Ivan Oransky: Kategoriziramo li prečesto sve kao bolest?

Reutersov urednik zdravstvene tematike Ivan Oransky upozorava da patimo od epidemije besmislenih pred-stanja -- pred-dijebetesa, pred-raka i mnogih drugih. U ovom zanimljivom govoru s TEDMED konferencije on pokazuje kako zdravstveni sustav može naći rješenje... učeći važnu lekciju iz bejzbola.

Onima koji su vidjeli film "Igra pobjednika"

ili su čitali knjigu Michaela Lewisa

bit će poznata priča o Billyju Beaneu.

Billy je trebao biti veliki igrač baseballa; svi lovci na talente rekli su mu to.

Rekli su njegovim roditeljima da

predviđaju da će biti zvijezda.

Ali što se zapravo dogodilo kada je potpisao ugovor – usput rečeno, on nije

htio potpisati taj ugovor, htio je ići na fakultet –

što je moja majka, koja me zapravo voli,

rekla da bih ja trebao učiniti, a to sam i učinio –

a on nije dobro prošao. Žestoko se trudio.

Mijenjali su ga nekoliko puta, bio je u maloj ligi većinu svoje karijere

i zapravo na kraju završio u menadžmentu. Završio je kao glavni direktor

Oakland A kluba.

Za mnoge od vas završiti kao direktor, kao što sam i ja učinio,

zapravo je uspjeh.

Uvjeravam vas da za dijete koje pokušava dospjeti do velike lige

posao direktora nije uspjeh. To je promašaj.

A ono o čemu vam želim pričati danas i što želim podijeliti s vama jest da je naš

zdravstveni sustav, naš sustav medicine jednako loš u predviđanju

što će se dogoditi ljudima u njemu – pacijentima, drugima –

kao što su bili loši i oni lovci na talente koji su predviđali što će se dogoditi s Billyjem Beaneom.

Ali ipak, svaki dan

tisućama ljudi u ovoj državi

dijagnosticirani su preduvjeti za bolest.

Slušamo o predhipertenziji, slušamo o preddemenciji,

slušamo o predanksioznosti i poprilično sam siguran da sam si sam to dijagnosticirao

u zelenoj sobi.

Također mislimo i na subklinička stanja.

Postoji subklinička arteroskleroza, subkliničko otvrdnjavanje arterija,

potencijalno, ali očigledno povezano sa srčanim udarima.

Jedno od meni najdražih stanja naziva se subkliničkim aknama.

Ako potražite subkliničke akne možete pronaći web stranicu, koju sam ja našao,

koja kaže da je ovo najjednostavniji oblik akni za liječenje.

Nemate gnoj niti crvenilo ni upalu.

Možda zato što zapravo nemate akne.

Imam naziv za sva ova stanja, još jedno predstanje:

zovem ih besmislicom.

U baseballu igra prati predigru.

Sezona prati predsezonu.

Ali s mnogima od ovih stanja to nije slučaj ili bar nije

uvijek slučaj. To je svaki put poput zakašnjele kiše u mnogim slučajevima.

Imamo predtumorske ozljede

koje često ne postanu tumori.

Ali, na primjer,

ako uzmete subkliničku osteoporozu, bolest omekšanja kostiju,

preduvjet

za bolest poznatu kao osteopenija,

morali biste liječiti 270 žena tri godine

kako biste spriječili jednu slomljenu kost.

To je jako puno žena,

kada se pomnože sa brojem žena kojima je dijagnosticirana

osteopenija.

I je li ikakvo čudo,

gledajući trošak i sve nuspojave

lijekova koje koristimo kako bi tretirali preduvjet za bolest, da svake godine

trošimo više od dva bilijuna dolara na zdravstveno osiguranje, a ipak

100,000 ljudi godišnje – i to je blaga procjena – umire

ne zbog stanja koje imaju

već zbog liječenja koje im je pruženo i komplikacija nastalih tim liječenjem?

Sve kategoriziramo kao nešto što treba liječiti

u ovoj državi.

Žene u publici, imam

poprilično loše vijesti koje već znate,

a to je da je svaki dio vašeg života

bio kategoriziran kao nešto što se treba liječiti.

Počevši od vašeg puberteta.

Sada imate nešto što se dogodi jednom mjesečno i kategorizirano je.

To je stanje,

treba se tretirati. Zatim,

ako ste bile trudne.

To je također kategorizirano.

Tijekom trudnoće sve mora biti

modernizirano jer u protivnom nešto može poći po zlu.

Zatim ide menopauza.

Svi znamo što se dogodilo kada su milijuni žena dobivali hormonske zamjene

za simptome menopauze

desetljećima sve dok odjednom nismo shvatili, zato što je napravljeno istraživanje, veliko istraživanje,

koje je financirao Nacionalni institut za zdravlje.

Otkriveno je

da dosta tih terapija hormonskim zamjenama čini više štete nego dobra

većini žena.

Za svaki slučaj,

ne izostavimo muškarce –

na kraju, i ja sam jedan –

imam lošu vijest za sve vas u sobi,

i za sve

koji slušaju i gledaju drugdje.

Svi imate

univerzalno smrtonosno stanje.

Uzmite si trenutak.

To se naziva pred-smrt.

Svaki od vas ima to stanje zato što svi imate rizični faktor za njega,

a to je da ste živi.

Ali imam dobre vijesti za vas, zato što

sam novinar i volim završiti stvari sretno ili na optimističan način.

