Zašto najbolja osoba za posao možda nema savršenu biografiju

Sa datim izborom između kandidata za posao sa savršenom biografijom i onog ko se borio sa poteškoćama, izvršni direktor ljudskih resursa Redžina Hartli uvijek daje šansu „borcu“. Kao neko ko je odrastao sa nedaćama, Hartlijeva zna da su oni koji napreduju na najtežim mjestima osposobljeni istrajnošću da opstanu na stalno promenljivom radnom mjestu. „Izaberite potcjenjenog kandidata čije tajno oružje su strast i cilj“, kaže ona. „Zaposlite borca.“

Vaša kompanija objavljuje otvoreno mjesto
za posao.

Prijave počinju da stižu,

i kvalifikovani kandidati
su identifikovani.

Sada, proces izbora počinje.

Osoba A: odličan fakultet, najviši
prosjek, besprekoran rezime

sjajne preporuke.

Sve što je potrebno.

Osoba B: prosječno obrazovanje,
mnogo promjena posla,

čudni poslovi kao kasirka
ili pjevajuća konobarica.

Ali ne zaboravite - oboje su
kvalifikovani.

Dakle, pitam vas:

koga ćete izabrati?

Moje kolege i ja smo stvorili
vrlo zvanične termine

za opisivanje ove dvije
kategorije aplikanata.

Zovemo osobu A "srebrna kašika",

ona koja je očigledno imala prednosti
i bila predodređena za uspjeh.

Osobu B zovemo "borac",

ona koja je morala da se bori
protiv mnogih prepreka

da stigne do iste tačke.

Upravo ste čuli direktora ljudskih resursa
kako klasifikuje ljude

kao Srebrne kašike i Borce -

(Smijeh)

što nije baš politički korektno
i zvuči malo osudjujuće.

Ali prije nego što mi oduzmu poziciju -

(Smijeh)

dozvolite mi da objasnim.

Rezime priča priču.

Tokom godina, naučila sam nešto o ljudima

čija iskustva grade platno puno zakrpa,

što me natjera da stanem
i potpuno ih osmotrim

prije bacanja njihovog rezimea.

Niz neobičnih poslova može da ukazuje

na nedosljednost, manjak koncentracije,
nepredvidljivost.

Ili, može da ukazuje na posvećenu
borbu protiv prepreka.

U najgorem slučaju,
Borac zaslužuje intervju.

Da se razumijemo,

nemam ništa protiv Srebrne kašike;

upisati i završiti elitni fakultet

zahtjeva mnogo truda i žrtve.

Ali, ako je vaš cijeli život
izgrađen za uspjeh,

kako čete podnijeti teška vremena?

Jedna osoba koju sam zaposlila je mislila
da, pošto je završila elitni fakultet,

ima zadataka koji su mu ispod časti,

na primjer privremen ručni rad
da bi bolje razumio posao.

Vremenom, odustao je.

Ali, sa druge strane,

šta se dešava kad vam je čitav život
suđen neuspjeh

a zapravo uspijete?

Želim da vas ubijedim
da intervjuišete Borca.

Znam dosta o ovome jer sam i ja Borac.

Prije nego što sam rođena,

ocu mi je dijagnostifikovana
paranoidna šizofrenija,

i nije mogao da zadrži posao
bez obzira na svoju pamet.

Životi su nam bili dijelom
"Let iznad kukavičjeg gnijeza"

dijelom "Buđenje"

i dijelom "Blistavi um".

(Smijeh)

Četvrto sam od pet djece
odgojeno od strane same majke

u opasnom komšiluku u Bruklinu, Nju Jorku.

Nikad nismo imali kuću,
auto, mašinu za veš,

ni, većinu mog djetinjstva, telefon.

Dakle, bila sam jako motivisana

da shvatim vezu između poslovnog
uspjeha i Boraca,

jer je i moj život lako mogao
biti potpuno drugačiji.

Kako sam upoznavala uspješne
poslovne ljude,

i čitala profile moćnih vođa,

primijetila sam sličnosti.

Mnogi od njih su prošli teška iskustva,

od siromaštva, napuštenosti,

smrti roditelja tokom mladosti,

do invaliditeta, alkoholizma i nasilja.

Konevncionalno razmišljanje
je da trauma vodi nestabilnosti,

i dosta svjetla je bačeno
da rezultujući deformitet.

Ali tokom proučavanja deformiteta, podaci
su otkrili nešto neočekivano:

čak i najgore okolnosti mogu
dovesti do rasta i transformacije.

Nevjerovatan fenomen je otkriven,

koji naučnici nazivaju
Post-traumatični rast.

