-
Pričaću vam o svetskoj krizi izbeglica
-
i moj cilj je da vam pokažem
da je ova kriza
-
rešiva, ne nemoguća,
-
ali i da vam pokažem da se ovo
mnogo više tiče toga nas i ko smo
-
koliko je to pitanje izbeglica
koje su u prvim linijama borbe.
-
Za mene ovo nije
samo profesionalna obaveza,
-
pošto vodim NVO koja podržava izbeglice
i raseljene ljude širom sveta.
-
To je lično.
-
Volim ovu sliku.
-
Taj zgodni momak desno,
-
to nisam ja.
-
To je moj tata, Ralf,
u Londonu, godine 1940,
-
sa svojim ocem Semjuelom.
-
Bili su Jevreji izbeglice iz Belgije.
-
Pobegli su na dan nacističke invazije.
-
Volim i ovu sliku.
-
To je grupa deca izbeglica
-
koja dolaze u Englesku iz Poljske
godine 1946.
-
U sredini je moja majka, Merion.
-
Poslali su je u novi život
-
u novoj zemlji
-
samu,
-
sa 12 godina.
-
Znam ovo:
-
da Britanija nije primala izbeglice
-
1940-tih,
-
ja svakako ne bih bio ovde danas.
-
Ipak, nakon 70 godina,
obišli smo pun krug.
-
Priča se o zidovima koji se grade,
-
politička retorika je osvetoljubiva,
-
humanitarne vrednosti i principi nestaju
-
u istim zemljama koje su pre 70 godina
rekle "nikad više"
-
bespomičnosti i beznađu
koje snalazi žrtve rata.
-
Prošle godine, svakog minuta,
-
24 ljud je iseljeno iz svojih domova
-
zbog konflikta, nasilja i tužbi:
-
još jedan hemijski napad u Siriji,
-
Talibani u naletu u Avganistanu,
-
devojčice koje u severoistoku Nigerije
Boko Haram tera iz škole.
-
Ovo nisu ljudi koji se sele
u drugu državu
-
radi boljeg života.
-
Oni beže da spasu žive glave.
-
Prava je tragedija
-
što najpoznatiji izbeglica na svetu
danas ne može da dođe da priča pred vama.
-
Mnogi među vama znaju ovu sliku.
-
Ona prikazuje beživotno telo
-
petogodišnjeg Alana Kurdija,
-
sirijske izbeglice, koji je poginuo
na Mediteranu 2015.
-
Poginuo je sa 3700 drugih
u pokušaju da dođu do Evrope.
-
Naredne godine, 2016,
-
poginulo je 5000 ljudi.
-
Za njih je prekasno,
-
ali nije prekasno za milione drugih.
-
Nije prekasno za ljude poput Frederika.
-
Upoznao sam ga u kampu za izbeglice
Njaragusu u Tanzaniji.
-
On je iz Burundija.
-
Želeo je da zna gde bi mogao
da završi svoje školovanje.
-
Školovao se 11 godina.
Želeo je i 12. godinu.
-
Rekao mi je: "Molim se da se moji dani
ne završe ovde
-
u ovom kampu za izbeglice.
-
Za Halud nije prekasno.
-
Njeni roditelji bili su
palestinske izbeglice
-
koje su živele u kampu za izbeglice
Jarmuk, nadomak Damaska.
-
Roditelji su joj izbeglice,
-
i sada je i ona sama izbeglica u Libanu.
-
Radi za Međunarodni komitet za izbeglice
kako bi spasila još njih,
-
ali uopšte nije sigurna
-
za svoju budućnost,
-
gde je ona i šta se u njoj nalazi.
-
Ovaj govor tiče se Frederika, Halud
-
i miliona onih poput njih:
-
zašto su raseljeni,
-
kako preživljavaju, kakva im pomoć treba
i šta je naša odgovornost.
-
Iskreno verujem
-
da se najveće pitanje 21. veka
-
tiče naših dužnosti prema neznancima.
-
Budući "vi" ima veze sa vašim dužnostima
-
prema neznancima.
-
Vi znate bolje od ikoga
-
da je sve povezaniji nego ikada pre
-
ali da je velika opasnost
-
da nas proždiru naše podele.
-
A ne postoji bolji dokaz za to
-
od toga kako se ophodimo
prema izbeglicama.
-
Evo činjenica: 65 miliona ljudi
-
raseljeno iz svojih domova prošle godine
zbog nasilja i krivičnog gonjenja.
-
Da je to jedna zemlja,
-
bila bi 21. po veličini u svetu.
-
Većina ovih ljudi, oko 40 miliona njih,
ostaje unutar sopstvene zemlje,
-
ali 25 miliona su izbeglice.
-
To znači da prelaze granicu
u susednu državu.
