Poslovne lekcije... iz zatvora

Jeff Smith je proveo godinu dana u zatvoru. Ali ono što je otkrio unutra nije bilo ono što je očekivao -- vidio je u drugim zatvorenicima neograničenu domišljatost i poslovnu pronicljivost.

On pita: "Zašto ne bismo iskoristili ovaj preduzetnički potencijal u cilju pomaganja bivšim zatvorenicima da doprinesu društvu, kada se ponovo nađu u njemu?"
(S TED potrage za talentima: TED@NewYork. )

B.J. je bio jedan od mnogih
kolega zatvorenika

koji je imao velike planove za budućnost.

Imao je viziju.
Kada izađe vani,

namjeravao je ostaviti drogu zauvijek
i nastaviti s normalnim životom,

zapravo je radio na tome da spoji svoje
dvije strasti u jednu viziju.

Potrošio je 10.000 dolara

kako bi kupio web stranicu koja ekskluzivno
promovira žene

koje se seksaju na ili u
luksuznim sportskim automobilima.

(Smijeh)

Bio je to moj prvi tjedan u
federalnom zatvoru,

i brzo sam shvatio kako uopće nije slično
onome što vidimo na TV-u.

Zapravo, vrvio je pametnim,
ambicioznim muškaracima

čiji je poslovni osjećaj
u mnogim slučajevima

jednako oštar onom direktora

koji su me salijetali šest mjeseci ranije

dok sam bio zvijezda u usponu
u senatu Missourija.

E sad, 95 posto dečkiju
s kojima sam bio zatvoren

bili su izvan zatvora, dileri

ali kad su pričali o tome što su radili,

pričali bi o tome u potpuno
drugačijem žargonu,

ali poslovni koncepti o kojima su pričali

nisu se bitno razlikovali od onih
o kojima biste učili

na prvoj godini MBA studija u Whartonu:

promotivni poticaji,
nikad ne naplaćuješ novom korisniku,

fokusirani plasman novih proizvoda,

teritorijalna ekspanzija.

Međutim, nisu trošili previše vremena na
ponovno proživljavanje trenutaka slave.

Uglavnom su jednostvano
pokušavali preživjeti.

To je bitno teže
nego što biste pomislili.

Suprotno onome što većina ljudi misli,

ljudi ne plaćaju, porezni obveznici
ne plaćaju za tvoj život

dok si u zatvoru.
Ti moraš platiti za svoj život.

Moraš platiti svoj sapun, svoj dezodorans,

zubnu četkicu, zubnu pastu, sve to.

A to je teško iz nekoliko razloga.

Kao prvo, svemu je cijena 30-50 posto viša

od onoga što bi platio na ulici,

a kao drugo, ti ne zarađuješ puno novca.

Ja sam istovarao kamione.
To je bio moj posao,

istovaranje kamiona u skladištu za hranu,

za 5,25 dolara, ne po satu,
nego za cijeli mjesec.

Dakle, kako možeš preživjeti?

Naučiš kako muljati,
svim oblicima muljaža.

Postoje legalne muljaže.

Plaćaš sve u markicama.
To je valuta.

Naplaćuješ čiščenje ćelije
drugim zatvorenicima.

Postoje ilegalne muljaže, kao što je
vođenje brijačnice u svojoj ćeliji.

Postoje prilično ilegalne muljaže, kao
što je izrada tetovaža u svojoj ćeliji.

Postoje jako ilegalne muljaže,
poput švercanja,

švercaju se droga, pornografija,

mobiteli, i kao i u vanjskom svijetu,

postoji balans između rizika i nagrade,
dakle što je rizičniji poduhvat,

potencijalno je i profitabilniji.

Želite li cigarete u zatvoru?
Tri do pet dolara.

Želite li staromodni preklopni mobitel

koji je otprilike velik kao vaša glava?
300 dolara.

Želite li porno magazin?

To se može kretati do 1.000 dolara.

Kao što možete zaključiti,
jedan od ključnih aspekata

zatvorskog života je snalažljivost.

Bez obzira jesu li to
ukusno napravljena jela

od ukradenih ostataka iz skladišta,

oblikovanje kose
sa škaricama za nokte na nogama,

ili izrada utega od šljunka
u vrećama za prljavu odjeću

povezanim granom drveta, zatvorenici
nauče kako napraviti nešto iz ničega,

i mnogi od njih žele prenijeti
tu snalažljivost

koju su naučili, izvan zatvora

i započeti otvarati restorane, brijačnice,

poslove osobnih trenera.

Ali nema obuke,
ničega što bi ih pripremilo za to,

nema nikakve rehabilitacije u zatvorima,

nikoga tko bi im pomogao napisati
poslovni plan,

shvate način na koji bi prenijeli
poslovni koncept

koji intuitivno znaju u legalno poduzeće,

čak niti pristupa Internetu.

I onda kada izađu, većina država

čak nema niti zakon
koji bi zabranio poslodavcima

diskriminaciju nad ljudima
s takvom poviješću.

Dakle nitko od nas
ne bi trebao biti iznenađen

što dva od tri bivša prijestupnika
ponovno počine zločin

unutar pet godina.

Gledajte, lagao sam federalnim vlastima.
Izgubio sam godinu dana života zbog toga.

Ali kada sam izašao,
zakleo sam se da ću napraviti

sve što mogu kako bih bio siguran

da dečki poput onih
s kojima sam bio zatvoren

ne moraju izgubiti više vremena
od onoga koje su već izgubili.

Nadam se kako ćete razmisliti
da mi na neki način pomognete.

Nabolja stvar koju možemo učiniti
jest da osmislimo načine

kako njegovati poduzetnički duh

i ogroman neiskorišteni potencijal
u našim zatvorima,

jer ako mi to ne učinimo,
oni neće naučiti nove vještine

koje bi im pomogle
i vratiti će se u zatvor.

I sve što će ponovo naučiti u zatvoru
su nove muljaže.

Hvala vam. (Pljesak)