Kako psi ''vide'' nosovima? - Alexandra Horowitz

Pogledajte cijeli lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/how-do-dogs-see-with-their-noses-alexandra-horowitz

Možda ste čuli za izraz da psi ‘’ vide nosovima ‘’. Nevjerojatna nosna struktura ovih stvorenja zapravo otkriva sasvim novi svijet, nama nevidljiv. Alexandra Horowitz objašnjava kako pseći nos može namirisati prošlost, budućnost, pa čak i stvari koje se uopće ne mogu vidjeti.

Lekcija - Alexandra Horowitz, animacija Província Studio.

'' Zdravo, Bob. ''

'' Jutro, Kelly.
Tulipani izgledaju sjajno. ''

Jeste li se ikada zapitali
kako Vaš pas doživljava svijet?

Evo što ona vidi.

Ništa pretjerano zanimljivo.

Ali mirisi koje osjeti su
potpuno druga priča.

A sve počinje od njezina
savršeno razvijenog nosa.

Čim vaš pas uhvati prvi
dašak svježeg zraka,

mokrom, spužvastom vanjskom stranom nosa
hvata miris koji povjetarac nanese.

Sposobnost da miriše
zasebno svakom nosnicom,

njušeći na stereo način,

pomaže mu odrediti smjer
odakle dopire miris

tako da u prvih par trenutaka njušenja

pas postaje svjestan ne samo
onoga što se tamo nalazi,

nego i gdje se to nalazi.

Kako zrak ulazi u nos,

mali nabor tkiva ga dijeli
na dva jednaka dijela,

jedan za disanje,
a drugi samo za mirisanje.

Ovaj drugi protok zraka ulazi u područje

ispunjeno visoko specijaliziranim
receptorskim stanicama za mirisanje

-štoviše, s nekoliko stotina milijuna
njih, u usporedbi s naših pet milijuna.

Za razliku od našeg nespretnog načina disanja
- udisanja i izdisanja kroz isti prolaz,

psi izdišu kroz proreze sa strane nosa,

stvarajući vrtloge zraka koji pomažu
u privlačenju novih molekula mirisa

i povećavaju njihovu koncentraciju
putem višestrukih udisaja.

Ali čitava ta impresivna nosna
struktura ne bi bila od velike koristi

da ne postoji nešto što obrađuje
hrpe informacija koje nos prikupi.

Ispostavilo se da olfaktorni sustav,
usmjeren na obrađivanje mirisa,

kod pasa zauzima mnogo veće
područje mozga nego kod ljudi.

Sve od navedenog omogućuje
psima da razlikuju

i upamte zapanjujuće širok
spektar posebnih mirisa

i to na koncentraciji i do sto milijuna
puta manjoj nego ju naši nosevi mogu otkriti.

Ako možete namirisati kap
parfema u maloj sobi,

pas bi s lakoćom mogao isto to
na zatvorenom stadionu,

kao i prepoznati njegove sastojke.

Sve na ulici, svaki prolaznik ili auto,

bilo kakav sadržaj susjedova smeća,

bilo koja vrsta drveta,

i sve ptice i insekti u njima,

- svi imaju poseban miris
koji psu govori što je, gdje je

i u kojem se smjeru kreće.

Osim što je puno snažniji od našeg,

pseći osjet mirisa može osjetiti stvari
koje se uopće ne mogu vidjeti.

Čitav zaseban olfaktorni sustav,

po imenu vomeronazalni organ,
smješten iznad tvrdog nepca,

otkriva hormone koje sve životinje,
uključujući i ljude, prirodno otpuštaju.

To omogućuje psima da
prepoznati potencijalne partnere,

ili razlikovati prijateljske od
neprijateljskih životinja.

To ih upozorava na naša
emocionalna stanja,

a čak im može reći i kada je
netko trudan ili bolestan.

Zbog toga što je njuh
primarniji nego druga čula,

i zaobilazi talamus da se poveže
izravno s moždanim strukturama

koje uključuju osjećaje i instinkt,

mogli bismo reći i da je pseća percepcija
neposrednija i instinktivnija nego naša.

Ali najnevjerojatnija stvar
kod nosa Vašeg psa

je ta što može putovati kroz vrijeme.

Prošlost se javlja u tragovima
koje su ostavili prolaznici,

i u toplini nedavno parkiranog automobila,

gdje se nalaze ostatci onoga gdje
ste bili i što ste nedavno radili.

Orijentiri poput hidranata i drveća

su aromatične oglasne ploče koje
nose poruke o tome tko je tu prošao,

što je jeo

i kako se osjećao.

A budućnost se javlja u povjetarcu,

upozoravajući ih na nekoga
ili nešto što prilazi,
puno prije nego što to zaista i vidite.

Mi vidimo i čujemo nešto
u jednom trenutku,

dok pas namiriše čitavu priču
od početka do kraja.

U nekima od najboljih primjera
suradnje psa i čovjeka,

psi nam pomažu dijeleći i
reagirajući na te priče.

Mogu odgovoriti nježnošću
ljudima koji pate,

ili agresivnošću na prijetnje

jer se stres i ljutnja manifestiraju
u oblaku hormona

prepoznatljivom psećem nosu.

Uz odgovarajući trening,

mogu nas upozoriti i na
nevidljive prijetnje

u rasponu od bomba do raka.

Izgleda da čovjekov najbolji prijatelj

nije onaj koji proživljava
iste stvari kao i mi,

nego onaj čiji nevjerojatni nos otkriva
sasvim novi svijet, nama nevidljiv.