3 lekcije o uspjehu od arapske poduzetnice

Arapske profesionalne žene žongliraju s više odgovornosti od svojih muških kolega i suočavaju se s većom kulturnom strogošću od žena sa Zapada. Što nas njihov uspjeh može naučiti o otpornosti, konkurentnosti, prioritetima i napretku? Opisujući svoju karijeru inženjerke, odvjetnice i majke u Abu Dhabiju, Leila Hoteit daje tri lekcije za uspjeh u suvremenom svijetu.

"Mama, tko su ovi ljudi?"

To je bilo nevino pitanje moje kćeri Alie

u vrijeme kad je imala tri godine.

Hodali smo s mojim suprugom u jednom

od velikih luksuznih
trgovačkih centara u Abu Dhabiju.

Alia je promatrala ogromni plakat
koji je stajao u središtu centra.

Na njemu su se nalazila tri vladara
Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Kako mi se primaknula,

sagnula sam se i objasnila
da su to vladari UAE-a koji

su naporno radili
da bi razvili svoju naciju

i očuvali njeno jedinstvo.

Upitala je, "Mama, zašto ovdje gdje živimo

i u Libanonu, gdje baka i djed žive,

nikada ne vidimo slike
snažnih žena na zidovima?

Zato što žene nisu važne?"

To je vjerojatno najteže pitanje
koje sam morala odgovoriti kao roditelj

i u svojih 16 godina profesionalnog
života, što se toga tiče.

Odrasla sam u svom
rodnom gradu u Libanonu,

najmlađa sam kćer vrlo marljivog pilota

i direktora aktivnosti
libanonske zrakoplovne kompanije

i mame domaćice koja mi je
pružala potporu te bake.

Moj otac je ohrabrivao moju sestru
i mene da nastavimo obrazovanje

iako je naša kultura
u to vrijeme naglašavala

da sinove treba profesionalno
motivirati, a ne kćeri.

Jedna sam od malo
djevojaka iz moje generacije

koje su napustile dom s 18
da bi studirale vani.

Moj otac nije imao sina

pa sam ja na neki način
postala njegov sin.

Nekoliko desetljeća kasnije,
nadam se da sam uspjela

učiniti svog oca ponosnim
na svog takozvanog sina.

Tijekom svog preddiplomskog studija
i doktorata iz elektrotehnike,

rada na R&D-u u UK-u
pa savjetovanja na Bliskom istoku,

uvijek sam bila u okruženju
kojim muškarci dominiraju.

Iskreno rečeno, nikad nisam pronašla uzor
s kojim bih se mogla identificirati.

Generaciju moje majke nije
zanimalo profesionalno vodstvo.

Bilo je nekih ohrabrujućih muškaraca, ali

nijedan nije znao s kakvim
se zahtjevima i pritiscima suočavam,

pritiscima koji su postali posebno jaki
kad sam rodila dvoje prekrasne djece.

Iako nam žene sa Zapada vole davati
savjete za siromašne, potlačene Arapkinje,

one žive različitim životima
s različitim ograničenjima.

Pa su Arapkinje moje generacije
morale postati svoji vlastiti uzori.

Morale smo žonglirati više od Arapa

i suočiti se s većom kulturnom
strogošću nego žene sa Zapada.

Kao rezultat toga, voljela bih misliti
da mi siromašne, potlačene žene

zapravo možemo podijeliti neke
korisne, teško stečene lekcije,

lekcije koje bi mogle biti korisne

bilo kome tko želi uspjeti
u suvremenom svijetu.

Evo moje tri lekcije.

["Pretvori njihovo sra*e u svoje gorivo."]

(Smijeh)

(Pljesak)

Postoji riječ koju svi
reklamiraju kao ključ uspjeha:

otpornost.

Pa što je to točno otpornost
i kako se razvija?

Smatram da je otpornost jednostavno
sposobnost da sranje pretvorite u gorivo.

