Rives: Ponovno osmišljavanje enciklopedijske igre

Potaknut činjenicom da Encyclopaedia Britannica prekida svoju tiskanu publikaciju, performans-pjesnik Rives uskrisuje igru iz svog djetinjstva. Govoreći na TEDxsSummit-u u Dohi, Rives nas vodi na šarmantno putovanje kroz nasumične (i ne toliko nasumične) komadiće ljudskog znanja: od Chimboraza, najudaljenije točke od središta Zemlje, do Hama Astročimpanze, prve čimpanze u svemiru.

Prošli mjesec, Encyclopaedia Britannica je najavila

da prestaje s tiskanjem

nakon 244 godine, što me učinilo nostalgičnim,

zato što se sjećam da sam igrao igru s divovskim enciklopedijskim kompletom u knjižnici svog grada

kada sam bio dijete,

možda sam imao 12 godina.

I pitao sam se mogu li modernizirati igru,

ne samo zbog modernih metoda,

već zbog modernog sebe.

Pa sam pokušao.

Otišao sam na jednu enciklopediju na internetu,

Wikipediju, i unio pojam "Zemlja".

Možete početi bilo gdje, ja sam ovaj put odabrao Zemlju.

Prvo pravilo igre je jednostavno.

Samo trebate čitati članak

dok ne naiđete na nešto što ne znate,

po mogućnosti nešto što čak ni vaš tata ne zna.

U ovom slučaju, brzo sam našao ovo:

Točka najudaljenija od središta Zemlje

nije vrh Mount Everesta, kao što sam mislio,

već vrh ove planine: Mount Chimborazo u Ekvadoru.

Zemlja se okreće, naravno, kako putuje oko Sunca,

tako je Zemlja malo izbočena oko sredine,

poput nekih Zemljana.

Iako Mount Chimborazo nije najviša planina u Andama,

nalazi se jedan stupanj od ekvatora,

sjedi na toj izbočini pa je tako vrh Chimboraza

najudaljenija točka na Zemlji od njezinog središta.

A i zabavno je izgovarati to.

Pa sam odmah odlučio

da će to biti ime igre,

ili moj novi uzvik.

Možete ga korisiti na TED-u.

Chimborazo, zar ne?

To je kao da su "eureka" i "bingo" imali dijete.

Nisam to znao;

to je stvarno cool.

Chimborazo!

I sljedeće pravilo igre je zbilja jednostavno.

Samo morate naći još jedan pojam i istražiti ga.

Nekada je to značilo izvaditi volumen enciklopedije

i listati ga abecednim redom,

možda skrenuti s puta,

to je bilo zabavno.

Danas možete birati između stotina poveznica.

Mogu otići doslovno bilo gdje na svijetu,

a kako sam već bio u Ekvadoru,

odlučio sam kliknuti na riječ "Tropski".

To me odvelo na ovaj vlažan i topao pojas tropa

koji je obujmio Zemlju.

Ovo je Rakova obratnica na sjeveru

i Jarčeva obratnica na jugu,

toliko sam znao,

ali iznenadio sam se ovom činjenicom:

To nisu kartografske linije,

poput paralela ili granica između zemalja,

to je astronomski fenomen koji nastaje zbog promjene kuta

Zemljine osi i obratnice se mijenjaju.

Pomiču se; idu gore, idu dolje.

U biti, godinama su se Rakova i Jarčeva obratnica

neprestano kretale prema ekvatoru

brzinom od 15 metara na godinu,

a nitko mi to nije rekao.

Nisam to znao.

Chimborazo!

Da bi se igra nastavila, samo moram naći novi pojam i istražiti ga.

Kad sam već u tropima, biram "Tropsku kišnu šumu".

Poznata je po svojoj raznolikosti, raznolikosti ljudi.

Još uvijek postoje deseci i deseci plemena koja žive na ovom planetu, s kojima nismo došli u doticaj.

Posvuda su po planetu, ali doslovno sva žive u tropskim kišnim šumama.

To je jedino mjesto na koje danas možete otići, a da vam netko od njih ne pošalje zahtjev za prijateljstvo.