U jednoj studiji dizajniranoj da mjeri
nivo efekata uzrokovanih nedaćama

na djeci pod rizikom,

među grupom od 698 djece

koji su iskusili najteže
i najekstremnije okolnosti,

trećina je odrasla u zdrave,
uspješne i produktivne ljude.

Uprkos svemu i protiv
nevjerovatnih šansi, uspjeli su.

Jedna trećina.

Pogledajmo ovaj rezime.

Roditelji ove osobe su
ga dali na usvajanje.

Nikad nije završio fakultet.

Mijenja poslove često jedan period,

ode na godišnji put u Indiju,

i povrh svega, ima disleksiju.

Da li biste ga vi zaposlili?

Njegovo ime je Stiv Džobs.

U studiji o najuspješnijim svjetskim
preduzetnicima,

zaključeno je da velik broj
ima disleksiju.

U SAD,

35% proučavanih preduzentika
ima disleksiju.

Izvanredno je što - ti preduzetnici

koji iskuse post-traumatični rast,

sada vide svoj invaliditet

kao poželjnu poteškoću
koja im je pružila prednost

jer su postali bolji slušaoci
i više obraćali pažnju na detalje.

Ne misle da su ono što jesu
upkros nedaćama,

znaju da su ono što jesu zbog nedaća.

Prigrlili su svoje traume i tegobe

kao ključne elemente svog karaktera,

i znaju da, bez tih iskustava,

možda nikad ne bi razvili
volju i želju potrebnu

za doživljeni uspjeh.

Jednom od mojih kolega je život
bio potpuno uništen

kao posljedica Kineske Kulturološke
Revolucije 1966.

Sa 13 godina, roditelji su mu se preselili
na selo,

škole su zatvorene

i ostavljen je sam u Pekingu do svoje 16.,

kada se zaposlio u fabrici odjeće.

Ali, umjesto da prihvati svoju sudbinu,

odlučio je da nastavi svoje
formalno obrazovanje.

11 godina kasnije, kada se politička
situacija promijenila,

čuo je za jako selektivan prijemni
test za fakultet.

Imao je 3 mjeseca da nauči
čitav nastavni plan i program

srednje i više škole.

Dakle, svakog dana bi došao kući
iz fabrike,

odspavao, učio do 4 ujutru,
otišao nazad na posao

i ponovio ovaj režim svakog dana
tri mjeseca.

Uspio je.

Njegova posvećenost obrazovanju je bila
neumoljiva, i nikad nije izgubio nadu.

Danas, ima Master diplomu,

a njegove ćerke diplome
sa Kornela i Harvarda.

Borci su vodjeni vjerovanjem

da je jedina osoba nad kojom imas
kompletnu kontrolu - ti.

Kada stvari ne ispadnu dobro,

Borci se pitaju: "Šta mogu
da uradim drugačije za bolji rezultat?"

Borci imaju osjećaj svrhe

koji ih sprječava da odustanu od sebe,

otprilike da, ako ste preživjeli
siromaštvo, ludog oca i par pljački,

mislite, "Poslovni izazov?" -

(Smijeh)

Stvarno?

Prosto k'o pasulj.

(Smijeh)

I to me podsjeti - humor.

Borci znaju da vas humor
izvuče iz teških vremena,

a smijeh vam pomaže da promijenite
perspektivu.

I konačno, veze.

Ljudi koji prevaziđu nedaće
ne urade to sami.

Negdje na putu,

naiđu na ljude koji vide najbolje u njima

i koji su posvećeni njihovom uspjehu.

Imati nekoga na koga možete da računate
bez obzira na sve

je ključno u prevazilaženju nedaća.

Ja sam imala sreće.

Na svom prvom poslu nakon fakulteta,

nisam imala kola,
pa sam stopirala preko dva mosta

sa predsjednikovom asistentkinjom.

Gledala me kako radim

i bodrila me da se koncentrišem
na budućnost

i ne gledam u prošlost.

Na putu sam upoznala mnoge ljude

koji su mi pružili brutalno
iskrene reakcije,

savjete i mentorstvo.

Ove ljude nije briga

što sam jednom radila kao pjevajuća
konobarica da platim fakultet.

(Smijeh)

Ostaviću vas sa jednim finalnim,
značajnim pogledom.

Kompanije posvećene raznovrsnosti
i inkluzivne prakse

teže podržavanju Boraca

i tako pobjeđuju rivale.

Prema DiveristyInc,

studija njihovih top 50
raznovrsnih kompanija

je nadmašila S&P 500
za 25%.

Vratimo se mom prvom pitanju.

Na koga se kladite:

Srebrnu kašiku ili Borca?

Ja kažem, izaberite potcijenjenog
takmičara

čija tajna oružja su strast i smisao.

Zaposlite borca.

(Aplauz)