"Mama, tko su ovi ljudi?" To je bilo nevino pitanje moje kćeri Alie u vrijeme kad je imala tri godine. Hodali smo s mojim suprugom u jednom od velikih luksuznih trgovačkih centara u Abu Dhabiju. Alia je promatrala ogromni plakat koji je stajao u središtu centra. Na njemu su se nalazila tri vladara Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kako mi se primaknula, sagnula sam se i objasnila da su to vladari UAE-a koji su naporno radili da bi razvili svoju naciju i očuvali njeno jedinstvo. Upitala je, "Mama, zašto ovdje gdje živimo i u Libanonu, gdje baka i djed žive, nikada ne vidimo slike snažnih žena na zidovima? Zato što žene nisu važne?" To je vjerojatno najteže pitanje koje sam morala odgovoriti kao roditelj i u svojih 16 godina profesionalnog života, što se toga tiče. Odrasla sam u svom rodnom gradu u Libanonu, najmlađa sam kćer vrlo marljivog pilota i direktora aktivnosti libanonske zrakoplovne kompanije i mame domaćice koja mi je pružala potporu te bake. Moj otac je ohrabrivao moju sestru i mene da nastavimo obrazovanje iako je naša kultura u to vrijeme naglašavala da sinove treba profesionalno motivirati, a ne kćeri. Jedna sam od malo djevojaka iz moje generacije koje su napustile dom s 18 da bi studirale vani. Moj otac nije imao sina pa sam ja na neki način postala njegov sin. Nekoliko desetljeća kasnije, nadam se da sam uspjela učiniti svog oca ponosnim na svog takozvanog sina. Tijekom svog preddiplomskog studija i doktorata iz elektrotehnike, rada na R&D-u u UK-u pa savjetovanja na Bliskom istoku, uvijek sam bila u okruženju kojim muškarci dominiraju. Iskreno rečeno, nikad nisam pronašla uzor s kojim bih se mogla identificirati. Generaciju moje majke nije zanimalo profesionalno vodstvo. Bilo je nekih ohrabrujućih muškaraca, ali nijedan nije znao s kakvim se zahtjevima i pritiscima suočavam, pritiscima koji su postali posebno jaki kad sam rodila dvoje prekrasne djece. Iako nam žene sa Zapada vole davati savjete za siromašne, potlačene Arapkinje, one žive različitim životima s različitim ograničenjima. Pa su Arapkinje moje generacije morale postati svoji vlastiti uzori. Morale smo žonglirati više od Arapa i suočiti se s većom kulturnom strogošću nego žene sa Zapada. Kao rezultat toga, voljela bih misliti da mi siromašne, potlačene žene zapravo možemo podijeliti neke korisne, teško stečene lekcije, lekcije koje bi mogle biti korisne bilo kome tko želi uspjeti u suvremenom svijetu. Evo moje tri lekcije. ["Pretvori njihovo sra*e u svoje gorivo."] (Smijeh) (Pljesak) Postoji riječ koju svi reklamiraju kao ključ uspjeha: otpornost. Pa što je to točno otpornost i kako se razvija? Smatram da je otpornost jednostavno sposobnost da sranje pretvorite u gorivo. Na mom prošlom poslu, puno prije mog trenutnog poduzeća, radila sam s muškarcem kojeg ćemo zvati John. Surađivala sam s Johnom i naporno radila uz nadu da će primijetiti da sam odlična i da će me poduprijeti da postanem partner u poduzeću. Uz rad na svojim konzultantskim projektima, strastveno sam pisala o ženskom ekonomskom osnaživanju. Jednoga sam dana predstavljala svoje istraživanje MBA studentima. John je bio dio publike, slušao je detalje mog istraživanja po prvi puta. Dok sam izlagala svoju prezentaciju, mogla sam vidjeti Johna krajičkom oka. Lice mu je postalo tamnoružičasto i skliznuo je sa stolca prividno osramoćen. Završila sam prezentaciju uz pljesak publike pa smo požurili i ušli u auto. Onda je eksplodirao. "Ono što si tamo napravila je neprihvatljivo! Ti si konzultantica, a ne aktivistkinja!" Rekla sam, "John, ne razumijem. Iznijela sam nekoliko pokazatelja o jednakosti spolova i neke zaključke o arapskom svijetu. Da, danas smo na dnu ljestvice pokazatelja, ali što sam rekla ili prezentirala, a da nije točno?" Na to je odgovorio, "Cijela pretpostavka tvog istraživanja je pogrešna. To što radiš je opasno i slomit će društveno tkivo našeg društva." Zastao je, a onda dodao, "Kada žene imaju djecu, mjesto im je u kući." Vrijeme se dugo