Mislite da je Vaša elektronička pošta privatna? Razmislite ponovno

"Slanje elektroničke pošte je poput slanja razglednice" kaže Andy Yen u ovome razgovoru koji će vas natjerati da mislite: "jer je svatko može pročitati". Iako enkripcija, tehnologija koja štiti elektroničku komunikaciju, postoji. Samo je do sada bila teška za instaliranje i gnjavaža za korištenje. Dok pokazuje demo verziju programa elektroničke pošte koji je dizajnirao sa suradnicima na CERN-u, Andy Yen dokazuje da se enkripcija može toliko pojednostaviti da postane zadana postavka, omogućavajući nam privatnost elektroničkog dopisivanja.

Prije 25 godina znanstvenici na
CERN-u su stvorili World Wide Web.

Od tada, Internet je promijenio
način na koji komuniciramo,

kako poslujemo, čak i kako živimo.

Na mnogo načina,

ideje koje su udahnule život Googleu,
Facebooku, Twitteru i drugima,

zaista su promijenile naše živote

i donijele nam korist u vidu
umreženijeg društva.

No, postoje i neke mane.

Danas, prosječna osoba
ima ogromnu količinu

osobnih podataka on-line,

dodajmo tome i informacije koje dajemo
svaki put kada nešto objavimo na Facebooku

svaku put kada pretražujemo
nešto na Googleu

i svaki put kada pošaljemo e-mail.

Mnogi će sada pomisliti

što može biti u jednom mailu?

Ali ako gledate godišnju količinu mailova

ili cijelo-životnu količinu,

sveukupno, to može reći puno.

Govori gdje ste bili,
koga ste upoznali,

a na neki način,
čak i o čemu razmišljate.

No strašnije je što naši podaci
sada mogu trajati vječno,

što znači da mogu i nadživjeti će nas.

Dogodilo se to da smo izgubili
kontrolu nad većinom naših podataka

i također naše privatnosti.,

Ove godine, dok web slavi 25-ti rođendan,

trebali bismo stati na tren

i razmisliti o posljedicama svega ovoga.

Trebali bismo razmisliti.

Da, izgubili smo privatnost,

ali smo zapravo izgubili i
samu ideju privatnosti.

Razmislite,

većina nas ovdje se vjerojatno sjeća
kako je život izgledao prije Interneta,

ali danas postoji nova generacija

koja je odmalena naučena
dijeliti sve on-line

i ta generacija se neće sjećati
da su podaci bili privatni.

Ako nastavimo ovim putem,
za dvadeset godina

riječ "privatnost" će imati
posve različito značenje

od onoga što znači nama.

Zato je vrijeme da
stanemo i razmislimo

možemo li mi nešto učiniti u vezi toga

Ja vjerujem da možemo.

Pogledajmo jedan od najviše
korištenih oblika komunikacije

danas u svijetu: e-mail.

Prije nego je e-mail izmišljen,
naveliko smo komunicirali pismima,

i proces je poprilično jednostavan.

Počinjete pisanjem poruke na papir,

koju biste umetnuli u
omot koji biste zapečatili,

onda biste ga poslali,

nakon što ste zalijepili marku
i napisali adresu.

Nažalost, danas,

kada šaljemo e-mail,
ne šaljemo pismo.

Ono što šaljete,
je ustvari razglednica,

u smislu da svi koji je vide

od kada napusti vaše računalo
do kada stigne primatelju,

mogu pročitati čitav sadržaj.

Rješenje ovoga problema
je već neko vrijeme poznato,

i postoji nekoliko načina
na koji je to moguće.

Najosnovnije je koristiti enkripciju,

i sama ideja je poprilično jednostavna.

Prvo, enkriptirate vezu

između vašeg računala i mail servera.

Tada, enkriptirate podatke
jer se i oni nalaze na serveru.

No, problem kod toga je

da e-mail serveri pohranjuju
i enkripcijske ključeve,

tako da zapravo imate velik lokot
čiji ključ se nalazi odmah do njega.

Ali ne samo to, nego svaka vlada
ima zakonsko pravo zatražiti

i dobiti ključeve za vaše podatke,

i sve to bez vašeg znanja.

U principu, način rješavanja ovoga
problema je relativno jednostavan:

Svakome date njegove ključeve

i pobrinete se da server nema ključeve.

Čini se zdravorazumski, zar ne?

Postavlja se pitanje
zašto to već nije učinjeno?