Na mom prošlom poslu, puno
prije mog trenutnog poduzeća,

radila sam s muškarcem
kojeg ćemo zvati John.

Surađivala sam s Johnom
i naporno radila

uz nadu da će primijetiti da sam odlična

i da će me poduprijeti
da postanem partner u poduzeću.

Uz rad na svojim
konzultantskim projektima,

strastveno sam pisala o ženskom
ekonomskom osnaživanju.

Jednoga sam dana predstavljala
svoje istraživanje MBA studentima.

John je bio dio publike,

slušao je detalje mog
istraživanja po prvi puta.

Dok sam izlagala svoju prezentaciju,

mogla sam vidjeti Johna krajičkom oka.

Lice mu je postalo tamnoružičasto

i skliznuo je sa stolca
prividno osramoćen.

Završila sam prezentaciju
uz pljesak publike

pa smo požurili i ušli u auto.

Onda je eksplodirao.

"Ono što si tamo napravila je neprihvatljivo!

Ti si konzultantica, a ne aktivistkinja!"

Rekla sam, "John, ne razumijem.

Iznijela sam nekoliko
pokazatelja o jednakosti spolova

i neke zaključke o arapskom svijetu.

Da, danas smo na dnu
ljestvice pokazatelja,

ali što sam rekla ili prezentirala,
a da nije točno?"

Na to je odgovorio, "Cijela pretpostavka
tvog istraživanja je pogrešna.

To što radiš je opasno i slomit će
društveno tkivo našeg društva."

Zastao je, a onda dodao,

"Kada žene imaju djecu,
mjesto im je u kući."

Vrijeme se dugo zaustavilo

i jedino što sam mogla misliti i
ponavljati u kaosu svog uma jest:

"Možeš zaboraviti
na to partnerstvo, Leila."

Nikad se neće ostvariti."

Trebalo mi je nekoliko dana da potpuno
shvatim taj događaj i njegove posljedice,

ali kada jesam,
došla sam do tri zaključka.

Prvo, da su to njegovi problemi,

njegovi kompleksi.

Ima mnogo ljudi kao
on u našem društvu, ali

neću dopustiti da njegovi
problemi budu moji.

Drugo, da trebam drugog
pokrovitelja i to brzo.

(Smijeh)

Usput, dobila sam ga
i bio je zaista odličan.

I treće, da ću pokazati Johnu
što žene s djecom mogu.

Tu lekciju primjenjujem
jednako dobro i na osobni život.

Kako sam napredovala u karijeri,

dobivala sam mnoge riječi ohrabrenja,

ali sam i često susrela
žene, muškarce i parove

koji su očito imali problem
s tim što smo suprug i ja

izabrali put para s dvije karijere.

Pa imate dobronamjeran par

koji vam izravno kaže
na obiteljskom ili

prijateljskom okupljanju

da, hajde, sigurno znaš
da nisi odlična majka

s obzirom na to koliko ulažeš u svoju karijeru?

Lagala bih ako kažem
da me te riječi nisu povrijedile.

Moja djeca su mi
najdragocjenija stvar

i pomisao da ne uspijevam
s njima je na neki način nepodnošljiva.

Ali kao u vezi s Johnom,

brzo sam se podsjetila
da su to njihovi problemi,

njihovi kompleksi.

Pa umjesto odgovora,

dala sam svoj najveći osmijeh

i vidjela u blještavilu

sljedeći znak u svom umu.

[Budite sretni, to izluđuje ljude.]

(Pljesak)

Vidite, kao mlada žena u
takvim situacijama, imate dvije opcije.

Možete odlučiti internalizirati
te negativne poruke

koje vam bacaju,

dopustiti im da se osjećate kao neuspjeh,

kao da je uspjeh pretežak
da bi se ikad ostvario

ili možete izabrati da vidite
da je tuđa negativnost njihov problem

i umjesto toga
pretvorite je u osobno gorivo.