-
Većina njih živi u siromašnim državama,
-
relativno siromašnim
ili sa niskim prihodom, poput Libana,
-
gde živi Halud.
-
U Libanu,
svaka četvrta osoba je izbeglica,
-
što je 25% populacije.
-
Izbeglice ostaju tu dugo.
-
Prosečno vreme raseljenja
-
je 10 godina.
-
Otišao sam u tad najveći kamp za izbeglice
u istočnoj Keniji.
-
Zvao se Dadab.
-
Sagrađen je 1991-92
-
kao privremeni kamp za Somalijce
koji su bežali od građanskog rata.
-
Upoznao sam Silo.
-
Naivno sam je upitao:
-
"Misliš li da ćeš se ikad
vratiti kući u Somaliju?"
-
A ona je rekla: "Kako misliš kući?
-
Ja sam rođena ovde."
-
A onda kada sam pitao upravu kampa
-
koji deo od 330 000 ljudi u kampu
je tamo i rođen,
-
dali su mi odgovor:
-
100 000.
-
To je dugotrajno iseljenje.
-
Uzroci ovoga su duboki:
-
slabe države koje ne mogu
da podrže sopstveni narod,
-
međunarodni politički sistem
-
slabiji nego ikad od 1945,
-
kao i razlike u veri, vladavini,
vezi sa spoljašnjim svetom
-
u značajnim delovima muslimanskog sveta.
-
To su dugotrajni, generacijski izazovi.
-
Zato kažem da je izbeglička kriza
trend a ne kratkotrajna pojava.
-
Kompleksno je, a kada imate velike,
dugotrajne, kompleksne probleme,
-
ljudi misle da ne može da se učini ništa.
-
Kada je Papa Franja otišao u Lampeduzu,
-
na obali Italije, 2014,
-
sve nas i svestku populaciju optužio je
-
za ono što on naziva
"globalizacijom indiferentnosti".
-
To je izraz koji proganja.
-
Znači da su se naša srca
pretvorila u kamen.
-
Ne znam, recite vi meni.
-
Da li možete da se raspravljate sa papom,
čak i na TED konferenciji?
-
Ali mislim da nije istina.
-
Mislim da ljudi zaista žele
da naprave razliku,
-
ali prosto ne znaju da li postoje
neka rešenja za ovu krizu.
-
Danas želim da vam kažem
-
da iako su problemi stvarni,
i rešenja su stvarna.
-
Rešenje jedan:
-
ove izbeglice moraju naći posao
u zemljama gde žive
-
a zemljama gde oni žive potrebna je
ogromna ekonomska pomoć.
-
U Ugandi su 2014. izveli istraživanje:
-
80& izbeglica u glavnom gradu Kampali
-
nije bila potrebna humanitarna pomoć
jer su već radili.
-
Data im je podrška u vidu posla.
-
Rešenje broj dva:
-
obrazovanje za decu je neophodnost
a ne luksuz,
-
kada ste raseljeni tako dugo.
-
Deca mogu da se povrate kada im je data
prava socijalna i emotivna podrška
-
pored jezičke i matematičke pismenosti.
-
Sam sam to video.
-
Ali pola dece izbeglica širom sveta
u dobu osnovne škole
-
nema nikakvo obrazovanje,
-
a tri četvrtine dece u dobi srednje škole
ne dobija nikakvo obrazovanje.
-
To je ludo.
-
Rešenje broj tri:
-
većina izbeglica je u urbanim sredinama,
u gradovima, ne u kampovima.
-
Šta biste vi ili ja želeli
da smo izbeglica u gradu?
-
Želeli bismo novac da platimo kiriju
ili kupimo odeću.
-
To je budućnost
humanitarnog sistema,
-
ili značajan deo njega:
-
dajte ljudima novac tako da pojačate
moć izbeglica
-
i pomoći ćete lokalnoj ekonomiji.
-
Postoji i četvrto rešenje,
-
koje je kontroverzno
ali se o njemu mora pričati.
-
Najranjivijim izbeglicama
mora se pružiti novi početak
-
i novi život u novoj državi,
-
uključujući i Zapad.
-
Brojevi su relativno mali,
stotine hiljada, ne milioni,
-
ali simbolizam je ogroman.
-
Sada nije vreme da branimo
pristup izbeglicama,
-
kao što predlaže Trampova administracija.
-
Vreme je da prihvatimo ljude
koji su žrtve terora.
-
I setite se -
-
(Aplauz)
-
Setite se, kada vas neko pita:
"Da li su dobro provereni?",
-
to je zapravo prilično logično
i dobro pitanje.
-
Istina je da se izbeglice koje dolaze
da bi se naselile
-
provervaju više od bilo koje populacije
koja dolazi u naše zemlje.
-
Iako je razumno postaviti to pitanje,
-
nije razumno reći da je "izbeglica"
drugi naziv za teroristu.