Poveznica na koju sam kliknuo u početku je bila egzotična, a na kraju posve zagonetna.

Spominjali su se leopardi i prstenorepi lemuri i Dendrobatoidea žabe i kraljevske boe i

red Coleoptera,

za koje ispada da su kornjaši.

Namjerno sam tu kliknuo,

ali kada bih nekom greškom došao ovdje,

to me podsjeća na, za bend, pogledajte "The Beatles",

za auto pogledajte "Volkswagen Beetle" (Buba),

ali ja sam ovdje zbog kukaca kornjaša.

To je bez premca najuspješniji red na planetu.

Negdje između 20 i 25% svog života na planetu,

uključujući biljke, su kukci.

To znači da sljedeći put kada budete u dućanu,

bacite pogled na četvero ljudi u redu ispred vas.

Prema statistici, jedan od vas je kukac.

A ako ste to vi, nevjerojatno dobro ste se prilagodili.

Postoje kornjaši strvinari koji skidaju kožu i meso s kostiju u muzejima.

Postoje kornjaši predatori koji napadaju druge kukce,

a i dalje nam izgledaju slatko.

Postoje kornjaši koji koturaju kuglice izmeta

na velike udaljenosti preko pustinjskog tla da bi nahranili svoje potomke.

To je stare Egipćane podsjećalo na njihovog boga Kheprija,

koji obnavlja sunčevu kuglu svakog jutra

te je tako kotrljan koji kotrlja izmet

postao sveti kotrljan na grudobranu faraona Tutankamona.

Kornjaši, prisjetio sam se, imaju najromantičnije udvaranje u životinjskom svijetu.

Krijesnice nisu muhe, krijesnice su kornjaši.

Krijesnice spadaju u red Coleoptera, a Coleoptere komuniciraju i na druge načine, naravno.

Poput moje sljedeće poveznice:

Kemijski jezik feromona.

Stranica o feromonima me odvela do snimke seksa morskih ježinaca.

O, da.

(Smijeh)

I do poveznice s afrodizijacima.

To je nešto što povećava libido,

vjerojatno i čokolada.

U čokoladi se nalazi spoj feniletilamin

koji bi mogao biti afrodizijak.

Ali kao što članak kaže,

zbog raspada enzima,

malo je vjerojatno da će feniletilamin doći do vašeg mozga ako ga uzmete oralno.

Dakle, oni od vas koji samo jedu čokoladu možda će morati eksperimentirati.

Ovdje sam kliknuo na poveznicu

"Simpatička magija", većinom zato što razumijem što obje riječi znače.

Ali ne kada su spojene zajedno.

Volim simaptiju. Volim magiju.

Kada kliknem na "Simpatičku magiju",

dobijem simpatičku magiju i vudu lutke.

To se dječaku u meni opet posrećilo.

Simpatička magija je imitacija.

Ako oponašate nešto, možda možete utjecati na to.

To je ideja iza vudu lutaka, a moguće i iza špiljskih crteža.

Poveznica špiljskih crteža vodi me do nekih od najstarijih umjetničkih djela poznatih čovječanstvu.

Volio bih vidjeti Google Karte unutar nekih od ovih špilja.

Imamo na desetke tisuća godina stara umjetnička djela.

Uobičajena tematika diljem svijeta uključuje velike divlje životinje i ocrtavanje oblika ljudskih ruku,

obično lijeve ruke.

Bili smo pretežno pleme dešnjaka tisućama godina,

pa iako ne znam zašto bi čovjek iz paleolitika ocrtavao oblik

svoje ruke ili puhao boju na nju iz cijevi,

vrlo lako mogu zamisliti kako je to učinio.

I mislim da se zbilja ne razlikuje toliko od naše male dominantne ruke (strelice)

ovdje koju ću koristiti da bih kliknuo na pojam "Ruka",

otići na stranicu za "ruku" gdje sam našao najzabavniju i moguće najsramotniju trivijalnost

koju sam našao u dugo vremena. A to je ovo:

Zadnja strana šake formalno se zove dorzalna strana.

