sat vremena ili više.

Nakon 8 sati, otišli smo
biciklima do njihovih kuća

da ih podsjetimo.

Jedna od žena vođa mi je rekla:

"Oprosti, boli ga glava i ne može doći."

Otišao sam do drugog vođe

i njegova mi je žena rekla
"Samo ti idi, doći će on kasnije."

Pa sam mislio da će se
večera ipak dogoditi,

iako neće doći puno ljudi.

Otišao sam natrag, gdje je bio tek
uređen Park Mahatme Gandhija.

Bilo je 10 sati.

Nitko od vođa se nije pojavio.

To me razljutilo.

Stajao sam naslonjen na
kip Mahatme Gandhija.

Bio sam emocionalno iscrpljen.

Zatim sam sjeo do mjesta
gdje je stajala hrana.

Uspio sam zadržati emocije.

Ali kad sam prvi put zagrizao,

počeo sam plakati.

I iznenada sam osjetio ruku
na svome ramenu.

To je bio iscjeljujući, majčinski
dodir nedodirljive žene.

Rekla mi je: "Kailash,
zašto plačeš?

Ti si učinio svoj dio.

Jeo si hranu koju su skuhali nedodirljivi,

a ne sjećamo se da se to ikada dogodilo."

Rekla je: "Ti si danas pobjedio."

I prijatelji, bila je u pravu.

Vratio sam se kući, nešto poslije ponoći,

i šokirao se kad sam vidio da nekoliko
starijih ljudi iz viših kasti

sjede u mom dvorištu.

Vidio sam kako moja majka i
starije žene plaču

i preklinju te starije ljude

jer su prijetili da će izbaciti cijelu
moju obitelj iz kaste.

Izbacivanje obitelji iz kaste je najveća
društvena kazna

koju je itko mogao zamisliti.

Nekako su pristali kazniti samo
mene, a kazna je bila pročišćenje.

To je značilo da moram otići 600
milja daleko od grada

do rijeke Gangez okupati se.

I nakon toga, trebam pripremiti gozbu
za 101 svećenika,

oprati njihove noge
i zatim popiti tu vodu.

To je bilo potpuno besmisleno,

i odbio sam prihvatiti tu kaznu.

Kako su me kaznili?

Zabranili su mi ulazak u moju
kuhinju i blagovaonicu,

odvojili su moje posuđe.

Tu noć kad sam bio ljutit,
željeli su me izbaciti iz kaste.

Ali ja sam odlučio izbaciti
cijeli kastinski sustav.

(Pljesak)

I to je bilo moguće
tako da najprije

promijenim obiteljsko ime
ili prezime

jer su u Indiji većina obiteljskih
imena - imena kasti.

Tako sam se odlučio odreći svoga imena.

Zatim sam si dao novo ime: Satyarthi,

što znači "tragač za istinom".

(Pljesak)

To je bio početak moje ljutnje
koja mijenja stvari.

Prijatelji, može li mi itko od vas reći

što sam radio prije nego što
sam se počeo boriti za prava djece?

Zna li itko?

Ne.

Bio sam elektrotehničar.

Tada sam naučio kako se energija

sagorijevanja vatre, ugljena,

nuklearne eksplozije u komorama,

divljih riječnih struja,

jakih vjetrova,

može pretvoriti u svjetlost
i živote milijuna.

Također sam naučio kako
najneobuzdanija vrsta energije

može biti upotrebljena
za poboljšanje društva.

I sada se vraćam na priču
kad sam bio u zatvoru:

Bio sam presretan jer sam
oslobodio desetak djece od ropstva,

vraćajući ih njihovim obiteljima.

Ne mogu vam opisati radost koju
osjećam kada oslobodim dijete.

Bio sam presretan.

Ali dok sam čekao vlak da se vratim
natrag u svoj grad, Delhi,

vidio sam da desetci djece dolaze;

da ih je netko prokrijumčario
i želi ih prodati.

Zaustavio sam te ljude.

Žalio sam se policiji.

Umjesto da su mi pomogli, policajci su

me bacili u tu malu, malenu
ćeliju, poput životinje.

I to je bila noć bijesa

kada se u meni rodila jedna
od najvećih i najboljih ideja.

Pomislio sam da, ukoliko nastavim
oslobađati po 10-ero djece, a 50 njih

više dolazi, nije gotovo.

Ja sam vjerovao u moć potrošača,

i kažem vam da je to bio prvi put

da je organizirana kampanja
bilo gdje u svijetu,

kako bi se potrošači obrazovali
i senzibizirali

da zahtijevamo sagove koje
nisu radili djeca.