zaustavilo i jedino što sam mogla misliti i ponavljati u kaosu svog uma jest: "Možeš zaboraviti na to partnerstvo, Leila." Nikad se neće ostvariti." Trebalo mi je nekoliko dana da potpuno shvatim taj događaj i njegove posljedice, ali kada jesam, došla sam do tri zaključka. Prvo, da su to njegovi problemi, njegovi kompleksi. Ima mnogo ljudi kao on u našem društvu, ali neću dopustiti da njegovi problemi budu moji. Drugo, da trebam drugog pokrovitelja i to brzo. (Smijeh) Usput, dobila sam ga i bio je zaista odličan. I treće, da ću pokazati Johnu što žene s djecom mogu. Tu lekciju primjenjujem jednako dobro i na osobni život. Kako sam napredovala u karijeri, dobivala sam mnoge riječi ohrabrenja, ali sam i često susrela žene, muškarce i parove koji su očito imali problem s tim što smo suprug i ja izabrali put para s dvije karijere. Pa imate dobronamjeran par koji vam izravno kaže na obiteljskom ili prijateljskom okupljanju da, hajde, sigurno znaš da nisi odlična majka s obzirom na to koliko ulažeš u svoju karijeru? Lagala bih ako kažem da me te riječi nisu povrijedile. Moja djeca su mi najdragocjenija stvar i pomisao da ne uspijevam s njima je na neki način nepodnošljiva. Ali kao u vezi s Johnom, brzo sam se podsjetila da su to njihovi problemi, njihovi kompleksi. Pa umjesto odgovora, dala sam svoj najveći osmijeh i vidjela u blještavilu sljedeći znak u svom umu. [Budite sretni, to izluđuje ljude.] (Pljesak) Vidite, kao mlada žena u takvim situacijama, imate dvije opcije. Možete odlučiti internalizirati te negativne poruke koje vam bacaju, dopustiti im da se osjećate kao neuspjeh, kao da je uspjeh pretežak da bi se ikad ostvario ili možete izabrati da vidite da je tuđa negativnost njihov problem i umjesto toga pretvorite je u osobno gorivo. Naučila sam da uvijek odaberem drugu opciju i shvatila sam da me to vodi prema snazi. I istina je što kažu: uspjeh je najbolja osveta. Neke žene na Bliskom istoku sretne su što su udane za nekoga tko pruža potporu njihovoj karijeri. Ispravak: trebala bih reći "dovoljno pametne" jer je onaj za kojeg se udaju njihov izbor i bolje im je da se udaje za nekoga tko će poduprijeti njihovu dugu karijeru. Danas još uvijek Arapi nisu jednaki suradnici u kući. Jednostavno društvo to ne očekuje od njih i čak se smatra ne baš muževnim. U vezi s Arapkinjama, naše društvo i dalje pretpostavlja da bi njihov primarni izvor sreće trebali biti sreća i prosperitet njihove djece i supruga. Ona uglavnom postoji za svoju obitelj. Stvari se mijenjaju, ali treba vremena. Zasad, to znači da profesionalne Arapkinje moraju održavati savršen dom, osigurati da je svaka potreba njihove djece zadovoljena i nositi se sa zahtjevnom karijerom. Za postizanje toga, naučila sam na teži način da trebate primijeniti teško naučene profesionalne vještine na svoj osobni život. Trebate raditi svoj život. Evo kako ja to radim u svom osobnom životu. Jedno što treba znati o Bliskom istoku jest da skoro svaka obitelj ima pristup dostupnoj pomoći u domaćinstvu. Stoga izazov postaje kako djelotvorno zaposliti. Kao i u mom poslovnom životu, temeljila sam izbor na tome tko bi mi pomogao s djecom dok sam na poslu kao snažno polazište. Cristina je radila četiri godine s mojom sestrom i kvaliteta njenog rada je dobro utemeljena. Ona je sada sastavni član naše obitelji jer je s nama otkad je Alia imala šest mjeseci. Brine da je u kući sve kako treba dok sam na poslu a ja se brinem da je osnažujem u najboljim uvjetima za nju i moju djecu, baš kao što bih i svoje najbolje talente na poslu. Lekcija se primjenjuje bez obzira na vašu situaciju s brigom oko djeteta, radi li se o dadilji, jaslicama, dadilji na pola radnog vremena koju dijelite. Izaberite vrlo oprezno i osnažujte. Ako pogledate moj kalendar, vidjet ćete svakog radnog dana sat i pol vremena od 19 do 20.30 po vremenu u UAE-ima blokirano i nazvano "obiteljsko vrijeme". To je sveto vrijeme. To radim otkad je Alia bila beba. Radim sve u svojoj moći da zaštitim to vrijeme da