Naučila sam da uvijek
odaberem drugu opciju

i shvatila sam da me to vodi prema snazi.

I istina je što kažu:

uspjeh je najbolja osveta.

Neke žene na Bliskom istoku

sretne su što su udane za nekoga
tko pruža potporu njihovoj karijeri.

Ispravak: trebala bih reći
"dovoljno pametne"

jer je onaj za kojeg
se udaju njihov izbor i

bolje im je da se udaje za nekoga
tko će poduprijeti njihovu dugu karijeru.

Danas još uvijek Arapi nisu
jednaki suradnici u kući.

Jednostavno društvo to ne očekuje od njih

i čak se smatra ne baš muževnim.

U vezi s Arapkinjama, naše
društvo i dalje pretpostavlja

da bi njihov primarni izvor sreće
trebali biti sreća i prosperitet

njihove djece i supruga.

Ona uglavnom postoji za svoju obitelj.

Stvari se mijenjaju, ali treba vremena.

Zasad, to znači da
profesionalne Arapkinje

moraju održavati savršen dom,

osigurati da je svaka potreba
njihove djece zadovoljena

i nositi se sa zahtjevnom karijerom.

Za postizanje toga,
naučila sam na teži način

da trebate primijeniti teško naučene
profesionalne vještine na svoj osobni život.

Trebate raditi svoj život.

Evo kako ja to radim
u svom osobnom životu.

Jedno što treba
znati o Bliskom istoku

jest da skoro svaka obitelj ima
pristup dostupnoj pomoći u domaćinstvu.

Stoga izazov postaje
kako djelotvorno zaposliti.

Kao i u mom poslovnom životu,
temeljila sam izbor

na tome tko bi mi pomogao s djecom
dok sam na poslu

kao snažno polazište.

Cristina je radila četiri godine
s mojom sestrom

i kvaliteta njenog rada
je dobro utemeljena.

Ona je sada sastavni član naše obitelji

jer je s nama otkad je
Alia imala šest mjeseci.

Brine da je u kući sve kako treba
dok sam na poslu

a ja se brinem da je osnažujem

u najboljim uvjetima za nju i moju djecu,

baš kao što bih i svoje najbolje talente na poslu.

Lekcija se primjenjuje bez obzira
na vašu situaciju s brigom oko djeteta,

radi li se o dadilji, jaslicama,

dadilji na pola radnog
vremena koju dijelite.

Izaberite vrlo oprezno i osnažujte.

Ako pogledate moj kalendar,

vidjet ćete svakog radnog dana

sat i pol vremena od 19 do 20.30
po vremenu u UAE-ima

blokirano i nazvano "obiteljsko vrijeme".

To je sveto vrijeme.

To radim otkad je Alia bila beba.

Radim sve u svojoj moći
da zaštitim to vrijeme

da bih mogla do tada stići kući
i provesti kvalitetno vrijeme s djecom,

pitati ih o njihovom danu,

provjeriti zadaću,
pročitati priču prije spavanja

i dati im mnogo poljubaca i zagrljaja.

Ako putujem,
u kojoj god sam vremenskoj zoni

koristim Skype da se povežem s djecom
čak i ako sam miljama daleko.

Naš sin Burhan ima pet godina

i uči čitanje i osnovnu matematiku.

Evo još jednog priznanja:

Shvatila sam da je naša
kćer zapravo uspješnija

u podučavanju
tih vještina od mene.

(Smijeh)

Počelo je kao igra, ali se Alia voli
igrati učiteljice svojem mlađem bratu

i shvatila sam da te poduke zapravo
poboljšavaju Burhanovu pismenost,

povećavaju Aliain osjećaj odgovornosti

i osnažuje vezu između njih,

dobitak za sve.

Uspješne Arapkinje koje poznajem

su našle svoj jedinstven pristup
odrađivanju svojih života

noseći se s

većinom odgovornosti u kući.