-
Dešava se sledeće -
-
(Aplauz)
-
Kada izbeglice ne mogu da nađu posao,
-
ne mogu da školuju svoju decu,
-
ne mogu da dođu do novca,
nemaju legalan put do nade.
-
Onda idu na riskantna putovanja.
-
Pre dve godine otišao sam na Lezbos,
divno grčko ostrvo.
-
Tamo živi 90 000 ljudi.
-
U jednoj godini, 500 000 ljudi
prešlo je preko ostrva.
-
Želim da vam pokažem šta sam video
-
kada sam se odvezao do severa ostrva:
-
hrpu pojaseva za spasavanje
onih koji su dospeli do obale.
-
Kada sam pogledao bliže,
-
bilo je malih pojaseva za decu,
-
žute boje.
-
Ovo sam fotografisao.
-
Verovatno ne vidite natpis,
ali pročitaću ga za vas.
-
"Upozorenje: neće vas zaštititi
od davljenja."
-
U 21. veku,
-
deci se daju pojasevi za spasavanje
-
da bi došli na bezbedno u Evropu
-
iako im ti pojasevi neće spasiti život
-
ako ispadnu iz čamca
koji ih do tamo vodi.
-
To nije samo kriza, već i test.
-
To je test koji su civilizacije
imale pred sobom vekovima.
-
To je test naše humanosti.
-
To je test nas u zapadnom svetu,
-
toga ko smo i za šta se zalažemo.
-
To je test našeg karaktera,
a ne samo naše politike.
-
Naše izbeglice su težak slučaj.
-
Dolaze iz dalekih delova sveta.
-
Prošli su kroz traume.
-
Često su druge vere.
-
Upravo to su razlozi
zašto da pomažemo izbeglicama,
-
ne zašto da im ne pomažemo.
-
To je razlog da im pomognemo
jer to govori nešto o nama.
-
Oktiva naše vrednosti.
-
Empatija i altruizam su
dva temelja civilizacije.
-
Pretvorite tu empatiju
i altruizam u delanje
-
i živećemo svoj osnovni moralni kredo.
-
U modernom svetu, nemamo izgovora.
-
Ne možemo reći da ne znamo
šta se dešava u Jubi, Južnom Sudanu,
-
ili u Alepu i Siriji.
-
To je tu, na našim telefonima,
-
u našim rukama.
-
Neznanje nije izgovor.
-
Ako ne pomognemo, pokazaćemo
da uopšte nemamo moralni kompas.
-
To takođe otkriva da li poznajemo
sopstvenu istoriju.
-
Razlog za to što izbeglice
širom sveta imaju prava
-
je zbog izvanrednog vođstva Zapada
-
od strane vođa nakon
Drugog svetskog rata
-
koje je preraslo u univerzalna prava.
-
Izbacite zaštitu izbeglica
i poništavamo sopstvenu istoriju.
-
Ovo -
-
(Aplauz)
-
Ovo takođe otkriva moć demokratije
-
kao bekstva od diktature.
-
Od koliko ste političara čuli:
-
"Verujemo u moć svog primera,
ne primer moći."
-
Oni zapravo misle da je ono što zastupamo
bitnije od bombi koje bacamo.
-
Izbeglice koje traže sklonište
-
su videle Zapad kao izvor nade
i mesto mira.
-
Rusi, Iranci,
-
Kinezi, Eritrejci, Kubanci,
-
došli su na Zapad zbog bezbednosti.
-
To odbacujemo na sopstvenu štetu.
-
Postoji još nešto
što to otkriva o nama:
-
da li imamo poniznosti
za sopstvene greške.
-
Nisam jedan od onih
-
koji veruju da Zapad izaziva
sve probleme na svetu.
-
To nije istina.
-
Ali kada grešimo, treba to da prepoznamo.
-
Nije slučajnost da je država
-
koja je primila više izbeglica od svih,
Sjedinjene države,
-
primila više izbeglica iz Vijetnama
nego iz bilo koje druge države.
-
To govori o istoriji.
-
Ali ima i skorije istorije,
u Iraku i Avganistanu.
-
Ne možete nadoknaditi
za greške u spoljašnjoj politici
-
humanitarnim delima,
-
ali kada nešto polomite, imate dužnost
da pokušate da ga popravite,
-
i to je naša dužnost trenutno.
-
Sećate li se da sam na početku govora
-
rekao da želim da objasnim
da je izbeglička kriza
-
rešiva, ne nepopravljiva?
-
To je istina, želim da o tome mislite
na nov način,
-
ali želim i da radite stvari.
-
Ukoliko imate firmu,
-
zaposlite izbeglice.
-
Ukoliko su vas ubedili argumenti,
-
protivite se mitovima
-
kada iz prijatelja, porodice ili na poslu
krenu da ih ponavljaju.
