Kako steći kontrolu nad slobodnim vremenom

Svaka sedmica ima 168 sati. Kako pronaći vrijeme za ono što je najvažnije? Ekspert iz područja menadžmenta vremena Laura Vanderkam proučava kako zaposleni ljudi provode svoje živote, pritom otkrivši da mnogi od nas značajno precjenjuju sedmične obaveze, dok potcjenjujemo vrijeme koje imamo za sebe. Ona nudi nekoliko praktičnih strategija kako bi pomogla ljudima da pronađu više vremena za ono što je najvažnije, kako bi mogli "izgraditi živote kakve želimo u vremenu koje imamo".

Kada ljudi čuju da pišem
o menadžmentu vremena,

pretpostavljaju dvije stvari.

Prva je da nikad ne kasnim,

a, u stvari, kasnim.

Majka sam četvero dječice,

i rado bih njih okrivila
za povremena kašnjenja,

ali ponekad to nije njihova krivica.

Kasnila sam na vlastito predavanje
o menadžmentu vremena.

(Smijeh)

Zajedno smo na trenutak
uživali u toj ironiji.

Druga stvar koju pretpostavljaju
je da imam puno savjeta i trikova

kako tu i tamo uštedjeli malo vremena.

Ponekad dođu do mene magazini
na čijim su stranicama nadugo ispisani

članci o tome kako pomoći čitaocima
da pronađu dodatni sat tokom dana.

Ideja je da možemo ukrasti
djelić vremena od svakodnevnih aktivnost,

dodati ga,

i tako pronaći vrijeme za prave stvari.

Pitam se šta je osnovna ideja svakog
izlaganja, ali mene je uvijek interesovalo

da čujem šta se od mene očekuje
prije nego dobijem poziv.

Neke od mojih omiljenih:

ići u nabavku samo ondje
gdje moraš skrenuti desno

(Smijeh)

Držati se pravila
pri korištenju mikrovalne:

tamo na pakovanju piše
tri do tri i po minute,

ali mi samo kužimo
loše strane ovih postupaka.

Ali moja omiljena,
koja donekle ima smisla,

jeste snimanje omiljenih serija
tako da kasnije premotate reklame.

Tako uštedite osam
minuta na svakih pola sata,

tako da u toku dva sata
gledanja televizije,

nađu se 32 minute za vježbanje.

(Smijeh)

To je tačno.

Ima li bolji način da pronađete
32 minute za vježbanje?

Nemojte gledati dva sata televiziju
dnevno, može?

(Smijeh)

U svakom slučaju, ideja je da uštedimo
nešto vremena, zbrojimo ga

i napokom smo pronašli vremena
za ono što želimo.

Nakon što sam proučavala
kako uspješni ljudi trače vrijeme

i gledala u njihov
dnevni raspored za svaki sat,

mislila sam da je ova ideja
totalni promašaj.

Ne gradimo živote kakve želimo
štedeći vrijeme.

Gradimo živote kakve želimo,

a vrijeme će se pobrinuti samo za sebe.

Evo na šta mislim.

Analizirala sam dnevni raspored

posmatrajući 1001 dan u životu
izrazito zauzetih žena.

Radile su svakakve poslove,
ponekad u svojim firmama,

brinule se o djeci, svojim roditeljima,

društvenoj zajednici -

jako, jako zauzeti ljudi.

Sedmično su vodile evidenciju
o svom vremenu,

tako da sam znala koliko
rade a koliko spavaju,

i intervjuisala sam ih o namjerama,
za potrebe knjige.

Jedna od žena čiji sam tempo proučavala

izašla je jedne srijede uvečer, poslom.

Po povratku imala je šta vidjeti:
bojler je procurio,

i voda je poplavila cijeli podrum.

Ako se ikada išta slično ovome
dogodi vama,

da znate da je to velika šteta
i zastrašujući nered.

Tokom cijele noći bavila se
rasklanjanjem velikog nereda,

sutradan je pozvala vodoinstalatere,

dan poslije, pozvala je momke iz
agencije da uklone uništeni tepih.

Sve je ovo zapisala u njen dnevnik,

To joj je ukralo sedam sati od sedmice.

Sedam sati.

Kao da je uspjela pronaći
dodatni sat dnevno.

Ali, sigurna sam, da ste
nju pitali na početku sedmice,

"Možeš li izdvojiti sedam sati
da treniraš triatlon?"

"Možeš li izdvojiti sedam sati
da podučavaš sedam vrijednih ljudi?"

Nemam sumnje da bi rekla što i većina nas,

a to je: "Ne, pa zar ne vidiš
koliko sam zauzeta?"

Ali kada je morala da pronađe sedam sati

zato što je voda poplavila njen podrum,

ona je pronašla sedam sati.