bih mogla do tada stići kući i provesti kvalitetno vrijeme s djecom, pitati ih o njihovom danu, provjeriti zadaću, pročitati priču prije spavanja i dati im mnogo poljubaca i zagrljaja. Ako putujem, u kojoj god sam vremenskoj zoni koristim Skype da se povežem s djecom čak i ako sam miljama daleko. Naš sin Burhan ima pet godina i uči čitanje i osnovnu matematiku. Evo još jednog priznanja: Shvatila sam da je naša kćer zapravo uspješnija u podučavanju tih vještina od mene. (Smijeh) Počelo je kao igra, ali se Alia voli igrati učiteljice svojem mlađem bratu i shvatila sam da te poduke zapravo poboljšavaju Burhanovu pismenost, povećavaju Aliain osjećaj odgovornosti i osnažuje vezu između njih, dobitak za sve. Uspješne Arapkinje koje poznajem su našle svoj jedinstven pristup odrađivanju svojih života noseći se s većinom odgovornosti u kući. Ali to nije samo preživljavanje u dvostrukoj ulozi žene s karijerom i majke. Radi se i o življenju u sadašnjosti. Kad sam s djecom, pokušavam isključiti posao iz naših života. Umjesto da brinem koliko minuta mogu provesti s njima svaki dan, usredotočim se na pretvaranje tih minuta u uspomene, trenutke u kojima vidim svoju djecu, čujem ih, povezujem se s njima. ["Udružite snage, ne natječite se."] Arapkinje moje generacije nisu bile vrlo vidljive u očima javnosti dok su odrastale. To objašnjava u nekoj mjeri zašto ima toliko malo žena u politici u arapskom svijetu. Međutim, prednost toga jest da su smo provele mnogo vremena razvijajući društvenu vještinu u pozadini, u kafićima, dnevnim sobama, na telefonu, društvenu vještinu koja je vrlo važna za uspjeh: povezivanje. Rekla bih da prosječna Arapkinja ima veliku mrežu prijatelja i poznanika. Većina njih su također žene. Na Zapadu se čini da se ambiciozne žene često uspoređuju s drugim ženama s nadom se da će ih primijetiti kao najuspješniju ženu. To dovodi do često spominjanog natjecanja između profesionalnih žena. Ako postoji mjesto za jednu ženu na vrhu, onda ne može biti mjesta za druge, kamoli ih pogurati. Općenito govoreći, Arapkinje nisu upale u tu psihološku zamku. Suočene s patrijahalnim društvom, shvatile su da pomažući jedna drugoj svi imaju koristi. Na mom prošlom poslu, bila sam najstarija žena na Bliskom istoku pa bi se moglo pomisliti da ulaganje u povezivanje s kolegicama ne može donijeti mnoge koristi i da bih trebala uložiti svoje vrijeme u razvijanje odnosa s muškim nadređenima i kolegama. Ali dva moja napretka došla su potporom drugih žena. Direktorica marketinga mi je prvotno predložila kao mladog svjetskog lidera na Svjetskom ekonomskom forumu. Bila je upoznata s mojim medijskim angažmanom i publikacijama i kad su je pitali za mišljenje, istaknula je moje ime. Mlada konzultantica, Saudijka i prijateljica mi je pomogla da prodam prvi projekt u Saudijskoj Arabiji, na tržištu na kojem je teško privući pozornost kao žena. Predstavila me klijentu i to predstavljanje me dovelo do prvog od mnogih projekata u Saudijskoj Arabiji. Danas imam starije žene u svome timu i smatram da je njihov uspjeh ključan za moju sreću. Žene nastavljaju napredovati u svijetu, ne dovoljno brzo, ali se pokrećemo. Arapski svijet također napreduje unatoč mnogim preprekama. Samo ove godine UAE je imenovala pet novih ministrica u kabinetu, s ukupno osam ministrica. To je skoro 28 posto kabineta i više nego imaju neke razvijene države. Ovo je danas nadraža slika moje kćeri Alie. To je nesumljivo rezultat velikog vodstva, ali i rezultat snažnih Arapkinja koje nisu odustajale i stalno su gurale granice. To je rezultat Arapkinja koje svaki dan odlučuju pretvoriti sranje u gorivo, raditi svoj život, držati posao izvan svog života i udružiti snage i ne natjecati se. Kad pogledam u budućnost, moje nade su da će moja kćer kad bude stajala na ovoj pozornici za 20, 30 godina biti ponosna nazivati se kćer svoje majke, kao i kćer svog oca. Nade za mog sina su da će izrazi "sin svoje majke" ili "mamin dečko" imati potpuno drugačije značenje. Hvala. (Pljesak)