Kako izbjeći nadzor... koristeći vaš telefon u džepu

Tko sluša vaše telefonske pozive? Na fiksnom telefonu, to može biti bilo tko, kaže aktivist za privatnost Christopher Sogholan, jer su opcije za nadzor ugrađene u telefonski sustav, kako bi dozvolile vladi da sluša. Ali opet, to isto mogu koristiti i strane službe... ili kriminalac. A to je razlog zbog kojeg se, kaže Sogholan, neke tehnološke tvrtke odupiru vladinom pozivu da ugrade te iste točke pristupa na mobilnim telefonima i novim sustavima za razmjenu poruka. Naučite kako se neke tvrtke trude zadržati vaše pozive i poruke privatnima.

Više od stotinu godina,

telefonske tvrtke su pružale
usluge prisluškivanja vladama.

Većinu tog vremena,
ta pomoć bila je ručna.

Nadzor je provođen ručno,
i žice su spajane rukom.

Pozivi su se snimali na vrpcu.

Ali kao i u mnogim drugim industrijama,

računarstvo je promijenilo sve.

Telefonske tvrtke ugradile su opcije nadzora

u samu srž svojih mreža.

Želim da ovo upijete na sekundu.

Naši telefoni i mreže
koje nose naše pozive

su prvo uređene za prisluškivanje.

Prvo i najvažnije.

To znači da kada pričate sa supružnikom,

vašom djecom, kolegama
ili liječnikom preko telefona,

netko bi mogao slušati.

Sad, taj netko može biti vaša vlada,

ali i druga vlada, strana tajna služba,

ili haker, ili kriminalac,
ili netko tko vas uhodi

ili bilo tko drugi
tko provali u sustav nadziranja,

tko provali u sustav nadziranja
telefonskih tvrtki.

Ali dok su telefonske kompanije
izgradile sustav nadzora kao prioritet,

tvrtke Silicijske doline nisu.

I učestalo u posljednjih par godina,

tvrtke iz Silicijske doline izgradile su
snažnu enkripcijsku tehnologiju

u svoje komunikacijske tehnologije

što nadzor čini ekstremno teškim.

Na primjer, mnogi od vas imaju iPhone,

i ako ga koristite da biste poslali
tekstualne poruke

drugim ljudima koji imaju iPhone,

te poruke ne mogu biti lako nadzirane.

I zapravo, Apple tvrdi,

da oni sami uopće ne mogu vidjeti poruke.

Također, ako koristite FaceTime
da biste ostvarili audio poziv

ili video poziv sa nekim
od prijatelja ilji voljenih,

to također ne može biti
jednostavno nadzirano.

I ne radi se samo o Appleu.

WhatsApp, koji je sada
u vlasništvu Facebooka

i koriste ga stotine milijuna ljudi
diljem svijeta,

također je ugradio snažnu enkripcijsku
tehnologiju u svoj proizvod,

što znači da ljudi na Globalnom Jugu
mogu komunicirati

bez da njihova vlada, ponekad autoritarna,

prisluškuje njihove poruke.

Dakle, nakon 100 godina što su
mogli prisluškivati telefonske pozive

bilo kada, bilo gdje,

možete zamisliti da vladini dužnosnici
nisu bili najsretniji.

I zapravo, to se događa.

Vladini dužnosnici su ljuti.

I nisu ljuti što ti enkripcijski alati
postoje.

Najviše ih smeta

što su tehnološke kompanije ugradile
enkripciju u svoje proizvode

i uključile ju.

To što je uključena prilikom
kupnje je najvažnije.

Ukratko, enkripcija je demokratizirana
od strane tehnoloških kompanija.

Tako da vladini dužnosnici,
kao britanski premijer David Cameron

smatraju da sva komunikacija
-- e-mailovi, poruke, pozivi --

sve to treba biti dostupno vladi,

a enkripcija to otežava.

Sad, pogledajte -- suosjećam
s njihovim stajalištem.

Živimo u opasno vrijeme
u opasnom svijetu,

i tamo postoje strašno loši ljudi.

Postoje teroristi i druge prijetnje
nacionalnoj sigurnosti

za koje pretpostavljam da svi želimo
da NSA i FBI nadziru.

Ali te opcije nadzora imaju cijenu.

Razlog za to je

da ne postoji nešto
kao teroristički laptop,

ili mobitel dilera droge.

Svi koristimo iste uređaje za komunikaciju.

To znači da ukoliko se pozivi
dilera droge

ili terorista mogu nadzirati,

onda se mogu i naši, također.

I onda mislim da moramo pitati:

Treba li milijardu ljudi širom svijeta
koristiti uređaje

koji će se moći prisluškivati?

Dakle, scenarij hakiranja sustava
za nadziranje koji sam opisao --

to nije izmišljeno.

2009.

sustav za nazdor koje su Google
i Microsoft ugradili u svoje mreže --

sustavi koji se koriste
za zakonite zahtjeve za nadzorom

od strane policije --

ti sustavi su komprimitirani
od strane kineske vlade,

jer je kineska vlada htjela utvrditi

koje njene agente
je nadzirala američka vlada.

Na isti način,

2004., sustavi nadzora ugrađeni u mrežu

Vodafona Grčka --
najveće telefonske tvrtke u Grčkoj --

komprimitiran je od nepoznatog entiteta,

i ta opcija, opcija za nadzor,

korištena je za prisluškivanje
grčkog premijera

i članova grčkog kabineta.

Strana vlada ili hakeri
koji su to napravili nikad nisu uhvaćeni.

I zapravo, ovo je srž problema
s ovim opcijama za nadzor,

ili stražnjim vratima.

Kada izgradite stražnja vrata
u sustav za komunikaciju

ili komad tehnologije,

nemate nikakav način za kontrolu
toga tko kroz njih prolazi.

Nemate način kontroliranja

da li će se koristiti
s vaše ili tuđe strane,

od strane dobrih ili loših.

I zato, iz tog razloga, mislim da je bolje

graditi mreže koje su najsigurnije moguće.

Da, ovo znači da ćemo u budućnosti,

enkriciju koristiti da otežamo
prisluškivanje.

To znači da će policiji biti teže hvatati

loše tipove.

Ali alternativa bi značila
da živimo u svijetu

gdje bilo čiji pozivi ili poruke
mogu biti nadzirani

od strane kriminalaca, uhoda
i stranih službi nadzora.

I ja ne želim živjeti u tom svijetu.

I sada, sigurno imate alate

da se oduprete nadzoru vlade

na vašim telefonima i u vašim džepovima,

samo možda niste svjesni koliko su
sigurni i snažni ti alati,

ili kako su zapravo slabi drugi načini
komunikacije.

I zato, moja poruka vama je ova:

Trebamo koristiti te alate.

Moramo osigurati svoje pozive.

Moramo osigurati naše poruke.

Želim da koristite te alate.

Želim da kažete svojim bližnjima.
Želim da kažete svojim kolegama.

Koristite ove alate
za enkripciju komunikacije.

Ne koristite ih samo zato što su
povoljni i laki,

nego ih koristite jer su sigurni.

Hvala vam.

(Pljesak)