Ovo nam pokazuje
da je vrijeme rastezljivo.

Mi ne možemo stvoriti više vremena,

ali se vrijeme rasteže da se prilagodi
onome što želimo ukalkulisati u njega.

Ključno u menadžmentu vremena

je rasporediti naše prioritete

tako da se jednako odnosimo
kao prema bojleru koji je procurio.

Da bih bliže objasnila,

želim govoriti jezikom jedne od
zauzetijih žena koje sam intervjuisala.

Pod zauzetom, mislim
u kontekstu vođenja firme

sa 12 ljudi na punoj plaći,

i šestero djece koje odgaja poslije posla.

Bile smo u kontaktu kako
bih je intervjuisala o tome

kako ona "sve stiže" - znate ta fraza.

Sjećam se da je bio četvrtak ujutro,

nije bila u prilici razgovarati sa mnom.

Naravno, zar ne?

Razlog zbog kojeg nije mogla razgovarati

je taj što je izašla pješačiti,

jer je prekrasno proljetno jutro,

i jednostavno željela je šetati.

Moram reći da me ovo
mnogo više zaintrigiralo,

i kada sam je uspjela ugrabiti,
objasnila mi je zašto ovo voli.

Rekla je: "Slušaj Laura, sve što radim,

svaku minutu koju potrošim,
rezultat je mog izbora."

A nije rekla:

"Nemam vremena da radim ovo ili ono",

radije bi rekla: "Neću da radim ovo
ili ono zato što mi to nije prioritet."

"Nemam vremena", često ima značenje:
"Nije mi priortet."

Ako razmislite o tome,
to je mnogo ispravnije reći.

Mogu vam reći kako nemam vremena
da očistim žaluzine,

ali to nije istina.

Ali ako mi ponudite 100.000 $
da očistim žaluzine,

ubrzo bih se prihvatila posla.

(Smijeh)

Pošto se to sigurno neće dogoditi,

moram priznati da izgovor nije
manjak vremena;

nego manjak volje da to uradim.

Upotreba ovih riječi nas podsjeća
da je vrijeme izbor.

I da napomenem,

mogu biti kobne posljedice
za načinjene različite izbore,

to vam priznajem.

Ali mi smo pametni ljudi

i gledajući dugoročno,

imamo moć ispuniti svoje živote

stvarima koje zaslužuju biti u njemu.

Pa kako mi to radimo?

Kako tretirati prioritete

jednako kao bojler koji je procurio?

Prvo, moramo razmisliti
šta su nam prioriteti.

Želim vam ukazati
na dvije strategije za razmišljanje.

Prva je s profesionalne strane:

sigurna sam da mnogi ljudi
pri kraju godine

dobiju ili urade procjenu radnog učinka.

Tada pregledate ono
što se postigli u godini,

i tražite "mogućnosti za poboljšanja".

I to ima smisla,

ali smatram da je korisnije
raditi to s pogledom u budućnost.

Evo, zamišljajte da je sada kraj godine.

Uradili ste vlastitu
procjenu radnog učinka,

i smatrate da je prošla godina
bilo vrlo uspješna za vas.

Koje tri, ili recimo pet, stvari
ste uradili pa je godina bila uspješna?

Sada možete napisati procjenu
radnog učinka za slijedeću godinu.

Sada to možete učiniti
i u životu, također.

Sigurna sam da mnogi od vas,
kao ja, kada dođe decembar,

dobiju praznične čestitke koje sadrže
one presavijene šarene papire

na kojima se ispisano ono što zovemo
kao porodično praznično pismo.

(Smijeh)

Žalosti me stil pisama
u kojima pročitam, zbilja,

kako su svi ukućani odlično,

ili, još gore,

kako su prezauzeti.

Ali ova pisma imaju svrhu,

a to je da pokažu prijateljima i porodici

da ste radili nešto što vam je
bitno u životu prošle godine.

Budući da je godina završila,

želim da se pretvarate
da je kraj sljedeće godine,

i da je bila savršena godina

za vas i ljude koje volite.

Koje tri, ili recimo pet, stvari ste
uradili pa je godina bila uspješna?

Sada možete napisati porodično
praznično pismo za sljedeću godinu.

Nemojte ga poslati.

(Smijeh)

Molim vas, nemojte ga poslati.

Ali ga možete napisati.

Sada, između procjene učinka
i prazničnog porodičnog pisma,

imamo listu od šest do deset ciljeva
na kojima možemo raditi.

Sada zastanimo i pretvorimo
ciljeve u red koraka.

Možda želiš napisati
povijest svoje porodice.

Prvo, potrebno je
dapročitaš njih nekoliko,

kako bi osjetio stil.