-
Ako imate novca, dajte ga
humanitarnim organizacijama
-
koje čine razliku
za izbeglice širom sveta.
-
Ako ste građanin,
-
glasajte za političare
-
koji će sprovesti u delo rešenja
o kojima smo pričali.
-
(Aplauz)
-
Dužnost prema neznancima
-
pokazuje se
-
na male i velike načine,
-
prozaične i herojske.
-
Godine 1942,
-
moja tetka i baka živele su u Briselu
-
pod nemačkom okupacijom.
-
Pozvali su ih
-
iz nemačkih vlasti da odu
u Brisel na železničku stanicu.
-
Baka je odmah pomislila
da nešto nije u redu.
-
Molila je rodbinu
-
da ne idu na železničku stanicu.
-
Rođaci su joj rekli:
-
"Ukoliko ne odemo,
ne uradimo šta nam je rečeno,
-
bićemo u nevolji."
-
Možete pretpostaviti šta se desilo
-
sa rođacima koji su otišli
na železničku stanicu u Briselu.
-
Nikad ih više nisu videli.
-
Ali moja baka i tetka,
-
otišle su u malo selo
-
južno od Brisela
-
gde su bile na odmoru
pre deset godina od taga
-
i predstavile su se
u kući lokalnog poljoprivrednika
-
katolika zvanog gospodin Moris,
-
i pitale ga da ih primi.
-
To je i uradio,
-
i do kraja rata,
-
rečeno mi je da je u tom selu
živelo 17 Jevreja.
-
Kada sam bio tinejdžer,
pitao sam tetku:
-
"Hoćeš li me odvesti da upoznam
gospodina Morisa?"
-
Rekla je: "Da, mogu. Živ je još.
Hajde da ga vidimo."
-
Mora da je bila 83. ili 84.
-
kada smo otišli da ga vidimo.
-
Pretpostavljam, kao i svaki tinejdžer,
-
kada sam ga upoznao,
-
bio je to sedi gospodin,
-
pitao sam ga:
-
"Zašto si to uradio?
-
Zašto si rizikovao?
-
Pogledao me je i slegao ramenima
-
i rekao, na francuskom:
-
"Ne znam."
-
"Morao sam."
-
Bilo mu je urođeno.
-
Bilo je prirodno.
-
Poenta je da i za nas treba da bude
urođeno i prirodno.
-
Recite sebi,
-
ova izgbeglička kriza je rešiva,
-
ne nepopravljiva
-
i svako od nas
-
ima ličnu odgovornost
da se to i desi.
-
Jer se ovo tiče spašavanja
nas i naših vrednosti
-
kao i spašavanja izbeglica
i njihovih života.
-
Hvala vam.
-
(Aplauz)
-
Bruno Đuzani: Dejvide, hvala ti.
Dejvid Milibend: Hvala ti.
-
BĐ: To su jaki predlozi
-
i tvoj poziv za pojedinačnu odgovornost
takođe je snažan,
-
ali muči me jedna misao:
-
rekao si, tvojim rečima:
"izvanredno vođstvo Zapada",
-
koje je pre nekih 60 godina dovelo
-
do cele diskusije o ljudskim pravima,
-
konvenciji o izbeglicama, itd.
-
To vođstvo dogodilo se
nakon velike traume i desilo se
-
u dobrovoljnom političkom prostoru
-
a sada smo u podeljenom
političkom prostoru.
-
Zapravo, izbeglice su postale
jedan od problema koji razdvaja.
-
Odakle će danas poteći vođstvo?
-
DM: Mislim da imaš pravo kada kažeš
-
da je vođstvo skovano u ratu
-
bilo drugačijeg stava i tempa
-
i sa drugim ishodima
-
od vođstva u miru.
-
Moj odgovor bi bio da vođstvo
mora da potekne odozdo,
-
ne odozgo.
-
Tema koja se ponavlja
na konferenciji ove nedelje
-
je demokratizacija moći.
-
Moramo da sačuvamo
naše sopstvene demokratije,
-
ali moramo i da ih aktiviramo.
-
Kada mi ljudi kažu:
-
"Postoji odbojnost prema izbeglicama",
-
ja im kažem:
-
"Ne, postoji polarizacija,
-
i trenutno,
-
oni koji se plaše prave više buke
-
od onih koji se ponose."
-
Moj odgovor na tvoje pitanje je
da ćemo sponzorisati i ohrabriti
-
i dati poverenje vođstvu
-
kada se mobilišemo.
-
Mislim da kada ste u poziciji
gde tražite vođstvo,
-
treba da pogledate ka unutra
-
i mobilišete unutar svoje zajednice
-
da pokušate da stvorite uslove
za drugačiju vrstu naseljavanja.
-
BĐ: Hvala ti Davide.
Hvala što si došao na TED.
-
(Aplauz)