Pa, kad bolje razmislimo,

vidimo da poslovni model
današnjeg Interneta

nije baš kompatibilan s privatnosti.

Pogledajte neka najveća imena na webu

i vidjeti ćete da oglašavanje
igra veliku ulogu.

Zapravo, ove godine, kompanije su
oglašavanjem zaradile 137 milijardi dolara,

a kako bi optimizirale oglase
koji nam se prikazuju,

kompanije moraju znati sve o nama.

Moraju znati gdje živimo,

koliko smo stari,
što volimo, što ne volimo,

i sve ostalo što im može koristiti.

I kad razmislite,

najbolji način za dobiti te informacije
je ugrožavanjem privatnosti.

Dakle, te kompanije nam
neće dopustiti privatnost.

Ako želimo imati on-line privatnost,

moramo se izboriti za nju.

Godinama, kad se radi o e-mailu,

jedino rješenje je bio PGP,
što je poprilično teško za objasnit

i dostupno samo poznavateljima
napredne tehnologije.

Ovo je dijagram koji pokazuje

proces enkriptiranja i
dekriptiranja poruka.

Bespotrebno je reći da
ovo nije rješenje za svakoga,

što je zapravo i dio problema,

jer komunikacija po definiciji,

mora uključivati nekoga s kime
možete komunicirati.

Iako PGP dobro obavlja
posao za koji je dizajniran,

ljudi koji ga ne znaju koristiti

nemaju opciju privatnog komuniciranja.

To je problem koji moramo riješiti.

Ako želimo imati on-line privatnost,

ako želimo uspjeti moramo
dići cijeli svijet na noge,

a to je moguće samo ako
srušimo 'ulazne barijere'.

Mislim da je to ključan izazov
za tehnološku industriju.

Moramo raditi na tome da
privatnost postane dostupnija.

Prošlog ljeta, kada je priča
Edwarda Snowdena izašla,

nekoliko kolega i ja smo odlučili
pokušati to ostvariti.

U to vrijeme smo radili u Europskoj
organizaciji za nuklearna istraživanja

na najvećem svjetskom sudarivaču čestica,
onom gdje se sudaraju protoni, inače.

Svi smo bili znanstvenici, pa smo
iskoristili našu znanstvenu kreativnost

i smislili jako kreativno
ime za naš projekt:

ProtonMail.
(Smijeh)

Mnogi start-upovi ovih dana
krenu iz nečijih garaža

ili nečijeg podruma.

Kod nas je bilo drugačije.

Mi smo startali iz CERN-ove kantine,

koja je zapravo super, jer pogledajte,

tu imate svu hranu i vodu
koja vam je potrebna.

Ali još je bolje što svaki dan

između 12 i 2 popodne, besplatno,

CERN kantina se ispuni s nekoliko
tisuća znanstvenika i inženjera,

a ti likovi znaju odgovor na sve.

U takvoj okolini smo počeli s radom.

Ono što želimo učiniti je
pretvoriti e-mail

u nešto što više sliči ovome,

i što je važnije, želimo
to učiniti na način

da se to niti ne primijeti.

Da bismo to učinili, potrebna nam

je kombinacija tehnologije i dizajna.

Kako takvo nešto napraviti?

Pa, vjerojatno je dobra ideja
ne staviti ključeve na server.

Ono što radimo je - generiramo
enkripcijske ključeve na vašem računalu,

pritom ne generiramo jedan
ključ, nego par ključeva,

tako da postoji privatni RSA ključ
i javni RSA ključ,

a ti ključevi su matematički povezani.

Pogledajmo kako to funkcionira

kada komunicira više ljudi.

Tu imamo Boba i Alice,
koji žele komunicirati privatno.

Ključni izazov je Bobovu poruku

prenijeti Alice na način da
je server ne može pročitati.

Ono što trebamo napraviti je enkriptirati

poruku prije nego ona
napusti Bobovo računalo.

Jedan od načina je koristeći
Alicein javni ključ.

Tako enkriptirani podaci su
poslani Alice preko servera,

a zato što je poruka poslana
Aliceinim javnim ključem,

jedini ključ kojim se ona može
dekriptirati je Alicein privatni ključ,

a Alice je jedina osoba s tim ključem.

Postigli smo cilj,

proslijedili smo poruku
između Boba i Alice,

a da je server ne može pročitati.

Ovdje je to pojednostavljeno prikazano.

