Zašto moramo revidirati kapitalizam

Paul Tudor Jones II voli kapitalizam. To je sustav koji je tijekom zadnjih nekoliko desetljeća njemu donio puno dobrog. Ipak, upravitelj hedge fonda i čovjekoljubac je zabrinut kako lasersko usredotočenje na dobit, kako on kaže: "prijeti samim temeljima našeg društva." U ovom promišljenom, strastvenom govoru, on ocrtava svoj planirani kontranapad kojem je okosnica koncept pravednosti.

Ovo je priča o kapitalizmu.

To je sustav koji volim

radi uspjeha i mogućnosti
koje je priuštio meni i milijunima drugih.

Počeo sam u svojim 20-tima trgujući robom,
posebno pamukom, u rupama,

i ako je ikad bilo slobodnog tržišta
otvorenog za sve, to je bilo to,

gdje su se ljudi sa kravatama
ali i ponašanjem gladijatora

borili doslovno
i fizički za dobit.

Srećom, bio sam dovoljno dobar
da do vremena kad sam imao 30,

bilo mi je moguće popeti se
do svijeta upravljanja novcem,

gdje sam proveo slijedeća tri desetljeća
kao globalni makro trgovac.

I tijekom tog vremena, vidio sam
puno ludih stvari na tržištima,

i trgovao sam kroz puno ludih manija.

I nažalost,

žao mi je što moram reći
kako smo upravo sada u stisku

jedne od najrazornijih,
sigurno tijekom moje karijere,

a jedna od dosljednih poslijedica je
kako manije nikad ne završe dobro.

Sad, tijekom zadnjih 50 godina,

mi smo kao društvo počeli gledati
na naše kompanije i korporacije

na vrlo uzak, gotovo
bolesno usredotočen način

s obzirom na to kako ih vrednujemo,

i stavili smo toliki
naglasak na dobit,

na kratkoročne kvartalne
zarade i cijene dionica,

do isključenja svega ostalog.

Kao da smo otkinuli čovječnost
iz naših kompanija.

Sad, to ne činimo --
prikladno svesti nešto

na skup brojeva kojima se
možete igrati poput lego kockica --

ne činimo to u našem osobnom životu.

Ne postupamo s nekim ili ih vrednujemo

temeljem njihovih mjesečnih primanja
ili kreditne ocjene,

ali imamo to dvostruko mjerilo

kada dođemo do načina
na koji vrednujemo naše poslove.

I znate što?

To prijeti samim
temeljima našeg društva.

A evo kako ćete to i vidjeti.

Ovaj dijagram su korporativne zarade
unazad 40 godina

kao postotak prihoda,

i možete vidjeti da smo na
40-godišnjem vrhu od 12,5 posto.

Sad, hura ako ste dioničar,

ali ako ste druga strana toga,
i ako ste prosječan američki radnik,

onda možete vidjeti
kako to nije tako dobra stvar.

["U.S. udio prihoda koji ide radništvu vs.
omjer kompenzacije uprave i radnika "]

Sad, više zarade
ne povećavaju društveno bogatstvo.

Ono što zapravo čine je
pogoršavaju nejednakost dohodaka,

a to nije dobra stvar.

Ali intuitivno, to ima smisla, jel tako?

Jer ako gornjih 10% američkih obitelji

posjeduje 90% dionica,

dok oni uzimaju veći udio
korporativne dobiti,

onda ostaje manje bogatstva
za ostatak društva.

Ponovo, nejednakost dohotka
nije dobra stvar.

Slijedeći dijagram,
napravljen od Equality Trusta,

pokazuje 21 zemlju od Austrije
preko Japana do Novog Zelanda.

Na vodoravnoj osi
je nejednakost dohotka.

Što idete dalje desno,
veća nejednakost dohotka.

Na okomitoj osi
je devet društvenih i zdravstvenih metrika

Što idete više,
problemi su gori,

a te metrike uključuju očekivani životni vijek,
maloljetničke trudnoće, pismenost,

društvenu pokretljivost, samo da navedemo nekoliko.

Sad, oni od vas u publici
koji su Amerikanci se mogu zapitati,

dobro, kako stoje Sjedinjene države?

Gdje one leže na ovoj slici?

I pogodite što?

Doslovno smo izvan slike.

Da, to smo mi,

sa najvećom nejednakosti dohotka

i najvećim društvenim problemima,
prema ovim metrikama.

Sad, evo makro prognoze
koju je lako napraviti,

a to je, jaz između
najbogatijih i najsiromašnijih,

biti će zatvoren.

Povijest to uvijek čini.

Tipično se dešava na jedan od tri načina:

ili kroz preokret, više poreze, ili ratove.

Nijedno od toga nije na mom popisu želja.

(Smijeh)

Sad, postoji drugi način kako to postići,

a to je povećavanjem pravednosti
u korporativnom ponašanju,

ali obzirom na način
na koji radimo sada,

to bi zahtjevalo
ogromnu promjenu ponašanja,

i poput ovisnika
koji pokušava odbaciti naviku,

Prvi je korak priznati
kako imate problem.