To je sramotno, jer do sada,

svaki put kada sam rekao: "Poznajem te kao dlan svoje ruke",

ustvari sam govorio: "Skroz sam upoznat s time,

samo što ne znam prokleti naziv".

Poveznica na koju sam ovdje kliknuo,

dakle, lemuri, majmuni i čimpanze imaju male dorzalne strane šake.

Kliknuo sam na čimpanzu i dobio našeg najbližeg genetskog rođaka.

Pan troglodytes, ime kojim je zovemo, znači "stanar špilje".

Ali nije stanar špilje.

Živi u kišnim šumama i savanama.

Mi uvijek razmišljamo o tom malcu kao da zaostaje za nama,

da nam se evolucijski i nekako jezivo prikrada,

a u nekim slučajevima, dospijeva na neka mjesta prije nas.

Kao u mojoj sljedećoj poveznici, gotovo neodoljivoj poveznici, Ham Astročimpanza.

Kliknuo sam na njega i zbilja sam mislio da ću tako, u biti, napraviti puni krug dva puta.

Rođen je u Kamerunu,

što je točno u središtu moje karte tropa,

točnije, njegov kostur je završio u Smithsonian muzeju i ondje ga čiste kornjaši.

Između te dvije zemljopisne oznake u Hamovom životu,

letio je u svemir.

Iskusio je bestežinsko stanje i povratak u atmosferu

mjesecima prije prvog čovjeka,

sovjetskog kozmonauta Yurija Gagarina.

Kada kliknem na stranicu Yurija Gagarina,

dobijem ovog tipa koji je bio začuđujuće nizak,

a velik heroj.

Prema najboljim sovjetskim procjenama, bio je visok 1.65 m,

što je manje od pet i pol stopa najviše,

možda zato što je bio pothranjen kao dijete.

Njemci su okupirali Rusiju.

Nacistički časnik zaposjeo je Gagarinovu kuću

pa su on i njegova obitelj živjeli u kućici od blata.

Godinama kasnije, dječak iz te skučene blatne kućice

odrastao je u čovjeka u onoj skučenoj kapsuli

na vrhu rakete

koji je volontirao za lansiranje u svemir,

prvi je od svih nas koji je fizički napustio ovaj planet.

I nije ga samo napustio,

jedanput ga je obletio.

50 godina kasnije, kao odavanje počasti,

Međunarodna svemirska postaja, koja je večeras još uvijek gore,

uskladila je svoju orbitu s Gagarinovom,

u isto doba dana,

i snimila to.

Tako možete otići na internet i gledati preko 100 minuta

jednog zasigurno očaravajućeg leta,

vjerojatno samotnog,

bio je prva osoba koja je vidjela tako nešto.

A kada vam je dosta toga,

možete kliknuti na još jednu poveznicu.

Možete se vratiti na Zemlju.

Vraćate se odakle ste počeli.

Možete završiti svoju igru.

Morate naći samo još jednu činjenicu koju niste znali.

A ja, ja sam brzo našao ovo:

Zemlja odstupa 0.17% od sferoida,

što je manje od dozvoljenih 0.22% kod biljarskih kugli.

To je činjenica koja bi mi se dopala kao dječaku.

Sam sam je našao.

Ima nešto matematike koju sam mogu izračunati.

Prilično sam siguran da moj tata ne zna ovo.

To znači da kada biste mogli smanjiti Zemlju na veličinu biljarske kugle,

kada biste mogli uzeti Zemlju, sa svim njenim planinskim vrhovima i špiljama

i kišnim šumama, astronautima i nepoznatim plemenima i čimpanzama, vudu lutkama,

krijesnicama, čokoladom, morskim bićima koja vode ljubav u dubokom plavom moru,

samo je smanjite na veličinu biljarske kugle,

bila bi glatka poput biljarske kugle,

pretpostavljam, poput biljarske kugle s malom izbočinom oko sredine.

To je zbilja cool.

Nisam to znao.

Chimborazo!

Hvala.

(Pljesak)