Stvarnost je puno kompleksnija

i zahtjeva puno softvera
koji izgledaju ovako nekako.

To je zapravo ključni
dizajnerski izazov:

kako svu tu kompleksnost
i sav taj softver,

implementirati na način da krajnji
korisnik to ne primijeti.

Mislim da smo se s ProtonMailom
poprilično približili tome.

Idemo vidjeti kako to
funkcionira u praksi.

Imamo Boba i Alice,

koji žele komunicirati sigurno.

Jednostavno kreiraju ProtonMail račun,

što je vrlo jednostavno i
traje nekoliko minuta,

dok se sva ključna
enkripcija i generacija

odvija automatski u pozadini

za vrijeme kreiranja računa.

Kada mu je račun kreiran,
treba kliknuti na "Compose"

i može pisati mailove
kako to čini i danas.

Ispuni svojim informacijama,

i poslije toga sve što treba
je kliknuti na "Send",

i samo tako bez
razumijevanja kriptografije,

bez da radi išta drugačije od
onoga što radi danas,

Bob je upravo poslao enkriptiranu poruku.

Ovo je tek prvi korak,

ali pokazuje da s
poboljšanjem tehnologije,

privatnost ne mora biti teška
i ne mora se remetiti.

Ako nam cilj, umjesto povećanja dobiti
od reklama, postane zaštita podataka,

može nam postati dostupno.

Znam da se sada svi pitaju

"Dobro, zaštita podataka je super cilj,

ali možete li to zapravo napraviti

bez novaca koje vam oglašivači daju?"

Ja mislim da je odgovor "Da",

jer smo danas, došli do do točke

gdje ljudi širom svijeta zaista
razumiju koliko je privatnost važna,

a kada to imate, sve je moguće.

Ranije ove godine,

ProtonMail je imao toliko korisnika
da smo ostali bez sredstava,

a kada se to dogodilo, naša
zajednica korisnika se udružila

i donirala pola milijuna dolara.

Ovo je primjer što se može dogoditi

kada zajednicu usmjerite
zajedničkom cilju.

Također možemo pokrenuti svijet.

Upravo sada,

ProtonMail ima četiri milijuna korisnika,

i oni su od svuda,

što pokazuje da privatnost

nije problem samo u Americi ili Europi,

nego je globalna stvar koja
utječe na sve nas.

Na to zbilja trebamo obratiti
pažnju dok napredujemo.

Što trebamo učiniti kako
bismo riješili ovaj problem?

Pa, prvenstveno,

moramo dati potporu drugačijim
poslovnim modelima na Internetu,

onima koji se ne oslanjaju
u potpunosti na oglase

u svojim prihodima.

Moramo izgraditi novi Internet

gdje je naša privatnost i mogućnost
kontrole naših podataka najvažnija.

Ali, što je važnije,

moramo izgraditi Internet
gdje privatnost nije samo opcija

nego zadana postavka.

S ProtonMailom smo napravili prvi korak,

ali to je prvi korak na dugom putovanju.

Dobra vijest koju mogu podijeliti s vama,

uzbudljiva vijest je da na
tom putu nismo sami.

Pokret za zaštitu privatnosti
i on-line slobode

je pridobio pažnju,

i danas, deseci
projekata širom svijeta

surađuju zajedno kako
bi poboljšali našu privatnosti.

Ti projekti štite našu pisanu
i zvučnu komunikaciju,

arhive podataka,
povijest pretraživanja,

povijest pregledavanja
i puno drugih stvari.

Ti projekti nemaju milijunsku
potporu u obliku oglašavanja,

već su je pronašli u ljudima,

privatnim osobama, kao što
smo vi i ja širom svijeta.

To je zaista bitno, jer na kraju,

privatnost ovisi o svakome od nas,

a moramo je štititi sada
jer naši on-line podaci

nisu samo niz jedinica i nula.

Puno su više od toga.

To su naši životi, naše osobne priče,

naši prijatelji, naše obitelji,

a na neki način, to su
naše nade i težnje.

Moramo trošiti vrijeme danas
kako bismo zaštitili naše pravo

dijeljenja podataka samo s
osobama s kojima ih želimo dijeliti,

jer bez toga, ne možemo
imati slobodno društvo.

Sada je vrijeme da svi zajedno
ustanemo i kažemo

"Da, mi želimo živjeti u
svijetu s on-line privatnosti,

i zajedničkim radom taj
san možemo ostvariti."

Hvala.

(Pljesak)