Nakon toga možeš razmisliti o pitanjima
koja ćeš postaviti rođacima,

prilikom pripreme za intervju s njima.

Ili možeš istrčati 5 km.

Dakle, potrebno je pronaći utrku
i prijaviti se, napraviti plan,

i iskopati patike
zabačene negdje iza ormara.

A onda - to je ključno -

odnosimo se prema našim prioritetima
kao prema bojleru koji je procurio,

stavljajući ih u raspored na prvo mjesto.

To činimo razmišljajući o tome
sedmicama prije nego dođu.

Otkrila sam kako je to dobro raditi
u petak popodne.

Petak popodne je ono
što ekonomisti nazivaju

vremenom "niskog oportunitetnog troška".

Većina nas ne sjedi
petkom popodne govoreći:

"Gorim od želje da napravim pomake

prema ostvarenju ličnih
i profesionalnih ciljeva

odmah."

(Smijeh)

Ali bi trebali razmisliti o tome
šta trebamo uraditi.

Molim vas odvojite malo
vremena petkom popodne,

napravite listu prioriteta i podijelite
ih u tri kategorije: karijera, odnosi, ja.

Ovakva lista nas podsjeća

kako bi sve trebalo biti
podijeljeno u tri kategorije.

Karijera, o njoj razmišljamo;

odnosi, ja -

ne baš toliko.

Svejedno, samo kratka lista,

dvije do tri stavke u svakoj od njih.

Nakon toga bacite pogled
na cijelu iduću sedmicu,

i pogledajte gdje ih možete staviti
u plan.

Gdje ćete to uplanirati na vama je.

Znam da će za neke ljude biti
mnogo komplikovanije nego za druge.

Hoću reći, životi nekih ljudi
su teži od drugih.

Međutim, nije lahko pronaći
vrijeme za časove poezije

ako sami brinete o nekoliko djece.

Shvatam.

I ne želim umanjiti ničiju borbu.

Ali mislim kako su brojke
koje ću spomenuti ohrabrujuće.

U sedmici imamo 168 sati.

Dvadeset četiri puta sedam je 168 sati.

To je puno vremena.

Ako ste stalno zaposleni,
dakle radite 40 sati sedmično.

spavate osam sati noću,
dakle 56 sati sedmično -

to vam ostavlja 72 sata za druge stvari.

To je mnogo vremena.

Recimo da radite 50 sati sedmično,

osnovni posao i neki dodatni.

Nakon toga, ostaje vam 62 sata
za ostale stvari.

Recimo da radite 60 sati.

Nakon toga, ostaje vam 52 sata
za ostale stvari.

Kažete da radite više od 60 sati.

Pa, jeste li sigurni?

(Smijeh)

Nedavno je rađena studija
koja je upoređivala radne sedmice

na osnovu dnevnog rasporeda.

Otkriveno je da ljudi koji tvrde
da rade više od 75 sati

griješe za oko 25 sati.

(Smijeh)

Možete pogađati u kom pravcu, zar ne?

Uglavnom, u 168 sati sedmično,

mislim da možete naći vrijeme za stvari
koje vas ispunjavaju.

Ako želite da provodite
više vremena s djecom,

ako želite da više učite za test
koji polažete,

želite da vježbate tri sata
i volontirate dva sata,

to i možete.

To je tako ako radite mnogo
više sati od punog radnog vremena.

Dakle, imamo mnogo vremena, što je dobro,

jer, znate šta?

Čak nam i ne treba mnogo vremena
za nevjerovatne stvari.

Međutim, kada imamo malo vremena,
šta tada mi radimo?

Izvadimo telefon, zar ne?

Počnemo brisati mailove.

Osim toga, motamo se po kući

ili gledamo TV.

Međutim, mali trenuci
znaju imati veliku snagu.

Možete koristiti kratke predahe

za kratka uživanja.

Možda je to izbor
nečeg korisnog za čitanje

na putu za posao.

Radila sam na poslu
koji je tražio dvije vožnje

busom i jednu metroom - stalno;

imala sam naviku otići vikendom
u biblioteku da uzmem knjige.

To je, za mene,
bilo neponovljivo iskustvo.

Pauze na poslu se mogu iskoristiti
za meditaciju ili molitvu.

Ako ne možeš večerati s porodicom
jer imaš ludu radnu sedmicu,

možda porodični doručak može biti
dobra alternativa.

Radi se o sagledavanju cjelokupnog
vremena svakoga ponaosob

i mogućnosti da se ugrade
u njega prave stvari.

Ja doista vjerujem u to.

Ima vremena.

Čak i ako smo zauzeti,

ima vremena za ono što je važno.

A kad se fokusiramo na ono što je važno,

možemo živjeti živote kakve želimo,

u vremenu koje imamo.

Hvala vam.

(Aplauz)