E. O. Wilson: Savjet mladim znanstvenicima

„Svijet vas očajniki treba“ - tako proslavljeni biolog E.O. Wilson započinje svoje pismo mladim znanstvenicima. Predstavljanjem svoje nove knjige daje savjete skupljene u svom cjeloživotnom iskustvu, podsjećajući nas kako su čuđenje i kreativnost središte znanstvenog života. (Snimljeno na TEDMED-u) .

Iznijet ću nekoliko zabilješki

iz knjige koju pripremam, pod nazivom

„Pisma mladom znanstveniku“.

Smatram kako je primjereno

predstaviti je, budući da sam stekao veliko iskustvo

u poučavanju i savjetovanju
znanstvenika iz različitih područja.

Možda biste željeli čuti neka od načela
koja sam razvio za vrijeme

tog poučavanja i savjetovanja.

Za početak bih potaknuo,

pogotovo mlade među vama,

na putu koji ste odabrali,

da idete što dalje možete.

Svijet vas očajnički treba.

Čovječanstvo je sada potpuno zašlo
u doba tehnologije i znanosti.

Neće biti povratka.

Iako postoje različite discipline, primjerice astrofizika,

molekularna genetika, imunologija, mikrobiologija,

javno zdravstvo, novo područje ljudskog tijela kao simbionta

do javnog zdravstva, znanosti o okolišu.

Znanje u medicinskim znanostima i znanosti općenito

udvostručuje se svakih 15 do 20 godina.

Tehnologija se razvija gotovo jednakom brzinom.

Znanost i tehnologija već prožimaju,

kao što većina vas prisutnih danas shvaća,

svaki dio ljudskog života.

Strelovita je brzina ove tehnološko-znanstvene revolucije,

tako su fascinantni njezini brojni zapleti i zaokreti
da nitko ne može predvidjeti

njezin ishod čak ni u narednom desetljeću.

Doći će vrijeme, naravno,

kad će eksponencijalni rast otkrića i znanja,

koji je zapravo započeo u 17. stoljeću,

doći do vrhunca i usporiti,

ali vama to neće biti bitno.

Revolucija će se nastaviti

još barem nekoliko desetljeća.

Značajno će izmijenit će ljudsko stanje

u odnosu na ono kakvo je danas.

Tradicionalna polja istraživanja nastavit će rasti

i tako će se neizbježno približiti i stvoriti nove discipline.

S vremenom, cjelokupna znanost postat će

neprekidno opisivanje,
objašnjavanje veza, načela i zakona.

Zato se ne treba uvježbavati

samo u jednoj specijalnosti,
već steći uvid i u druga područja,

srodna ili čak veoma udaljena od vašeg prvotnog izbora.

Držite oči otvorenima i ostanite znatiželjni.

Potraga za znanjem u našim je genima.

Usadili su nam je naši daleki preci

koji su se raširili svijetom

i ona nikada neće nestati.

Kako bismo je razumjeli i razumno koristili,

kao dio civilizacije koji tek treba evoluirati,

neophodno je mnogo više
znanstveno obrazovanih ljudi poput vas.

U obrazovanju, medicini, pravu, diplomaciji,

vladi, poslovnom svijetu i medijima koji danas postoje.

Naši politički vođe trebaju imati barem osnovnu

znanstvenu pismenost koju većina njih danas nema –

bez pljeska molim.

Bilo bi bolje za sve

kad bi se pripremili prije nego
dobiju mandat, a ne nakon toga.

Stoga, učinit ćete dobro ako budete radili sa strane,

bez obzira koliko se zakopali u laboratoriju,

ako budete radili kao nastavnici

tijekom svoje karijere.

Sada ću brzo prijeći,

prije svega, na temu koja je neophodno korisna,

ali i moguća prepreka znanstvenoj karijeri.

Ako vam pomalo nedostaje matematičkih vještina,

ne brinite.

Danas su mnogi uspješni znanstvenici

matematički polupismeni.

Metafora će to dobro dočarati:

Dok su vrhunski matematičari, statističari

i teoretičari u ulozi arhitekata u sve širem

području znanosti, preostala većina znanstvenika

temeljnih primijenjenih znanosti,
uključujući i veliki udio onih koje bismo

mogli nazvati prvorazrednima,
oni su koji označavaju teren,

izviđaju granice, kroje puteve

i usput podižu zgrade.

Neki su me možda smatrali ludo odvažnim,

ali stekao sam naviku otklanjati strah od matematike

u razgovoru s kandidatima za buduće znanstvenike.

