Zašto 30-te nisu nove 20-te

Klinički psiholog Meg Jay ima važnu poruku za dvadesetogodišnjake, suprotnu uvriježenom mišljenju, da dvadesete nisu desetljeće za 'potratiti'. U ovom govoru, Jay kaže da samo zato što se brak, posao i djeca 'dogode' kasnije u životu, ne znači da u dvadesetima ne treba početi planirati. Daje tri savjeta kako dvadesetogodišnjaci trebaju osvijestiti svoju zrelost u najvažnijem desetljeću života.

Kada sam imala dvadest godina,

primila sam svoju prvu
klijenticu na psihoterapiju.

Tada sam bila na doktorskom studiju
kliničke psihologije na Berkeleyju.

Ona je bila 26-godišnjakinja
po imenu Alex.

Alex je došla na prvi razgovor

odjevena u traperice i široku majicu.

Sjela je na kauč u mom uredu

i skinula cipele.

Rekla mi je da želi razgovarati
o problemima s dečkima.

Kad sam to čula, tako mi je laknulo.

Prvi klijent moje kolegice bio je piroman.

(Smijeh)

A mene je zapala dvadesetgodišnjakinja
koja je htjela razgovarati o dečkima.

Činilo mi se da ću to imati pod kontrolom.

No nisam.

Alex bi mi na seansama
pričala smiješne priče,

pa mi je bilo lako kimati glavom,

dok smo tako tratile vrijeme.

Alex bi govorila:
"Tridesete su nove dvadesete"

I, što se mene tiče, bila je u pravu.

Kasnije se zaposlite,
kasnije se vjenčate,

kasnije imate djecu,
kasnije i umirete.

Dvadesetgodišnjaci poput Alex
i mene imali su vremena napretek.

No uskoro me mentor počeo nagovarati

da pritisnem Alex zbog
njezinog ljubavnog života.

Ja sam se odupirala.

Rekla sam:
"Naravno, zaslužuje boljeg dečka,

spava s budalom,

ali ionako se neće udati za njega."

A onda mi je mentor rekao:

"Neće, ali bi se
mogla udati za sljedećeg.

Osim toga, nabolje vrijeme
da Alex radi na svom braku

je prije nego što se uda."

To psiholozi nazivaju "AHA! trenutkom".

To je bio trenutak kada sam shvatila
da tridesete NISU nove dvadesete.

Istina, ljudi se skrase kasnije,

ali to ne znači da su za Alex
dvadesete vrijeme pauze u razvoju.

Nego su, dvadesete
ključna točka u razvoju.

A mi smo sjedile i tratile to vrijeme.

Tada sam shvatila da je
to dobroćudno zanemarivanje

pravi problem i da ima posljedice,

ne samo za Alex i njezin ljubavni život,

nego i na karijere, obitelji i budućnost

dvadesetgodišnjaka diljem svijeta.

Trenutno, je u SAD-u,

50 milijuna dvadesetogodišnjaka.

To je 15 posto stanovništva.

Ili, 100 posto, uzmemo li u obzir,

da nitko ne dođe do zrele dobi,

a da najprije ne prođe
kroz svoje dvadesete.

Podignite ruku ako ste u dvadesetima.

Zaista želim vidjeti dvadesetgodišnjake.

To! Sjajni ste.

Ako radite s dvadesetgodišnjacima
ili volite nekog od njih.

Ako ne spavate zbog nekog
dvadesetgodišnjaka, da vidim...

Dobro. Odlično.
Dvadesetgodišnjaci su zaista bitni.

Specijelizirala sam se za
dvadesetgodišnjake jer vjerujem

da baš svaki od tih pedeset
milijuna dvadesetgodišnjaka

zaslužuje znati ono

što psiholozi, sociolozi,
neurolozi i strčnjaci za plodnost

već znaju.

