Kako se leptiri sami liječe

Poput nas, leptiri monarsi ponekad se razbole zahvaljujući parazitima. Biolog Jaap de Roode je proučavajući letire primjetio nešto zanimljivo – zaražene ženke leptira polažu jaja na posebne vrste biljaka koje pomažu potomstvu izbjeći razboljevanje. Kako znaju koje biljke izabrati? Mislite o tome kao drugi dio "leptirovog efekta" – koji bi nas mogao naučiti kako pronaći nove lijekove za ljudske bolesti.

Zarazne bolesti, zar ne?

Zarazne bolesti su još uvjek glavni uzrok

ljudskih patnji i smrti u svijetu.

Godišnje milijuni ljudi umru od bolesti
poput tuberkuloze, malarije, HIV – a,

širom svijeta, čak i u SAD – u.

Svake godine tisuće Amerikanaca
umru od sezonske gripe.

Naravno, mi ljudi smo inovativni, zar ne?

Pronašli smo načine da se
zaštitimo od tih bolesti.

Imamo lijekove i cijepiva.

Svjesni smo -- učimo iz iskustava

i pronalazimo kreativna riješenja.

Prije smo mislili da smo sami u tome,
sada znamo da nismo.

Nismo mi jedini liječnici.

Sada znamo da mnoge životinje
mogu čini isto.

Najpoznatiji primjer su čimpanze.

Ne toliko različite od nas,

koriste biljke u liječenju
crijevnih parazita.

Posljednjih desetljeća smo spoznali da
se i druge životinje mogu liječiti:

slonovi, koze, dikobrazi,
ovce su neki primjeri.

Još zanimljivija su
nedavna otkrića koja govore

da insekti i druge male životinje,
sa još manjim mozgovima koriste lijekove.

Problem sa zaraznim bolestima,
kao što znamo,

je stalno evoluiranje patogena,

i mnogi lijekovi koje smo razvili

gube učinkovitost.

Stoga, postoji velika potreba pronaći
nove načine otkrivanja lijekova

koje možemo koristiti
protiv naših bolesti.

Mislim da bi smo trebali
pogledati ove životinje,

i učiti od njih kako
liječiti vlastite bolesti.

Kao biolog pručavao sam leptire monarhe
posljednjih 10 godina.

Monarsi su posebice poznati po
svojim spektakularnim migracijama

iz SAD – a i Kanade u
Meksiko svake godine,

kada se milijuni njih okupe,

ali to nije razlog zašto sam
ih počeo proučavati.

Monarhe proučavam jer se razboljevaju.

Razbole se poput vas ili poput mene.

Pomislio sam da ono što čine nam
može reći puno o lijekovima

koje možemo razviti za potrebe ljudi.

Paraziti kojima se monarsi zaražavaju

se zovu Ophryocystis elektroscirrha,
težak naziv.

One proizvode spore,

milijune spora na vanjskoj strani leptira

koje se vide kao sitne točkice
između ljuskica leptira.

Vrlo su štetne za leptira.

Skraćuju im životni vijek,

smanjuju mogućnost leta,

mogu ih ubiti prije nego
postanu odrasle jedinke.

Vrlo štetan prazit.

Kao dio posla, provodim dosta vremena
u stakleniku uzgajajući biljke,

razlog tomu je što su monarsi
vrlo izbirljivi po pitanju hrane.

Kao larve se hrane samo mlječikom.

Srećom postoji nekoliko vrsta
mlječika koje možemo koristiti,

a sve te vrste imaju kardenolide u sebi.

To su vrlo toksični spojevi.

Toksični su mnogim životinjama,
ali ne i monarsima.

Zapravo, monarsi upijaju spojeve

ugrađuju ih u tijelo,
čineći sebe toksičnima

za grabežljivce poput ptica.

Ono što sljedeće čine je
oglašavanje toksičnosti

putem lijepih boja upozorenja

narančaste, crne i bijele.

U stakleniku sam kao dio posla uzgajao

različite biljke, različite mlječike.

Neke su otrovne, poput tropske mlječike,

jer sadrži velike količine kardenolida.

Druge pak nisu toksične.

Potom sam hranio monarhe njima.

Neki od monarha su bili zdravi,
bez bolesti.

Neki su bili bolesni,

ono što sam pronašao jest da su
neke od tih mlječika ljekovite,

točnije umanjuju simptome
bolesti u leptira,

što rezultira duljim životom zaraženih leptira

ako se hrane tim ljekovitim biljkama.

Kada sam došao do otkrića dobio sam ideju,

mnogi su rekli da je ideja luda,

pomislio sam što ako monarsi
koriste tu ljekovitost?

Što ako mogu koristiti te biljke
kao vlastiti oblik lijeka?

Što ako se ponašaju kao vlastiti liječnici?

Stoga smo tim i ja počeli
s eksperimentima.

U prvom tipu eksperimenta,

gusjenicama smo dali izbor:

ljekovite i neljekovite mlječike.

Potom smo mjerili koliko su
jeli pojedine vrste tokom života.

Rezultat, kako često biva
u znanosti, je dosadan:

polovica hrane je ljekovita, polovica nije.

Gusjenice nisu činile ništa
po pitanju vlastitog zdravlja.

Stoga smo se prebacili na odrasle leptire,

i počeli postavljati pitanja

može li majka davati lijek
svojim potomcima?

Može li majka poleći
jaja na ljekovite mlječike

I hoće li to potomke učiniti
manje bolesnima?

Te eksperimente smo
provodili nekoliko godina,

i uvijek dobili iste rezultate.

Monarhe smo stavili u veliki kavez,

sa ljekovitom biljkom na jednoj i
neljekovitom biljkom na drugoj strani,

potom smo mjerili broj položenih jaja
na svakoj skupini biljaka.

Ono što smo otkrili
u toj situaciji je uvijek isto.

A to je da monarsi iznimno
preferiraju ljekovite mlječike.

drugim riječima, ono što ženke čine

jest da polažu 68 posto
jaja na ljekovite mlječike.

Zanimljivo je da zapravo
prenose i parazite

kada polažu jaja.

To ne mogu spriječiti.

Također ne mogu same sebe liječiti.

Ono što nam ti eksperimenti govore

jest da te ženke monarha mogu
polagati jaja na ljekovite mlječike

što će učiniti potomke manje bolesnima.

Mislim da je ovo vrlo važno otkriće,

ne samo zato što nam kaže
nešto fantastično o prirodi,

već zato što nam govori
nešto više kako tražiti lijekove.

Ove životinje su vrlo male

i o njima mislimo da su vrlo jednostavne.

Iako imaju male mozgove,

mogu se liječiti na vrlo složen način.

Čak i danas, većina naših lijekova

se dobiva iz prirodnih spojeva,
uključujući i one biljne,

i u urođenim kulturama,

tradicionalni liječnici često promatraju
životinje tražeći nove lijekove.

Tako su nam slonovi rekli
kako smiriti mučninu,

dikobrazi su nam rekli kako
liječiti krvavu dijareju.

Što smatram bitnim
jest pomaknuti se dalje od

tih sisavaca sa velikim mozgom,
i dati više zasluga

ovim jednostavnijim životinjama,
ovim kukcima o kojima razmišljamo

kao vrlo jednostavnim,
sa iznimno malim mozgovima.

Otkriće da ove životinje također
mogu koristiti lijekove

otvara potpuno nove vidike,

i smatram da će jednom
se ljudske bolesti liječiti

lijekovima koji su prvi
puta otkrili leptiri,

i smatram da je to nevjerovatna
prilika vrijedna istraživanja.

Hvala vam puno.

(Pljesak)