Tijekom 41 godine poučavanja biologije na Harvardu,

tužno sam gledao kako se bistri studenti okreću

od mogućnosti znanstvene karijere

ili čak neobaveznih kolegija iz znanosti

zato što su se bojali neuspjeha.

Ovi matematofobi uskraćuju znanosti i medicini

neizmjernu količinu svoga prijeko potrebnog talenta.

Evo kako se riješiti tjeskoba, ako ih imate:

shvatite da je matematika jezik

s pravilima kao svaki drugi govorni jezik

ili općenito poput govornog jezika,

sa svojom vlastitom gramatikom i logičnostima.

Bilo koja osoba s prosječnom kvantitativnom inteligencijom,

koja nauči čitati i pisati matematiku

na osnovnoj razini imat će,
kao i kod govornog jezika, vrlo malo poteškoća

u usvajanju većine temeljnih elemenata,

ukoliko odluči ovladati matematičkim jezikom
većine znanstvenih disciplina.

Što kasnije postanete barem polupismeni,

teže biva ovladati jezikom matematike
kao i kod, ponovno, bilo kojeg

govornog jezika, ali izvedivo je u bilo kojoj dobi.

Govorim kao autoritet

po tom pitanju jer sam i sam ekstreman slučaj.

Nisam imao matematiku do svoje prve godine

na Sveučilištu u Alabami.

Nisu je predavali do tada.

Napokon sam svladao računanje
kao 32-godišnji profesor na Harvardu,

gdje sam s nelagodom sjedio
u predavaonici s preddiplomcima,

od kojih sam bio gotovo dvostruko stariji.

Neki od njih pohađali su

kolegij o evolucijskoj biologiji koji sam držao.

Progutao sam ponos i naučio računati.

Otkrio sam kako u znanosti i svim njezinim primjenama

nije najvažnija tehnička sposobnost,

nego maštovitost u svim njezinim primjenama.

Sposobnost stvaranja koncepata
sa slikama entiteta i procesa,

intuitivno zamišljenih.

Otkrio sam kako napredak u znanosti rijetko proizlazi iz

sposobnosti stajanja ispred ploče

i prizivanja slika iz prikazanih matematičkih formula

i jednadžbi.

Oni su zapravo plod maštovitosti
koja je dovela do teškog rada

uz koji matematički način razmišljanja
može, ali i ne mora, biti važan.

Ideje naviru kada se proučava
dio stvarnog ili zamišljenog svijeta

radi njega samoga.

Od najveće je važnosti temeljito, dobro organizirano znanje

svega što je poznato o važnim sastavnicama
i procesima koji mogu biti uključeni u područje

u koje želite zaći.

Kad se otkrije nešto novo,

logično je da jedan od sljedećih koraka uključuje

pronalazak matematičkih i statističkih metoda
koje će unaprijediti analizu.

Ako se taj korak pokaže preteškim

za osobu ili tim koji je došao do otkrića,

matematičar tada može biti pridodan

kao suradnik.

Razmotrite sljedeće načelo

koje ću skromno nazvati Prvim Wilsonovim načelom:

mnogo je lakše znanstvenicima,

uključujući istraživače u medicini, dobiti potrebnu suradnju

s matematičarima i statističarima,

nego matematičarima i statističarima

naći znanstvenika koji će pronaći
upotrebu za njihove jednadžbe.

Važno je, pri odabiru svog smjera u znanosti,

pronaći, na svojoj razini sposobnosti,
polje koje vas duboko zanima

i usredotočiti se na to.

Stoga, imajte na umu Drugo Wilsonovo načelo:

za svakog znanstvenika, bilo istraživača, tehničara,

nastavnika, menadžera ili poslovnog čovjeka,

koji radi s bilo kojom razinom matematičke sposobnosti,

postoji disciplina u znanosti ili medicini

u kojoj je ta razina dovoljna za postizanje izvrsnosti.

Sada ću vam ukratko predstaviti

još nekoliko načela koja vam mogu koristiti

u organizaciji vašeg obrazovanja i karijere

ili, ako poučavate, kako možete

unaprijediti svoje poučavanje
i savjetovanje mladih znanstvenika.

Kad birate temu na koju će se
izvoditi originalno istraživanje

ili razviti svjetska stručnost,

odaberite dio odabrane discipline
kojim se ne bavi mnogo znanstvenika.

