'' Zdravo, Bob. '' '' Jutro, Kelly. Tulipani izgledaju sjajno. '' Jeste li se ikada zapitali kako Vaš pas doživljava svijet? Evo što ona vidi. Ništa pretjerano zanimljivo. Ali mirisi koje osjeti su potpuno druga priča. A sve počinje od njezina savršeno razvijenog nosa. Čim vaš pas uhvati prvi dašak svježeg zraka, mokrom, spužvastom vanjskom stranom nosa hvata miris koji povjetarac nanese. Sposobnost da miriše zasebno svakom nosnicom, njušeći na stereo način, pomaže mu odrediti smjer odakle dopire miris tako da u prvih par trenutaka njušenja pas postaje svjestan ne samo onoga što se tamo nalazi, nego i gdje se to nalazi. Kako zrak ulazi u nos, mali nabor tkiva ga dijeli na dva jednaka dijela, jedan za disanje, a drugi samo za mirisanje. Ovaj drugi protok zraka ulazi u područje ispunjeno visoko specijaliziranim receptorskim stanicama za mirisanje -štoviše, s nekoliko stotina milijuna njih, u usporedbi s naših pet milijuna. Za razliku od našeg nespretnog načina disanja - udisanja i izdisanja kroz isti prolaz, psi izdišu kroz proreze sa strane nosa, stvarajući vrtloge zraka koji pomažu u privlačenju novih molekula mirisa i povećavaju njihovu koncentraciju putem višestrukih udisaja. Ali čitava ta impresivna nosna struktura ne bi bila od velike koristi da ne postoji nešto što obrađuje hrpe informacija koje nos prikupi. Ispostavilo se da olfaktorni sustav, usmjeren na obrađivanje mirisa, kod pasa zauzima mnogo veće područje mozga nego kod ljudi. Sve od navedenog omogućuje psima da razlikuju i upamte zapanjujuće širok spektar posebnih mirisa i to na koncentraciji i do sto milijuna puta manjoj nego ju naši nosevi mogu otkriti. Ako možete namirisati kap parfema u maloj sobi, pas bi s lakoćom mogao isto to na zatvorenom stadionu, kao i prepoznati njegove sastojke. Sve na ulici, svaki prolaznik ili auto, bilo kakav sadržaj susjedova smeća, bilo koja vrsta drveta, i sve ptice i insekti u njima, - svi imaju poseban miris koji psu govori što je, gdje je i u kojem se smjeru kreće. Osim što je puno snažniji od našeg, pseći osjet mirisa može osjetiti stvari koje se uopće ne mogu vidjeti. Čitav zaseban olfaktorni sustav, po imenu vomeronazalni organ, smješten iznad tvrdog nepca, otkriva hormone koje sve životinje, uključujući i ljude, prirodno otpuštaju. To omogućuje psima da prepoznati potencijalne partnere, ili razlikovati prijateljske od neprijateljskih životinja. To ih upozorava na naša emocionalna stanja, a čak im može reći i kada je netko trudan ili bolestan. Zbog toga što je njuh primarniji nego druga čula, i zaobilazi talamus da se poveže izravno s moždanim strukturama koje uključuju osjećaje i instinkt, mogli bismo reći i da je pseća percepcija neposrednija i instinktivnija nego naša. Ali najnevjerojatnija stvar kod nosa Vašeg psa je ta što može putovati kroz vrijeme. Prošlost se javlja u tragovima koje su ostavili prolaznici, i u toplini nedavno parkiranog automobila, gdje se nalaze ostatci onoga gdje ste bili i što ste nedavno radili. Orijentiri poput hidranata i drveća su aromatične oglasne ploče koje nose poruke o tome tko je tu prošao, što je jeo i kako se osjećao. A budućnost se javlja u povjetarcu, upozoravajući ih na nekoga ili nešto što prilazi, puno prije nego što to zaista i vidite. Mi vidimo i čujemo nešto u jednom trenutku, dok pas namiriše čitavu priču od početka do kraja. U nekima od najboljih primjera suradnje psa i čovjeka, psi nam pomažu dijeleći i reagirajući na te priče. Mogu odgovoriti nježnošću ljudima koji pate, ili agresivnošću na prijetnje jer se stres i ljutnja manifestiraju u oblaku hormona prepoznatljivom psećem nosu. Uz odgovarajući trening, mogu nas upozoriti i na nevidljive prijetnje u rasponu od bomba do raka. Izgleda da čovjekov najbolji prijatelj nije onaj koji proživljava iste stvari kao i mi, nego onaj čiji nevjerojatni nos otkriva sasvim novi svijet, nama nevidljiv.