A dobra vijest je ta da ako možete preživjeti do kraja mog govora što

ćemo vidjeti hoće li se dogoditi svima,

svi ćete biti predživitelji.

Izmislio sam pred-smrt.

Ako sam koristio tuđu pred-smrt, ispričavam se,

mislim da sam ju izmislio.

Nisam izmislio predživitelje.

Predživitelj je ime koje bi određene grupe zagovornika tumora

voljele upotrijebiti za sve

koji imaju rizični faktor,

ali nemaju zapravo tumor.

Vi ste predživitelj.

Gledali smo HBO ovdje ujutro. Pitam se je li Mark Burnett negdje

u publici jer bih htio predložiti

reality show koji se zove “Predživitelji”.

Ako se razvije bolest, odlazite s otoka.

Problem je taj što imamo sustav

koji se potpuno

temelji na tome.

Odabrali smo kao svaku točku ovog sustava

raditi što radimo i svima dati preduvjet za bolest, a zatim i

stanje u nekim slučajevima.

Počnimo s odnosom liječnika i pacijenta. Liječnici, većina njih,

u naplatnom su sustavu. Oni su zapravo potaknuti da čine više –

zahvata, pretraga,

propisivanja lijekova.

Pacijenti dolaze k njima,

oni žele nešto učiniti. Mi smo Amerikanci, ne možemo samo mirno stajati,

moramo učiniti nešto. I zato žele lijekove.

Žele liječenje. Žele da im se kaže: Ovo je to što imate i ovako

se to liječi. Ako liječnik to ne učini,

vi odlazite negdje drugdje.

To nije dobro za liječnički posao.

Ili još gore,

ako ste na kraju dobili svoju dijagnozu, možete tužiti liječnika koji je propustio

učiniti taj test.

Imamo farmaceutske tvrtke koje neprestano žele proširiti

pokazatelje, proširiti broj ljudi koji su prikladni za određenu terapiju,

jer to očigledno pomaže zaradi. Imamo grupe zagovornika,

poput one koja je izmislila predživiteljski status,

koje žele učiniti da sve više i više ljudi osjeća kao da su ugroženi ili bolesni,

kako bi mogli sakupiti više novca

i povećati vidokrug, itd.

Ali ovdje nije riječ o -

bez obzira što novinari obično rade - okrivljavanju

određenih igrača.

Svi smo odgovorni.

Ja sam odgovoran.

Ja zapravo navijam za Yankeese. Dakle, govorim o

navijanju za najgoreg mogućeg

prekršitelja što se tiče svega što se može učiniti.

Hvala vam.

Ali svi su odgovorni.

Pohađao sam medicinsku školu

i nisam imao predmete koji su se zvali "Kako razmišljati skeptično"

ili "Kako ne naručiti pretragu".

Imamo sustav

u kojem je to ono što radiš.

I zapravo tek nakon što sam postao novinar

shvatio sam sve te poticaje. Znate, ekonomisti vole reći

da ne postoje loši ljudi,

već samo loši poticaji.

I to je zapravo istina.

Ono što smo stvorili nekakvo je polje snova kada se radi o medicinskoj tehnologiji.

Zato kada stavite još jedan MRI uređaj u svaki kut, stavljate robota

u svaku bolnicu govoreći da svi moraju imati robotske operacije.

Stvorili smo sustav gdje ako ga izgradiš, oni će doći.

I zapravo možete izopačeno

reći ljudima da dođu, uvjeriti ih

da moraju doći.

Nakon što sam postao novinar shvatio sam da sam ja dio ovog problema

i kako smo svi dio ovog problema.

Kategorizirao sam svaki rizični faktor, pisao sam priče, odobravao priče,

svaki dan, koje su ne nužno

pokušavale zabrinuti ljude, iako se to često događalo.

Ali, znate, postoje načini za izlazak iz ove situacije.

Posjetio sam svog internista prošli tjedan

i rekao mi je:

"Znate", i rekao mi je nešto što bi mi

svi u publici mogli reći besplatno,

ali ja sam platio za tu povlasticu, a to je

da trebam smršaviti.

I u pravu je. Istina je da imam visok krvni tlak

već dvanaestak godina, ista

dob u kojoj je i moj otac dobio visok tlak

i to je prava bolest. Nije predhipertenzija, to je prava

hipertenzija, visoki krvni tlak.

Pa, u pravu je,

ali nije mi rekao:

"Znate, imate predpretilost ili

imate preddijabetes ili nešto poput toga." Nije rekao da je

bolje da počnem uzimati ovaj Statin, da trebam smanjiti kolesterol.

Ne, rekao je: "Idi i izgubi na težini. Vrati se i posjeti me uskoro

ili me samo nazovi i reci kako se osjećaš."

I to je za mene

plan za budućnost.

Billy Beane je, usput, naučio isto to.

Naučio je

iz promatranja djeteta koje je zaposlio i koje je postalo uspješno,

da nije dobro udarati prema ogradi, nije dobro udarati sve

kao razbijač, što skupi timovi poput Yankeesa vole raditi –

vole uzimati takve likove.

Dijete mu je reklo: "Znate, morate promatrati dečke, morate izaći i pronaći

dečke koji vole hodati

zato što doći na bazu hodajući

je isto tako dobro, a u našem zdravstvenom sustavu

moramo otkriti

je li to doista dobro bacanje

ili ga trebamo propustiti i ne zamahnuti palicom na sve.

Hvala.