Kako ljudi racionaliziraju prijevaru - Kelly Richmond Pope

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/how-people-rationalize-fraud-kelly-richmond-pope

Ako upitate ljude misle li da je krađa pogrešna, većina bi ih odgovorila da. A ipak, u 2013.-oj, procjenjuje se da su organizacije diljem svijeta izgubile ukupno 3,7 trilijunai dolara zbog prijevara. Kelly Richmond Pope objašnjava kako nam trokut prijevare (kojeg je osmislio kriminolog Donald Cressey) može pomoći razumjeti kako naizgled dobri ljudi mogu donijeti neetične odluke u svojim svakodnevnim životima.

Lekcija: Kelly Richmond Pope, animacija: TED-Ed.

Ako pitate ljude smatraju li
da je krađa pogrešna,

većina će ih odgovoriti "da".

A ipak, procjenjuje se da su, u 2013.,
organizacije diljem svijeta

izgubile ukupno 3,7 trilijuna
dolara zbog prijevara,

što uključuje zločine poput pronevjere,

piramidalnih shema,

i prijevara vezanih za osiguranje.

To nije bilo samo djelo
nekoliko pokvarenih pojedinaca.

Istina je da je mnogo ljudi podložno

ne samo iskušenju da počini prijevaru,

već i uvjeravanju sebe samih
da nisu učinili ništa loše.

Zašto se prijevare događaju?

Dok se individualni motivi
mogu razlikovati od slučaja do slučaja,

trokut prijevare,

model kojeg je razvio
kriminolog Donald Cressey,

pokazuje tri uvjeta koji
prijevaru čine vjerojatnom:

pritisak, prilika i racionalizacija.

Pritisak je često ono što motivira
nekoga da se uopće i upusti u prijevaru.

To može biti osobni dug,

ovisnost,

visina dohotka,

iznenadni gubitak posla,

ili bolest u obitelji.

Što se tiče mogućnosti, mnogi ljudi
i u javnom i u privatnom sektoru

imaju pristup alatima koji im omogućavaju
da izvrše i prikriju prijevaru:

korporativne kreditne kartice,

interni podaci tvrtke,

ili kontrola nad budžetom.

Kombinacija pritiska

i izloženosti tim mogućnostima
na dnevnoj bazi

mogu izazvati snažno iskušenje.

No, čak i s ova dva elementa,

većina prijevara i dalje
zahtijeva racionalizaciju.

Mnogim prevarantima
to je prvo kazneno djelo,

pa tako, da bi počinili nešto
što većina smatra pogrešnim,

trebaju to opravdati samima sebi.

Neki smatraju da imaju pravo na taj novac
zato što su potplaćeni i previše rade,

a drugi vjeruju da je
njihova prijevara zločin bez žrtve,

možda čak planiraju i vratiti novac
kad se njihova kriza razrješi.

Neki od najčešćih tipova prijevare

se čak i ne čine kao prijevara
njihovim počiniteljima.

Primjeri su zaposlenici koji lažiraju
izvještaje o radnim satima ili troškovima,

porezni obveznici koji
ne prijavljuju zaradu u gotovini,

ili pružatelje usluga koji previše
naplaćuju osiguravajućim društvima.

Iako se ovi prijestupi čine minornima,

i nekada mogu uključivati
samo stotine dolara,

svi oni doprinose široj slici.

I onda imamo prijevare na masovnoj razini.

Godine 2003., talijanski mliječni div
Parmalat je bankrotirao

nakon što je otkriveno da je lažirao
bankovni račun od 4 milijarde dolara

i falsificirao financijska izvješća

kako bi sakrio činjenicu da su
njegove podružnice gubile novac.

Bio je obiteljski upravljan,

pa je bilo teško sprovesti korporativno
upravljanje i regulatorni

nadzor, i kompanija se vjerojatno
nadala da će gubici biti nadoknađeni

prije no što itko sazna.

I to nije samo korporativna pohlepa.

Vlade i neprofitne organizacije su
također podložne prijevarama.

Dok je radila kao gradski financijski
kontrolor za Dixon, Illinois,

Rita Crundwell pronevjerila je
više od 53 milijuna dolara.

Rita je bila jedan od vodećih
uzgajivača konja u državi

i osvajačica 52 svjetska prvenstva.

No, trošak održavanja krda
penjao se do 200,000 dolara mjesečno.

Zato što joj je njena pozicija dala
potpunu kontrolu nad gradskim financijama,

lako je mogla preusmjeriti novac

na račun kojeg je koristila
za privatne troškove,

što je 20 godina prolazilo neopaženo.

Misli se da je Crundwell smatrala
da ima pravo na raskošan životni stil

zbog svoje pozicije

i čuvenosti koju su njene
pobjede donijele gradu.

Primamljivo je misliti o
prijevari kao o zločinu bez

žrtve, zato što korporacije i
gradske ustanove nisu ljudi.

No, prijevara šteti stvarnim ljudima
u praktično svakom slučaju:

zaposlenicima Parmalata koji su
izgubili svoje poslove,

građanima Dixona čiji su porezi
subvencionirali uzgoj konja,

klijentima kompanija koje dižu svoje
cijene kako bi neutralizirali gubitke.

Ponekad su posljedice očite i razorne,

kao kada je Bernie Madoff uzrokovao
gubitak životnih ušteđevina tisuća ljudi.

Ali često su suptilne i teže razmrsive.

Ipak, netko, negdje,
mora platiti cijenu.