Prosuđujte priliku prema tome koliko je tu drugih

istraživača i studenata.

Ovo ne bi trebalo umanjiti naglasak na nužnost

širokog obučavanja ili vrijednosti vježbanja

na trenutnim istraživanjima u visokokvalitetnim programima.

Važno je također steći starije mentore unutar ovih

uspješnih programa, kao i steći
prijatelje i kolege vlastite dobi

za međusobnu podršku.

Ali, kroz sve to, tražite način da se probijete

i pronađete polje koje još nije popularno.

Već smo to vidjeli u govorima koji su prethodili mojemu.

Tako će najbrže doći do napretka,

mjereno u otkrićima po istraživaču, po godini.

Možda ste čuli

vojnu uzrečicu za skupljanje vojske:

marširajte prema zvuku topova.

U znanosti vrijedi upravo suprotno:
krećite se dalje od zvuka topova.

Dakle, Treće Wilsonovo načelo:

krećite se dalje od zvuka topova.

Promatrajte s udaljenosti,

ali ne uključujte se u okršaje.

Stvorite vlastite sukobe.

Jednom kad pronađete specijalnost

i zanimanje koje možete voljeti, i osigurali ste priliku,

vaša mogućnost da uspijete
bit će uvećana ako je proučavate

dovoljno da postanete stručnjakom.

Postoje tisuće profesionalno razgraničenih

područja koja su raštrkana kroz fiziku i kemiju,

biologiju i medicinu.

Onda do društvenih znanosti,

gdje je u kratkom vremenu moguće

steći autoritet.

Kad je područje neistraženo,

uz marljivost i naporan rad

možete steći svjetski autoritet.

Svijetu je potrebna takva vrsta stručnosti

i on nagrađuje ljude

koji su je voljni steći.

Postojeće informacije i ono što sami otkrijete,

isprva se može činiti oskudnim i teško povezivim

s ostalim cjelinama znanja.

Ukoliko se o tome radi,

dobro. Zašto mora biti teško, a ne lako?

Odgovor zaslužuje biti izrečen kao Četvrto načelo:

U pokušaju dolaska do znanstvenih otkrića,

svaki problem je mogućnost

i što je problem teži,

to će veći biti značaj rješenja.

To me dovodi do osnovne kategorizacije

kako dolazi do znanstvenih otkrića.

Znanstvenici, među njima čisti matematičari,

slijede jedan od ovih dvaju putova:

prvo, kroz rana otkrića,

problem je postavljen

i traga se za rješenjem.

Problem može biti relativno malen,

primjerice, gdje se točno na kruzeru norovirus počinje širiti?

Ili veći, koja je uloga tamne tvari u širenju svemira?

Dok se traga za rješenjem, otkrivaju se druge pojave

i postavljaju se nova pitanja.

Ova je prva od ovih dviju strategija poput lovca

koji istražuje šumu tražeći određeni plijen,

i usput pronalazi drugi plijen.

Druga strategija istraživanja

jest proučavati područje široko,

tražeći nepoznate pojave ili obrasce poznatih pojava

poput lovca koji se nalazi u takozvanom
„prirodnjačkom zanosu“.

Um istraživača otvoren je bilo čemu zanimljivome,

bilo kojem plijenu koji je vrijedno uloviti.

Ne traga se za rješenjem problema,

nego za problemima vrijednima rješavanja.

Dvije strategije istraživanja,

originalnog istraživanja, mogu se izreći kako slijedi,

u posljednjem načelu koje ću vam predstaviti:

za svaki problem u određenom području znanosti

postoji vrsta, entitet ili pojava

koji su idealni za njegovo rješenje.

I suprotno, za svaku vrstu ili entitet

ili pojavu postoje važni problemi

za čije su rješavanje ti određeni objekti istraživanja idealni.

Otkrijte koji su to.

Pronaći ćete vlastiti način za otkrivanje,

učenje, poučavanje.

Desetljeća pred nama svjedočit će dramatičnom napretku

u sprječavanju bolesti, općem zdravlju, kvaliteti života.

Čitavo čovječanstvo ovisi o znanju, praksi medicine

i znanosti iza nje, kojom ćete vi ovladati.

Odabrali ste poziv koji će vas u koracima

dovesti do zadovoljstva, do zaključaka
i do dobro proživljenog života.

Hvala vam što ste me večeras ovamo pozvali.

(Pljesak)

Hvala vam.

Hvala vam puno.

Pozdravljam vas.