Preuzmite svoj grad bojom

Učinite grad prekrasnim, zaustavite korupciju. Edi Rama je krenuo ovim prividno jednostavnim putem kao gradonačelnik Tirane, Albanije, gdje je usadio ponos svojim sugrađanima transformirajući javna mjesta raznobojnim dizajnom. S projektima koji stavljaju ljude na prvo mjesto, Rama je smanjio krimina l-- i pokazao sugrađanima da mogu vjerovati svojim vođama. (Snimljeno na TEDxThessaloniki.)

U prošlom životu bio sam umjetnik.

Još uvijek slikam. Volim umjetnost.

Volim radost koju boja može donijeti našim životima

i našoj zajednici,

i ja nastojim uključiti umjetnika u meni

u moju politiku,

i ja vidim,

to kao dio mog posla danas, da razlog zbog kojeg sam ovdje

nije samo kampanja za moju stranku

već za politiku, i ulogu koju ona može imati

u poboljšanju naših života.

Jedanaest godina bio sam gradonačelnik Tirane,
našeg glavnog grada.

Suočavali smo se s mnogim izazovima.

Umjetnost je bila dio odgovora.

I moje ime je na početku

bilo povezano s dvije stvari:

rušenjem ilegalnih konstrukcija

kako bi vratili javni prostor

i upotreba boja kako bismo probudili nadu

koja je bila izgubljena u mom gradu.

Ali ova upotreba boja nije bila samo umjetnički čin.

Bila je to prije forma političke akcije

u kontekstu u kojemu je gradski proračun koji mi je bio na raspolaganju,

nakon što sam bio izabran, iznosio nula zarez nešto.

Kad smo obojali prvu zgradu

stavljajući kričavu narančastu preko tmurne sive boje

fasade,

nešto nezamislivo se dogodilo.

Nastala je gužva u prometu

i gomila ljudi se okupila

kao da se tu dogodila neka spektakularna nesreća

ili iznenadni posjet pop zvijezde.

Francuski predstavnik Europske unije zadužen za financiranje,

požurio je da zaustavi bojanje.

Počeo je vikati da će zaustaviti financiranje.

"Ali zašto?" pitao sam.

"Zato što boje koje ste naručili

ne odgovaraju europskim standardima", odgovorio je.

Pa, rekao sam mu,

"okruženje ne odgovara europskim standardima,

iako to nije ono što želimo,

ali sami ćemo birati boje,

jer to je točno ono što mi želimo.

I ako nam ne dopustite da nastavimo s radovima,

održat ću novinarsku konferenciju,

ovdje, baš sada, baš na ovoj cesti,

i reći ćemo ljudima, da gledate na mene

baš kao cenzori socrealističke ere."

To ga je malo zabrinulo

i zatražio je kompromis.

Ali rekao sam mu ne, žao mi je,

kompromis među bojama je siva,

a mi ovdje imamo dovoljno sive za cijeli život.

(Pljesak)

Znači, vrijeme je za promjene.

Rehabilitacija javnih prostora

oživjela je osjećaj pripadnosti gradu,

kojeg su ljudi izgubili.

Ponos ljudi na njihov životni prostor

i osjećaji koji su bili zakopani

duboko godinama ispod bijesa zbog ilegalnih,

barbarskih konstrukcija koje su niknule na javnom prostoru.

I kada su se boje pojavile svugdje,

duh promjene počeo je mijenjati duh ljudi.

Počela je galama:"Što je ovo?"Što se događa?

Što nam boje rade?"

I organizirali smo glasanje,

najfascinantnije glasanje koje sam vidio u životu.

Pitali smo ljude: " Želite li ovu akciju

i da zgrade budu ovako obojane?"

I drugo pitanje je bilo:

"Želite li ovo prekinuti ili želite da se nastavi?".

Na prvo pitanje

63% ljudi reklo je :"Da, sviđa nam se."

Trideset sedam je odgovorilo:"Ne, ne sviđa nam se."