Osvijestiti svoje dvadesete godine
jedna je od najjednostavnijih stvari,

koje možete učiniti
kako biste napravili promjenu

u poslovnom životu,
u ljubavi i u sreći.

A možda čak i u svijetu.

To nije moje mišljenje. To su činjenice.

Znamo da se 80 posto
najvažnijih trenutaka u životu

dogode prije 35. godine.

To znači da se osam od deset odluka,

iskustava i "AHA! trenutaka"

koji oblikuju vaš život

dogodi do vaših srednjih tridesetih.

Vi koji imate više od 40, ne paničarite.

Mislim da će s tom ekipom sve biti u redu.

Znamo da prvih deset godina karijere

ima eksponencijalni učinak

na to koliko ćete
zarađivati u budućnosti.

Znamo da je više od polovice Amerikanaca

vjenčano, živi ili je u vezi

sa svojim budućim partnerom do 30. godine.

Znamo da mozak u dvadesetima završava

drugi i posljednji
intenzivni ciklus razvoja

jer se priprema za odraslu dob.

To znači da ono što
na sebi želite promijeniti

sada je vrijeme da to učinite.

Znamo da se osobnost mijenja
više tijekom dvadesetih

nego u ijednom drugom razdoblju u životu.

Također znamo da je ženska
plodnost na vrhuncu u 28. godini.

I da su stvari malo
zeznute nakon 35. godine.

Dakle, dvadesete su
vrijeme da se informirate

o svom tijelu i o tome
koje su mogućnosti pred vama.

Kad govorimo o razvoju djece,

svi znamo da je prvih
pet godina presudno

za razvoj jezika i povezanost
neurona u mozgu.

To je vrijeme kad vaš
obični, svakodnevni život

ima neobičan utjecaj na
to u što ćete se pretvoriti.

No rjeđe čujemo da postoji

razvoj odraslih i naše su dvadesete

ključni period tog razvoja.

No, dvadesetgodišnjaci to
nigdje nemaju priliku čuti.

Novine pišu o pomicanju
dobnih granica odraslih.

Istraživači dvadesete
zovu produženi pubertet.

Novinari smišljaju smiješne
nadimke za dvadesetogodišnjake.

Kao "twixters" i
(zreli adolescenti)

"kidults" (odrasla djeca).
Da, zbilja.

Kao kultura smo
zapravo trivijalizirali,

definirajuće desetljeće zrelosti.

Leonard Bernstein je rekao:
"Da bismo postigli velike stvari

trebamo plan i nedovoljno vremena."

Zar nije tako?

Pa, što mislite da se dogodi

kada dvadesetogodišnjaka
pogladite po glavi i kažete:

"Imaš još deset godina
da započneš svoj život"?

Ništa!

Ukrali ste toj osobi
želju i ambiciju.

I ništa se ne dogodi.

I onda, svaki dan, pametni,
zanimljivi dvadesetogodišnjaci,

kao vi ili vaši sinovi i kćeri,

dolaze u moj ured i kažu:

"Znam da moj dečko nije taj,

ali ova veza se ionako ne računa.
Ja samo ubijam vrijeme s njim."

Ili "Svi kažu da ako počnem

raditi do 30-te, sve će biti u redu."

Ali nakon toga počinje
zvučati ovako nekako:

"Moje dvadesete su pri kraju,
a ja nemam ništa od njih.

Životopis mi je izgledao bolje
dan nakon što sam završila fakultet."

A onda ovako:

"Izlasci u dvadesetima su
bili kao ona igra sa stolcima.

Prvo svi trče okolo i zabavljaju se.

Ali onda u tridesetima kao
da je netko ugasio glazbu

i svi su morali sjesti.

Ja nisam željela biti jedina koja stoji,

pa ponekad mislim da sam
se udala za svog muža

zato što mi je bio
najbliža stolica u tridesetoj."

Dvadesetogodišnjaci,
gdje ste?

Nemojte to raditi!

