Kako sam oživjela rijeku i moj grad

Rijeka Fez vijuga kroz medinu Feza, u Maroku—srednjevjekovnom gradu poput labirinta, koji je dio Svjetske Baštine. Nekad smatrana "dušom" ovog slavljenog grada, rijeka je podlegla kanalizaciji i zagađenju, i 1950-ih je prekrivana malo po malo, dok ništa nije ostalo.TED Fellow Aziza Chaouni prisjeća se svog dvadesetogodišnjeg truda da vrati staru slavu rijeci, i transformira svoj grad.

Htjela bih danas s vama podijeliti

projekt koji je promijenio kako pristupam

i prakticiram arhitekturu:

Projekt Rehabilitacije Rijeke Fez.

Moj rodni grad Fez u Maroku,

jedan je od najvećih ograđenih
srednjevjekovnih gradova na svijetu,

nazvan medina, smješten u riječnoj dolini.

Cijeli grad je mjesto UNESCO Svjetske baštine.

Od 1950-ih, kako je populacija medine rasla,

osnovna urbana infrastruktura

kao zeleni otvoreni prostori i kanalizacija

brzo su se izmjenili
i postali izrazito opterećeni.

Jedna od najvećih žrtava situacije

bila je rijeka Fez,
koja presjeca medinu kroz njenu sredinu

i stoljećima je smatrana

kao duša grada.

Zapravo, možete svjedočiti prisutnosti

ekstenzivne riječne mreže

kroz čitav grad,

na mjestima kao što su
javne i privatne fontane.

Na žalost, zbog zagađenosti rijeke,

malo po malo prekrivena je

betonskim pločama od 1952.

Ovaj proces brisanja pratilo je

uništavanje mnogih kuća

uz obale rijeke

kako bi strojevi

mogli ući u usku pješačku mrežu medine.

Te urbane praznine
ubrzo su postale ilegalna parkirališta

ili smetlišta.

Zapravo, stanje rijeke

prije nego uđe u medinu je prilično zdravo.

Zagađenje uzima svoj danak,

većinom zbog netretirane kanalizacije

i bacanja kemikalija
iz obrta kao što su bojanje.

U jednom trenutku nisam mogla podnijeti

oskvrnjivanje rijeke,

tako važnog dijela moga grada,

i odlučila sam nešto poduzeti,

osobito nakon što sam čula da je grad

dobio poticaj
da preusmjeri kanalizacijske vode

i tretira ih.

Sa čistom vodom, iznenada

je oktrivanje rijeke postalo moguće,

i uz sreću i puno guranja,

moj partner Takako Tajima i ja

zaduženi smo od grada
da radimo s timom inženjera

na otkrivanju rijeke.

No ipak, bili smo podmukli,

i predložili smo više:

pretvoriti obale rijeke u šetnice,

i onda povezati te šetnice

sa tkivom grada,

i da se pretvore urbane praznine

uz riječnu obalu u javne prostore

kojih nedostaje u Fez Medini.

Sada ću vam kratko pokazati

dva ova javna prostora.

Prvi je trg Rcif,

koji je točno iznad rijeke,

što možete vidjeti
po ovim iscrtanim linijama.

Ovaj trg je bio kaotični centar prijevoza

koji je kompromitirao urbani integritet

medine, koja ima najveću

pješačku mrežu na svijetu.

I odmah iza povijesnog mosta
koji možete vidjeti ovdje,

odmah uz trg,

možete vidjeti da je rijeka izgledala

kao rijeka smeća.

Umjesto toga, predložili smo da napravimo

da čitav trg bude pješački,

da ga prekrijemo
nadstrešnicama od reciklirane kože,

i povežemo ga sa obalama rijeke.

Drugo mjesto intervencije

je također urbana praznina uz obale rijeke,

i to je bilo ilegalno parkiralište,

i predložili smo da ga pretvorimo

u prvo dječje igralište u medini.

Igralište je napravljeno
od recikliranih guma

i također je upareno
sa konstruiranom močvarom

koja ne samo da čisti vodu iz rijeke

ali također ju zadržava kod poplava.

Kako je projekt napredovao
i primao različite nagrade za dizajn,

novi dioničari su intervenirali

i promijenili ciljeve i dizajn projekta.

Jedini način za nas da proguramo

glavne ciljeve projekta naprijed

bio je da učinimo nešto neobično

što arhitekti ne čine.

Bilo je vrijeme
da uzmemo naš dizajnerski ego

i naš smisao za autorstvo

i da ga stavimo po strani

i fokusiramo se da budemo aktivisti

i pokušamo povezati

sve planove dioničara

i fokusiramo se na osnovne ciljeve projekta:

to je, otkriti rijeku, tretirati vodu,

i dati javne prostore za sve.

Bili smo zapravo vrlo sretni,

i puno tih ciljeva se dogodilo

ili je u procesu da se dogodi.

Kao što vidite ovdje na trgu Rcif.

Ovako je izgledalo prije šest godina.

Ovako izgleda danas.

Još se gradi,

ali se zapravo koristi

od strane lokalne populacije.

I napokon, ovako će trg Rcif izgledati

kada se projekt dovrši.

Ovo je rijeka, prekrivena,
korištena kao smetlište.

Nakon puno godina posla,

rijeka sa čistom vodom, otkrivena.

I napokon, možete ovdje vidjeti rijeku

kada se projekt završi.

Zasigurno će Rehabilitacija rijeke Fez

proći izmjene i prilagodbe

sociopolitčkom krajobrazu grada,

ali snažno vjerujemo
da ponovnim promišljanjem

uloge i zadaće arhitekta

smo uspjeli pokrenuti
osnovnu ideju projekta;

a to je transformirati
rijeku iz kanalizacije

u javni prostor za sve,

i tako biti siguran da je Fez

živi grad za svoje stanovnike

umjesto mumificiranog nasljeđa.

Hvala vam puno.

(Pljesak)