Ali na drugo pitanje, polovica onih kojima se nije sviđalo,

željeli su da se nastavi s tim. (Smijeh)

I primjetili smo promjenu.

Ljudi su počeli bacati manje smeća na ulice, na primjer,

počeli su plaćati porez,

počeli su osjećati nešto što su zaboravili

i ljepota je služila kao čuvar

tamo gdje gradska policija i sama država nisu bili uspješni.

Sjećam se da sam jednog dana
šetao ulicom

koja je baš nedavno bila obojana

i gdje smo bili u procesu sadnje drveća,

kada sam vidio vlasnika trgovine i njegovu ženu

kako stavljaju staklenu fasadu na svoju trgovinu.

Bacili su staru roletu

na mjesto gdje se skuplja smeće.

"Zašto ste bacili rolete?" , pitao sam ih.

"Pa, zato što je ulica sada sigurnija", odgovorili su.

"Sigurnija ?Zašto? Postavili su više policajaca ovdje?"

"Ma, daj čovječe! Kakvi policajci?

Pa, i sam možeš vidjeti. Tu su boje,

ulična rasvjeta, novi asfalt bez rupa,

drveće. Prelijepo je, sigurno."

I zaista, ljepota je davala ljudima

osjećaj zaštite.

I to nije bio pogrešan osjećaj.

Stopa kriminala se smanjila.

Sloboda koja je pobijedila 1990.

donijela je stanje anarhije u grad,

dok je barbarizam devedesetih

donio gubitak nade za grad.

Boja na zidovima nije nahranila djecu,

također nije brinula o bolesnima ili educirala neuke,

ali je davala nadu i svjetlo

i pomogla ljudima da vide da postoji

i drugačiji načini da se neke stvari naprave,

drugačiji duh, drugačiji pogled na naše živote.

I da ako unesemo istu energiju i nadu

u našu politiku, možemo stvoriti bolji život

jedni za druge i za našu zemlju.

Uklonili smo 123.000 tona betona

samo s riječnih obala.

Srušili smo više od 5.000 ilegalnih građevina

u cijelom gradu,

najviše od njih su imale i do osam katova.

Zasadili smo 55.000 stabala i grmova u ulicama.

Uveli smo ekološki porez

i onda su ga svi prihvatili

i svi poslovni ljudi su ga redovito plaćali.

Kroz otvorena natjecanja

uspjeli smo u našu administraciju zaposliti

puno mladih ljudi

i tako smo uspjeli izgraditi

apolitičnu javnu instituciju

u kojoj su muškarci i žene jednako predstavljeni.

Internacionalne organizacije

su puno investirale u Albaniju tijekom ovih 20 godina

od čega nije sve potrošeno na dobar način.

Kada sam rekao direktorima Svjetske banke da želim

da financiraju projekt

izgradnje modela dvorane za prijem građana

baš u cilju borbe protiv endemske dnevne korupcije

nisu me razumjeli.

Ali ljudi su čekali u dugim redovima

ispod sunca i dok je kišilo

kako bi dobili certifikat ili samo jednostavan odgovor

kroz dva mala prozora, dva metalna kisoka.

Plaćali su da ne bi čekali u redu,

u dugom redu.

Na njihove zahtjeve odgovarao je glas

koji je dolazio iz mračne rupe,

i sa druge strane,

misteriozna ruka koja se pojavljuje
kako bi uzela njihove dokumente

tražeći među njihovim starim dokumentima mito.

Mogli smo mijenjati nevidljive službenike u kioscima svakog tjedna,

ali nismo mogli promijeniti ovu korumpiranu praksu.

"Uvjeren sam", rekao sam njemačkom službeniku

Svjetske banke,

"da bi bilo nemoguće za njih primati mito

kada bi radili u Njemačkoj,

u Njemačkoj administraciji,

u istoj mjeri u kojoj sam uvjeren da bi, kad bismo na njihovo mjesto stavili njemačke službenike

iz njemačke administracije u ove rupe,

da bi i oni također primali mito.

