Skulpture kojima bi dom bilo dno oceana

Kada je bio mlad, umjetnik ShihChieh Huang volio je rastavljati igračke i pretraživati tajvanske noćne tržnice u potrazi za neobičnim objektima.
Danas, ovaj TED Fellow stvara nestašne skulpture koje, čini se da imaju svoj vlastiti život - s očima koje trepću, ticalima koja se razmotavaju i dijelovima koji svijetle kao bioluminescentna morska stvorenja.

Rođen sam na Tajvanu.

Odrastao sam okružen trgovinama

građevinskim materijalom i kućanskom opremom,

volim posjećivati noćne tržnice.

Volim njihovu energiju,

boje, svijetla, igračke,

i sve ono neočekivano na što mogu naići kada odem tamo,

kao što je lubenica sa slamkama kao antenama

ili psići s indijanskom frizurom.

Kada sam odrastao
volio sam rastavljati igračke,

sve koje sam pronašao u kući,

kao što je bratov zračni
pištolj, dok nije bio kod kuće.

Volio sam stvarati scenografiju

za istraživanje i igru.

U ranim instalacijama,

uzeo bih plastične plahte i vrećice,

i druge stvari koje bih pronašao u trgovini

ili oko kuće.

Uzeo bih markere,

pomiješao s vodom,
pustio kroz plastične cijevi,

i stvorio ove svijetleće
cirkulatorne sustave

kroz koje bi ljudi hodali i uživali.

Volim te materijale zbog
toga kako izgledaju,

kakvi su na dodir i jer su dostupni.

Isto tako, volio sam izrađivati
uređaje za neke dijelove tijela.

Tako bih uzeo kameru, LED svijećice

i uže za bungee jumping i
povezao to oko struka,

i snimao bih svoj pupak,

kako bih dobio drugačiju perspektivu

i vidio što čini.

(Smijeh)

Volio sam i modificirati kućanske aparate.

Ovo je automatska noćna svjetiljka.

Neki od vas ih možda imaju kod kuće.

Izrezao bih senzor za svijetlost,

dodao produžni kabl,

omotao masom za modeliranje,

i pričvrstio na televiziju,

i onda bih snimio svoje oko,

i usmjeravajući taman
dio oka

prevario bih senzor da misli da je noć,

i tako palio žarulju.

Bjeloočnica i kapak

bi ga varali da misli da je dan,

pa bi gasio svijetlo.

Želio sam skupiti više tipova očiju,

pa sam napravio ovaj uređaj
koristeći biciklističke kacige,

nekoliko žarulja i televizora.

Tako je bilo jednostavno
drugima nositi kacigu

i snimati oči.

Taj uređaj mi omogućuje da simbolički

uzmem oči nekoga drugog,

tako da imam različite
oči koje mogu koristiti

za svoje druge skulpture.

Ova ima četvore oči.

Svako oko upravlja različitim uređajem.

Ovo oko upravlja zakretanjem
televizora na kojem se nalazi.

Ovo oko napuhuje plastičnu cijev.

Ovo oko gleda video kako
se stvara još jedna skulptura.

A ova dva oka aktiviraju svijetleću vodu.

Mnoge od ovih skulptura su poslije prikazane

u muzejima, bijenalima, trijenalima, izložbama

diljem svijeta.

Volim znanost i biologiju.

Tijekom 2007. dobio sam
stipendiju za istraživanje

pri Prirodoslovnom muzeju Smithsonian

za istraživanje bioluminescentnih
organizama u oceanu.

Volim ta stvorenja. Volim kako
izgledaju, kakvi su kada ih dodirneš.

Mekani su i sluzavi,

i fasciniralo me na koji
način koriste svjetlost

u svom okolišu,

za privlačenje partnera, samoobranu

ili za privlačenje hrane.

To istraživanje je utjecalo
na moj rad na različite načine,

kao što je pokret ili
različiti svjetlosni uzorci.

Počeo sam skupljati puno

različitih tipova materijala u svom studiju,

pa eksperimentirati

i isprobavati ovo i ono,

da vidim kakve stvorove mogu smisliti.

Koristio sam puno računalnih ventilatora

pa ih sastavio da vidim što će se dogoditi.

Ova instalacija, velika gotovo
2, 5 kilometra kvadratna,

je sastavljena od različitih stvorenja,

od kojih neka vise sa stropa,
druga leže na podu.

Izdaleka, izgledaju izvanzemaljski,

ali kada pogledate izbliza,

vidite da su napravljene od vreća za smeće

ili Tupperware posuda.

Želio bih podijeliti s vama
kako obične stvari

mogu postati nešto
magično i čudesno.

(Pljesak)

Hvala Vam.

(Pljesak)