Što znamo (i ne znamo) o Eboli - Alex Gendler

Pogledajte cijelu lekciju: http://ed.ted.com/lessons/what-we-know-and-don-t-know-about-ebola-alex-gendler

Vrlo zarazni virus Ebole vidjeo je nekoliko velikih izbijanja od kada se prvi put pojavio 1976. -- sa najgorom epidemijom 2014. Kako se virus širi, i što zapravo čini tijelu? Alex Gendler objašnjava što je Ebola i zašto ju je tako teško proučavati.

Lekcija: Alex Gendler Animacija: Andrew Foerster

U ljeto 1976.,

misteriozna epidemija pogodila je
dva grada središnje Afrike ,

ubijajući većinu svojih žrtava.

Medicinski istraživači sumnjali su

na smrtonosni virus Marburg.

Ali ono što su vidjeli pod mikroskopom
bio je potpuno novi patogen,

koji će dobiti ime
po obližnjoj rijeci Eboli.

Kao žuta ili dengue groznica,

bolest koja je uzrokovana virusom Ebole
je ozbiljan oblik hemoragične groznice.

Započinje napadanjem
stanica imunosnog sustava

i neutraliziranjem njegovog odgovora,

dozvoljavajući virusu da se razmnožava.

Bilo gdje između
dva i dvadeset dana od zaraze

početni simptomi kao visoka temperatura,

bolovi,

i bolno grlo

podsjećaju na običnu gripu,

ali brzo eskaliraju do povraćanja,

osipa,

i proljeva.

I kako se virus širi,

napada limfne čvorove i vitalne organe,

kao što su bubrezi i jetra,
uzrokujući gubitak funkciju.

Ali sam virus nije ono što
ubija žrtve Ebole.

Umjesto toga, nakupljajuće smrti stanica
pokreću preopterećenje imunosnog ustava,

poznat kao citokina oluja,

eksplozija imunoloških odgovora
koji oštećuju krvne žile,

uzrokujući nutarnje i vanjsko krvarenje.

Ekscesivni gubitak tekućine i
komplikacije koje iz toga proizlaze

mogu biti fatalne unutar
šest do šesnaest dana od prvih simptoma,

iako njega i rehidratacija

mogu značajno smanjiti stopu smrtnosti
u pacijenata.

Srećom, iako je Ebola jako zarazna,

niekoliko činitelja
ograničava njenu zaraznost.

Nasuprot virusima koji se razmnožavaju
sitnim česticama nošenim zrakom,

Ebola postoji samo u tjelesnim tekućinama,

kao što je slina,

krv,

sluz,

povraćotina,

ili izmet.

Kako bi se širila,

ove stvari moraju biti prenešene
sa zaražene osobe u tijelo druge

kroz prolaze kao što su oči, usta ili nos.

I kako se opasnost bolesti

povećava direktno sa količinom virusa,

čak i zaražena osoba neće biti zarazna

dok ne počne pokazivati simptome.

Iako Ebola preživljava
na površini nekoliko sati,

i prenošenje putem kašljanja ili kihanja
teoretski jest moguće,

svi poznati slučajevi zaraze
bili su kroz direktan kontakt

sa teško oboljelima,

gdje je najveći rizik za medicinsko osoblje

i prijatelje ili rodbinu žrtava.

Zato, unatoč strašnim posljedicama,

Ebola je manje smrtonosna
od uobičajenih infekcija,

kao ospice,

malarija,

ili čak gripa.

Kada se zaraza zaustavi,

virus ne postoji u ljudskoj populaciji,

do sljedeće zaraze.

Ali dok je to dobra stvar, bez sumnje,

to također čini Ebolu
teškom za proučavanje.

Znanstvenici vjeruju da su šišmiši
prirodni nositelji

ali kako se prenosi na ljude
još je nepoznanica.

Nadalje, puno zemalja gdje se Ebola pojavi

pati od loše infrastrukture i sanitacija,

koje omogućuju da se bolest širi.

I siromaštvo ovih regija,

kombinirano sa malim brojem
ukupnih slučajeva

znači da postoji jako malen ekonomski interes
za investiranje u istraživanje.

Iako su neki eksperimentalni lijekovi
obećavajći,

i vlade financiraju razvoj cjepiva,

do 2014.,

jedino rašireno i učinkovito rješenje
za Ebolu ostaje

izolacija,

sanitacija,

i informacija.