(Pljesak)

To nema veze s genima.

To ne znači da netko ima savjest na višem nivou,

a da netko drugi nema savjest.

To ima veze sa sustavom,
sa organizacijom.

Također je vezano za okolinu i poštovanje.

Uklonili smo kioske.

Sagradili smo novu dvoranu za prijeme,

zbog koje su ljudi, građani Tirane,

mislili da su otputovali u inozemstvo kada su u nju ušli

kako bi predali svoje zahtjeve.

Napravili smo "online" kontrolni sustav

i tako ubrzali sve procese.

Stavili smo građane na prvo mjesto, a ne službenike.

Protiv korupcije, u državnoj administraciji,

u zemljama poput Albanije --

da ne kažem, kao što je i Grčka --

možemo se boriti samo modernizacijom.

Rješenje je reorganiziranje vlade kroz reorganiziranje same politike,

a ne reorganiziranje ljudi

na osnovu već smišljenih obrazaca

koje razvijeni svijet često uzalud pokušava nametnuti

ljudima poput nas.

( Pljesak).

Stvari su dosegle ovu točku

zato što političari općenito,

a naručito u našim zemljama, suočimo se s tim

misle da su ljudi glupi.

Uzimaju zdravo za gotovo da će , bilo što da se dogodi,

ljudi morati njih pratiti,

dok politika, sve više i više ne uspijeva u nuđenju rješenja

za brige javnosti

ili potrebe običnih ljudi.

Politika je počela nalikovati

na ciničnu timsku igru koju igraju političari

dok je javnost gurnuta u stranu

kao da sjedi na stolicama u stadionu

na kojem strast prema politici

postupno ustupa mjesto zasljepljenosti i očaju.

Gledano s tih stolica, svi političari danas

izgledaju isto

i politika je počela nalikovati

na sport koji stvara više agresivnosti

i pesimizma nego društvene jedinstvenosti

i želje za građanskim protagonizmom.

Barac Obama je pobijedio

-- (Pljeask) --

jer je mobilizirao ljude kao nikad prije

korištenjem socijalnih mreža.

Nije poznavao svakog od njih,

ali ih je sa zadivljujućom genijalnošću

uspio transformirati u aktiviste

dajući im da u svojim rukama drže

argumente i instrumente koji su svakom od njih bili potrebni

da vode kampanju u njegovo ime
stvarajući vlastitu kampanju.

Tweetam. Obožavam to.

Obožavam to jer mi pruža priliku da prenesem poruku,

ali također omogućava ljudima da prenesu svoje poruke meni.

Ovo je politika, ali ne od vrha na dolje,

već odozdo na gore i sa strane.

I mogućnost da se svaki glas čuje je

upravo ono što nam je potrebno.

Politika nije vezana samo za vođe.

Ne radi se samo o političarima i zakonima.

Radi se o tome kako ljudi razmišljaju,

kako vide svijet oko sebe,

kako koriste svoje vrijeme i energiju.

Kad ljudi kažu da su svi političari isti,

zapitajte se je li Obama isti kao i Bush,

je li Francois Hollande isti kao i Sarkozy.

Nisu isti. Oni su ljudska bića sa različitim pogledima

i različitim vizijama za svijet.

Kada ljudi kažu da se ništa ne može promijeniti,

samo stanite i razmislite kako je svijet izgledao prije

10, 20, 50, 100 godina.

Naš svijet je definiran tempom promjene.

Svi mi možemo promijeniti svijet.

Dao sam vam samo jedan mali primjer

kako jedna stvar, upotreba boja

može pokrenuti promjenu.

Želim donijeti još više promjena

kao premijer svoje zemlje,

ali bilo tko od vas može donijeti

promjene ako to želi.

Predsjednik Roosevelt je rekao:

"Vjeruj kako možeš,i prošao si već pola puta."

Efharisto i kalininhta.(Hvala i laku noć).

(Pljesak)