Znam da zvuči ludo,
ali ne zavaravajte se.

Ulozi su vrlo visoki.

Kada puno toga odlažete za tridesete,

velik je i pritisak na te tridesete.

Početi karijeru, preseliti se,
pronaći partnera

dobiti djecu u kratkom periodu.

Puno tih stvari ne idu skupa.

I istraživanja pokazuju

da su jednostavno
teže i stresnije

istodobno u tridesetima.

'Milenijalaci' u krizi srednjih godina

ne kupuju crveni sportski auto.

Nego, shvaćaju da ne mogu
imati karijeru kakvu sada žele.

Shvaćaju da ne mogu
imati dijete koje sada žele.

Ili, da ne mogu imati još jedno dijete.

Previše tridesetogodišnjaka
i četrdesetogodišnjaka,

sjedi u mom uredu
i kada razmišlja

o dvadesetima, pita se:

"Što sam ja to radio?"
"Što sam mislio?"

Ja želim promijeniti što
dvadesetogodišnjaci rade

i kako razmišljaju.

Ovo je jedna verzija kako
je to moguće napraviti.

Ovo je priča o Emmi.

U 25. godini, Emma je ušla u moj ured,

jer je, kako je rekla,
imala krizu identiteta.

Rekla je da možda
želi raditi u umjetnosti

ili industriji zabave,
ali kako još nije odlučila

zadnjih par godina
je radila kao konobarica.

Kako joj je to bilo jeftinije,
živjela je s dečkom.

A on je češće pokazivao
nasilnu narav, nego ambiciju.

I koliko god su joj
dvadesete bile teške,

život joj je prije bio još teži.

Često je plakala na seansama.

A onda bi skupila snagu i rekla:

"Ne možeš birati obitelj,
ali možeš prijatelje."

Jednog dana je Emma došla,

spustila glavu u krilo

i ridala gotovo čitav sat.

Upravo je kupila novi adresar,

i provela jutro u prepisivanju
informacija svojih kontakata.

Ali, je ostala zuriti u prazno polje

koje dolazi nakon riječi:

"U slučaju nužde, nazvati ______."

Bila je histerična kada
me pogledala i rekla:

"Kome će bit stalo ako budem
imala prometnu nesreću?"

"Tko će se brinuti o meni
ako budem imala rak?"

U tome trenutku,
skupila sam svu snagu,

da ne kažem: "Ja ću."

Ono što je Emma trebala,
nije bila psihoterapeutkinja

kojoj je bilo zbilja, zbilja stalo.

Emmi je bio potreban bolji život,
i znala sam da je ovo prava prilika.

Naučila sam previše od
svog prvog susreta s Alex

da bih samo sjedila dok Emmino
najvažnije desetljeće života

mirno prolazi.

Tijekom sljedećih
tjedana i mjeseci

rekla sam Emmi

tri stvari koje svaki
dvadesetogodišnjak

mora čuti.

Prvo, rekla sam Emmi da
zaboravi krizu identiteta,

i stvori identitetni kapital.

Pod time mislim da čini stvari

kojima dobiva na vrijednosti.

Investiraj u

ono što želiš biti.

Nisam znala koja je Emmina
poslovna budućnos

nitko ne može predvidjeti
tržište rada, ali znam ovo:

Identitetski kapital stvara
identitetski kapital.

Dakle, sada je vrijeme za
taj posao u drugoj zemlji.

Za ono pripravništvo.
Za svoju start-up tvrtku.

Dakle, ne kritiziram
istraživanje u dvadesetima

ali osuđujem ono
istraživanje koje se 'ne računa'.

A to, nije istraživanje.

To je odugovlačenje.

Rekla sam Emmi da istraži svoje poslovne
mogućnosti. I odabere posao koje se računa.

Drugo, rekla sam Emmi da je
urbano pleme precijenjeno.

Prijatelji su super kada te
treba odvesti na aerodrom.