Ali to nije samo preživljavanje
u dvostrukoj ulozi

žene s karijerom i majke.

Radi se i o življenju u sadašnjosti.

Kad sam s djecom,

pokušavam isključiti
posao iz naših života.

Umjesto da brinem koliko minuta
mogu provesti s njima svaki dan,

usredotočim se na pretvaranje
tih minuta u uspomene,

trenutke u kojima vidim svoju djecu,

čujem ih, povezujem se s njima.

["Udružite snage, ne natječite se."]

Arapkinje moje generacije
nisu bile vrlo vidljive

u očima javnosti dok su odrastale.

To objašnjava u nekoj mjeri

zašto ima toliko malo žena
u politici u arapskom svijetu.

Međutim, prednost toga

jest da su smo provele mnogo vremena

razvijajući društvenu
vještinu u pozadini,

u kafićima, dnevnim sobama,

na telefonu,

društvenu vještinu
koja je vrlo važna za uspjeh:

povezivanje.

Rekla bih da prosječna Arapkinja

ima veliku mrežu prijatelja i poznanika.

Većina njih su također žene.

Na Zapadu se čini da se ambiciozne žene
često uspoređuju s drugim ženama

s nadom se da će ih primijetiti
kao najuspješniju ženu.

To dovodi do često spominjanog natjecanja

između profesionalnih žena.

Ako postoji mjesto za jednu ženu na vrhu,

onda ne može biti mjesta
za druge, kamoli ih pogurati.

Općenito govoreći, Arapkinje

nisu upale u tu psihološku zamku.

Suočene s patrijahalnim društvom,

shvatile su da pomažući jedna drugoj

svi imaju koristi.

Na mom prošlom poslu, bila sam
najstarija žena na Bliskom istoku

pa bi se moglo pomisliti da
ulaganje u povezivanje s kolegicama

ne može donijeti mnoge koristi

i da bih trebala uložiti svoje vrijeme

u razvijanje odnosa s
muškim nadređenima i kolegama.

Ali dva moja napretka
došla su potporom drugih žena.

Direktorica marketinga
mi je prvotno predložila

kao mladog svjetskog lidera
na Svjetskom ekonomskom forumu.

Bila je upoznata s mojim
medijskim angažmanom i publikacijama

i kad su je pitali za mišljenje,

istaknula je moje ime.

Mlada konzultantica,
Saudijka i prijateljica

mi je pomogla da prodam
prvi projekt u Saudijskoj Arabiji,

na tržištu na kojem je
teško privući pozornost kao žena.

Predstavila me klijentu

i to predstavljanje me dovelo do prvog
od mnogih projekata u Saudijskoj Arabiji.

Danas imam starije žene u svome timu

i smatram da je njihov
uspjeh ključan za moju sreću.

Žene nastavljaju napredovati u svijetu,

ne dovoljno brzo, ali se pokrećemo.

Arapski svijet također napreduje
unatoč mnogim preprekama.

Samo ove godine UAE je imenovala
pet novih ministrica u kabinetu,

s ukupno osam ministrica.

To je skoro 28 posto kabineta

i više nego imaju neke razvijene države.

Ovo je danas nadraža
slika moje kćeri Alie.

To je nesumljivo rezultat velikog vodstva,

ali i rezultat snažnih Arapkinja

koje nisu odustajale
i stalno su gurale granice.

To je rezultat Arapkinja
koje svaki dan odlučuju

pretvoriti sranje u gorivo,

raditi svoj život, držati posao izvan svog života

i udružiti snage i ne natjecati se.

Kad pogledam u budućnost,

moje nade su da će moja kćer
kad bude stajala na ovoj

pozornici za 20, 30 godina

biti ponosna nazivati
se kćer svoje majke,

kao i kćer svog oca.

Nade za mog sina

su da će izrazi "sin svoje majke"
ili "mamin dečko"

imati potpuno drugačije značenje.

Hvala.

(Pljesak)