Bili smo uspješni u Europi i Americi.

I to je rezultiralo padom
dječjeg rada

u Sjevernoazijskim državama do 80%.

(Pljesak)

I ne samo to, već se ta prva potrošačka
moć, ili potrošačka kampanja

proširila u druge zemlje i industrije,

čokolada, odjeća, obuća --
otišlo je dalje nego što smo planirali.

Moja ljutnja s 11 godina,

kad sam shvatio koliko je važno
obrazovanje za svako dijete,

i dobio ideju da skupljamo korištene
knjige i pomognemo siromašnoj djeci.

Pokrenuo sam razmjenu knjiga
kad sam imao 11.

Ali nisam stao na tome.

Kasnije sam suosnovao

najveću građansku kampanju
za obrazovanje,

tj. Svjetsku obrazovnu kampanju.

To je pomoglo u promjeni
cjelokupnog razmišljanja o obrazovanju

od dobrotvornog prema
stavu da je to ljudsko pravo,

i to je izrazito doprinjelo smanjenju
broja djece koja napuštaju školu

u posljednjih 15 godina.

(Pljesak)

Moja ljutnja kad sam imao 27 godina,

želeći osloboditi djevojku koju
su htjeli prodati u bordel

mi je dala ideju

da pokušam s novom strategijom spašavanja,

oslobađajući djecu od ropstva.

I tako sam sretan i ponosan što mogu
reći kako ne 10 ili 20,

već smo, moji kolege i ja, spasili
83 000 djece od ropstva

i vratili ih njihovim obiteljima
i majkama.

(Pljesak)

Znao sam da su nam potrebne
globalne strategije.

Organizirali smo povorke protiv
dječjeg rada po cijelom svijetu

i to je rezultiralo novom
međunarodnom konvencijom

koja štiti djecu u najgorem položaju.

Konkretan rezultat jest da se
broj djece radnika u svijetu

smanjio za jednu trećinu
u posljednjih 15 godina.

(Pljesak)

Stoga, u svakom slučaju,

to je počelo s ljutnjom,

pretvorilo se u ideju

i zatim u akciju.

Pa ljutnja, i što onda?

Ideja, i --

Publika: Akcija

Kallash Satyarthi:
Ljutnja, ideja, akcija. To sam ja pokušao.

Ljutnja je moć, ljutnja je energija,

a zakon prirode govori da energija

nikako ne može biti stvorena i uništena,
nikad ne može nestati.

Pa zašto energija bijesa ne bi mogla
biti transformirana i upotrebljena

da stvorimo bolji, ljepši i
pravedniji svijet?

Ljutnja je u svakome od vas,

i reći ću vam tajnu za nekoliko sekundi:

ukoliko se zatvorimo u uske
ljušture naših ega,

i u krugove sebičnosti,

ta ljutnja će postati mržnja,
nasilje, osveta i uništenje.

Ali ako uspijemo izaći iz tih krugova,

onda se ta ista ljutnja možda
preobraziti u veliku moć.

Možemo slomiti te krugove kroz suosjećanje

i povezati se sa svijetom kroz
empatiju da učinimo ovaj svijet boljim.

Ta ista ljutnja se može
transformirati u to.

Stoga, dragi prijatelji, braćo i sestre,
opet vas, kao dobitnik Nobela,

pozivam da se razljutite.

Potičem vas da se razljutite.

I najljući među nama

je onaj koji može preobraziti svoj bijes u
ideju i akciju.

Hvala vam puno.

(Pljesak)

Chris Anderson:
Godinama si inspiracija mnogima.

Tko ili što tebe inspirira, i zašto?

KS: Dobro pitanje.

Chris, reći ću ti, i to je istina,

svaki put kad oslobodim dijete,

dijete koje je izgubilo svaku nadu da
će se ikada vratiti svojoj majci,

taj prvi osmijeh u slobodi,

i majka koja je izgubila svu nadu

da će se sin ili kćerka vratiti
i ponovno sjesti u njeno krilo,

oni postanu tako osjećajni

i prva suza radosnica
klizne niz njezino lice,

ja vidim odsjaj Boga u tome --
to je moja najveća inspiracija.

I tako sam sretan da sam ne jedanput,
kao što sam već rekao, već tisuće puta,

imao priliku vidjeti mog
Boga u licima te djece

i oni su moja najveća inspiracija.

Hvala ti.

(Pljesak)