A dajte samo da kažem,
ta manija dobiti koju imamo

je tako duboko ukopana

da čak niti ne shvaćamo
kako štetimo društvu.

Ovdje je maleni ali zapanjujući primjer
točno kako to radimo:

Ovaj dijagram pokazuje
korporativna davanja

kao postotak dobiti,
ne prihoda, tijekom zadnjih 30 godina.

Postavite ga uz raniji dijagram
korporativnih zarada,

pa vas pitam,
čini li se to ispravnim?

U svem poštenju, kad sam
počeo pisati ovo, mislio sam,

"O vau, što moja kompanija,
što Tudor čini?"

I shvatio sam kako dajemo
jedan posto korporativne dobiti

u dobrotvorne svrhe svake godine.

A ja bih trebao biti čovjekoljubac.

Kad sam to shvatio, doslovno
sam htio povratiti.

Ali stvar je, ova je manija
toliko duboko ukopana

da dobronamjerni ljudi poput mene
čak i ne shvaćaju da smo njenim dijelom.

Sad, nećemo promijeniti
korporativno ponašanje

jednostavnim povećanjem korporativnog
čovjekoljublja ili dobrotvornih priloga.

A da, usput,
to smo učetverostručili od tada,

ali -- (aplauz) -- Molim vas.

Ali možemo potičući
pravednije ponašanje.

A jedan je način kako to učiniti
je zbilja vjerovati

sustavu koji nas je uopće doveo do ovdje,

a to je sustav slobodnog tržišta.

Prije oko godinu dana,
neki moji prijatelji i ja

smo pokrenuli neprofitnu udrugu
nazvanu Pravedan kapital.

Njeno je poslanje jako jednostavno:

pomoći kompanijama i korporacijama

naučiti kako da djeluju na
pravedniji način koristeći javno mnijenje

kako bi točno definirali koji su kriteriji
za pravedno korporativno ponašanje.

Sad, upravo sada ne postoje
široko prihvaćen standard

koji korporacija ili kompanija može slijediti,
i to je mjesto gdje ulazi Pravedan kapital,

jer počevši od ove godine ćemo svaku godinu
vršiti nacionalno mjerenje

reprezentativnog uzorka
od 20.000 Amerikanaca

kako bi otkrili što točno oni misle

da su kriteriji za pravednost
u korporativnom ponašanju.

Sad, to je model koji će
započeti u Sjedinjenim državama

ali može biti proširen
bilo gdje na svijetu,

i možda ćemo otkriti

kako je najvažnija
stvar za javnost

da stvaramo poslove s plaćom dovoljnom za život,
ili da izrađujemo zdrave proizvode,

ili pomažemo, ne štetimo, okolišu.

U Pravednom kapitalu, ne znamo,
a niti nije do nas da odlučimo.

Mi smo tek glasnici.

Ali imamo 100% povjerenje
i vjeru u američku javnost

da će to shvatiti ispravno.

Tako da ćemo nalaze objaviti
ovaj rujan po prvi put,

i potom slijedeće godine,
anketirat ćemo ponovno,

a taj ćemo put napraviti i dodatni korak

rangiranja 1.000
najvećih nacionalnih kompanija

od broja jedan do broja 1.000
i sve između.

Nazivamo to kazalom pravednosti,

i zapamtite, mi smo neovisna
neprofitna udruga bez naginjanja,

a davat ćemo
američkoj javnosti glas.

I možda tijekom vremena, otkrijemo
da kako ljudi počinju znati

koje su kompanije najpravednije,

ljudski i gospodarski resursi
će biti usmjereni prema njima,

te će postati najuspješnije

i pomoći našoj zemlji biti najuspješnija.

Sad, kapitalizam je bio odgovoran
za svaku značajnu inovaciju

koja je ovaj svijet učinila
uzdižućim i prekrasnim mjestom za život.

Kapitalizam mora biti temeljen na pravdi.

Mora biti, i to sada više nego ikad,

s ekonomskim podjelama
koje rastu šire iz dana u dan.

Procjenjuje se kako 47 posto
američkih radnika

može biti istisnuto u slijedećih 20 godina.

Nisam protiv napretka.

Želim auto bez vozača i jet pack
baš kao i svatko drugi.

Ali molim za prepoznavanje
kako sa povećanim bogatstvom i dobiti

mora doći veća
korporativna društvena odgovornost.

"Ako je pravda odstranjena,"
rekao je Adam Smith, otac kapitalizma,

"Veličanstveno, neizmjerno tkanje
ljudskog društva mora se u trenutku

raspasti od atoma."

Sad, kad sam bio mlad,
i postojao bi problem,

moja bi mama uvijek
uzdahnula i tresla glavom i govorila:

"Imaj milosti, imaj milosti."

Sad nije vrijeme za nas,
za ostatak nas da im pokažemo milost.

Vrijeme je sad za nas
da im pokažemo poštenje,

a to možemo učiniti, vi i ja,

počevši od svog radnog mjesta,
od poslova u kojima djelujemo.

A kad stavimo pravdu
na istu razinu sa dobiti,

dobit ćemo najčudesniju stvar
u cijelom svijetu,

uzet ćemo nazad našu čovječnost.

Hvala vam.

(Aplauz)