Koristi dobrog noćnog sna - Shai Marcu

Pogledaj cijelu lekciju: http://ed.ted.com/lessons/the-benefits-of-a-good-night-s-sleep-shai-marcu

Četiri su sata ujutro i veliki je ispit za osam sati. Učiš danima, ali još uvijek se ne osjećaš spremno. Trebaš li popiti još jednu šalicu kave i provesti idućih nekoliko sati štrebajući? Ili trebaš otići spavati? Shai Marcu brani drugu opciju, pokazujući kako san restrukturira tvoj mozak na način koji je ključan za funkcioniranje našeg pamćenja.

Lekcija Shaia Marcua, animacija Javiera Saldeñe.

Četiri su sata ujutro i
veliki je ispit za osam sati,

uz koji moraš naučiti i recital.

Učiš i sviraš već danima, ali i dalje se
ne osjećaš spremno ni za jedno od toga.

Pa što možeš učiniti?

U redu, možeš
popiti još jednu šalicu kave

i provesti još nekoliko
sati štrebajući i vježbajući,

ali vjerovao ili ne,

možda bi bilo bolje da
zatvoriš knjige i odložiš instrument

te odeš spavati.

Spavanje zauzima
gotovo trećinu naših života,

ali mnogi od nas obraćaju
začuđujuće malo pažnje i brige za to.

Ovo zanemarivanje često je
rezultat velikog nerazumijevanja.

Spavanje nije gubitak vremena

ili samo način odmora
kad je sav naš bitan posao završen.

Umjesto toga, ono je kritična funkcija

tijekom koje naše tijelo uravnotežuje
i regulira svoje vitalne sustave,

utječući na disanje

i regulirajući sve, počevši od
cirkulacije do rasta i imunosnog odgovora.

To je odlično, ali o tome se možeš
brinuti nakon ovog ispita, nije li tako?

Pa, ne tako brzo.

Ispostavilo se da je spavanje
također presudno za tvoj mozak

s petinom krvi koja
cirkulira tvojim tijelom,

a usmjerava se prema
mozgu kako toneš u san.

I ono što se događa
u tvome mozgu dok spavaš

intenzivno je aktivan period obnove

koja je presudna u tome na koji
način funkcionira naše pamćenje.

Na prvi pogled,

naša sposobnost pamćenja stvari
ne čini se uopće pretjerano dojmljiva.

Psiholog iz 19. stoljeća Herman Ebbinghaus

dokazao je da normalno
zaboravljamo 40% novih informacija

unutar prvih dvadeset minuta,

a taj je fenomen
poznat kao krivulja zaboravljanja.

Ali ovaj gubitak može se
spriječiti konsolidacijom pamćenja,

procesom kojim se informacija prebacuje

iz našeg prolaznog kratkoročnog
pamćenja u trajnije dugoročno pamćenje.

Ova konsolidacija pojavljuje se
uz pomoć bitnog dijela mozga

poznatog kao hipokampus.

Njegovu ulogu u dugoročnom pamćenju

demonstrirala je 1950-ih Brenda Milner

u svojem istraživanju
s pacijentom poznatim kao H. M.

Nakon što mu je odstranjen hipokampus,

sposobnost H. M.-a da stvara
kratkotrajna pamćenja je oštećena,

ali mogao je naučiti
fizičke zadatke ponavljanjem.

Zbog odstranjenja njegova hipokampusa,

sposobnost H. M.-a da stvara
dugoročna pamćenja isto je bila oštećena.

Ono što je ovaj slučaj
otkrio, među ostalim,

jest da je hipokampus posebno uključen

u konsolidaciju
dugoročnog deklarativnog pamćenja,

kao što su činjenice i pojmovi
koje moraš naučiti za ispit,

za razliku od proceduralnog pamćenja,

kao što su pokreti prstiju
koje moraš savladati za taj recital.

Milnerini nalazi, zajedno
s radom Erica Kandela iz 90-ih,

pružili su nam trenutni model
načina na koji proces konsolidacije radi.

Senzorni podaci u početku se prepisuju

i privremeno pohranjuju
u neuronima kao kratkoročno pamćenje.

Od toga, oni putuju do hipokampusa

koji jača i povećava
neurone u tom kortikalnom području.

Zahvaljujući fenomenu neuroplastičnosti,

stvaraju se novi sinaptički završeci
omogućujući nove veze među neuronima

i jačanje neuronske mreže

gdje se informacija vraća
u obliku dugoročnog pamćenja.

I, zašto onda pamtimo
neke stvari, a druge ne?

Pa, postoji nekoliko načina utjecanja

na opseg i učinkovitost pamćenja.

Na primjer, sjećanja stvorena
u vrijeme pojačanih emocija

ili pak stresa

bit će bolje zapamćena
zbog povezanosti hipokampusa i emocija.

Ali jedan značajan faktor koji
doprinosi konsolidaciji pamćenja je,

pogađate,

dobar noćni san.

Spavanje se sastoji od četiri faze,

od kojih su najdublje
poznate kao sporovalno spavanje

i brzi pokreti očiju.

EEG uređaj, prateći
ljude tijekom ovih faza,

pokazao je električne impulse

koji se kreću između moždanog
debla, hipokampusa, talamusa i korteksa,

koji služe kao relejne
stanice formacije pamćenja.

I pokazalo se da različite faze sna
pomažu konsolidaciji

različitih tipova sjećanja.

Tijekom non-REM sporovalnog sna,

deklarativno pamćenje
enkodira se u trajno skladište

u prednji dio hipokampusa.

Kroz neprekidnu komunikaciju
između korteksa i hipokampusa,

tada se opetovano reaktivira,

potičući njegovu postupnu preraspodjelu
u dugoročno skladištenje u korteksu.

REM faza sna, s druge strane, sa
svojom sličnošću s fazom budnosti mozga,

povezana je s konsolidacijom
proceduralnog pamćenja.

Tako na temelju istraživanja

odlazak na spavanje tri
sata nakon pamćenja svojih formula

i jedan sat nakon
vježbanja ljestvica bio bi idealan.

Pa nadajmo se da
sada vidiš kako preskačući san

ne samo da štetiš svome zdravlju,

nego je također manje vjerojatno

da ćeš zadržati to znanje
i vježbe od prethodne noći,

što sve potvrđuje
mudrost fraze "Prespavaj!"

Kad razmisliš o unutarnjoj obnovi

i stvaranju novih veza
koje se odvijaju dok drijemaš,

možeš zaključiti da će te dobar san

buditi svako jutro
s novim i poboljšanim mozgom

koji je spreman
suočiti se s novim izazovima.