Ali, dvadesetogodišnjaci
koje se stalno druže

sa svojim istomišljenicima,
ograničeni su na one koje znaju,

na ono što znaju, kako misle

kako govore i gdje rade.

Ta nova vrijednost u kapitalu,
nova osoba za izlaske

gotovo uvijek je pripadnik
vanjskog kruga poznanika.

Nove stvari su rezultat
'slabih društvenih veza'.

Prijatelja od prijatelja naših prijatelja.

I da, polovica dvadesetogodišnjaka je
nezaposleno ili slabo plaćeno.

Ali, druga polovica nije.

A 'slabim vezama'
se dolazi u tu polovicu.

Polovica oglasa za nova radna
mjesta se nikada ne objavljuje.

Do takvih radnih
mjesta možete doći

kontaktirate li susjedova šefa.

To nije varanje. To je
znanost širenja informacija.

I zadnje, Emma je vjerovala da

ne možeš birati svoju obitelj,
ali možeš birati prijatelje.

To je bila njezina istina
s kojom je odrastala.

Ali, kao dvadesetogodišnjakinja,
Emma će ubrzo odabrati svoju obitelj.

Kada odabere partnera

i stvori svoju obitelj.

Rekla sam joj da je sada vrijeme
da počne birati svoju obitelj.

Sada mislite da je bolje

skrasiti se u tridesetoj.

Nego s 20 ili 25 godina.

I slažem se s vama.

Ali 'uhvatiti' s kim god u
tom trenu živite ili spavate

kada svi na Facebooku počnu
šetati prema oltaru

nije neki napredak.

Najbolje vrijeme
za rad na braku

je prije nego ste vjenčani.

To znači pristupati ljubavi
s jednakim namjerama

kao i prema poslu.

Odabirati svoju obitelj
znači svjesno izabrati

koga i što želite,

umjesto truditi se da nešto uspije

ili 'ubijati vrijeme'
s nekim tko je izabrao vas.

Što se dogodilo s Emmom?

Pogledale smo kontakte
u njezinom adresaru.

Ona je pronašla
rođaka stare cimerice

koji je radio u muzeju
u drugoj državi.

Ta 'slaba veza' joj je
pomogla da dobije posao ondje.

Ta ponuda za posao je
bila dovoljan razlog

da ostavi dečka s kojim je živjela.

Danas, pet godina poslije, ona je
organizator priredbi u muzejima.

Udana je za čovjeka kojeg
je ona pažljivo odabrala.

Voli svoju novu karijeru,
i novu obitelj.

Poslala mi je poruku:

"Sada, ona praznina za
kontakt u slučaju nužde

se čini premala."

Emmina priča sada
zvuči tako jednostavno.

Ali, baš zato volim raditi
s dvadesetogodišnjacima.

Njima je tako lako pomoći.

Dvadesetogodišnjaci su kao
avioni koji odlaze s LAX-a

spremi krenuti na zapad.

Odmah nakon uzlijetanja,
čak i mala promjena smjera

čini razliku hoće li sletjeti
u Aljasci ili na Fidžiju.

Isto tako, imate li 21,
25 ili 29 godina,

jedan dobar razgovor,
jedna dobra prilika,

jedan dobar TED Talk,
može imati ogroman utjecaj,

na godine i generacije koje tek dolaze.

Dakle, ovo je ideja
koju vrijedi širiti dalje

svim dvadesetogodišnjacima koje znate.

To je jednostavno kao ono
što sam rekla Alex.

To je ono što sada
imam privilegij reći

dvadesetogodišnjacima kao
što je Emma svaki dan:

"Tridesete nisu nove dvadesete,
osvijestite svoju zrelost,

stvorite identitetni kapital,
koristite 'slabe veze',

odaberite svoju obitelj.

Nemojte se definirati prema
onome što niste znali

ili niste učinili.

Odlučujete o svome životu upravo sada.

Hvala.

(Pljesak)