Return to Video

Velika debata o mozgu - Ted Altšuler (Ted Altschuler)

  • 0:07 - 0:12
    1861. godine, dva naučnika
    su pokrenula mozgašku raspravu.
  • 0:12 - 0:16
    Preciznije, imali su suprotstavljene ideje
    o tome kako govor i pamćenje
  • 0:16 - 0:19
    upravljaju ljudskim mozgom.
  • 0:19 - 0:22
    Ernerst Obertin,
    sa svojim lokalističkim modelom,
  • 0:22 - 0:24
    tvrdio je da je određena regija mozga
  • 0:24 - 0:27
    namenjena svakom zasebnom procesu.
  • 0:27 - 0:31
    Pjer Graciole, sa druge strane,
    zastupao je model raspodele,
  • 0:31 - 0:33
    gde različite oblasti rade zajedno
  • 0:33 - 0:36
    da bi postigle sve te raznovrsne funkcije.
  • 0:36 - 0:39
    Debata koju su otpočeli
    odzvanjala je ostatkom veka,
  • 0:39 - 0:43
    uključujući neke od najvećih
    naučnih umova tog vremena.
  • 0:43 - 0:47
    Obertin i njegov lokalizovani model
    su imali velika imena na svojoj strani.
  • 0:47 - 0:50
    U XVII veku, Rene Dekart
    je pripisivao svojstvo
  • 0:50 - 0:55
    slobodne volje i ljudske duše epifizi.
  • 0:55 - 0:59
    A u poznom XVIII veku, mladi student
    po imenu Franc Jozef Gal
  • 0:59 - 1:04
    je uočio da oni koji najbolje pamte
    u njegovom razredu imaju najizraženije oči
  • 1:04 - 1:07
    i rešio da je to zbog većeg razvoja
  • 1:07 - 1:09
    dela mozga u blizini.
  • 1:09 - 1:13
    Kao lekar, Gal je zatim
    osnovao nauku frenologiju,
  • 1:13 - 1:16
    koja je verovala da
    jake mentalne sposobnosti odgovaraju
  • 1:16 - 1:18
    visoko razvijenim oblastima mozga,
  • 1:18 - 1:21
    koje je moguće videti
    po izbočinama na lobanji.
  • 1:21 - 1:25
    Široko rasprostranjena popularnost
    frenologije tokom ranog XIX veka
  • 1:25 - 1:28
    okrenula je prilike u korist
    Obertinovog lokalizma.
  • 1:28 - 1:32
    Ali problem za koji se Gal
    nikada nije potrudio da naučno proveri
  • 1:32 - 1:35
    bio je da li se individualne mape mozga
    koje je sačinio
  • 1:35 - 1:37
    odnose na sve ljude.
  • 1:37 - 1:40
    1840. godine, Pjer Florens
    je doveo u pitanje frenologiju
  • 1:40 - 1:44
    selektivno uništavajući
    delove mozga životinja
  • 1:44 - 1:46
    i posmatrajući
    koje funkcije su izgubljene.
  • 1:46 - 1:48
    Florens je otkrio
    da je oštećivanje korteksa
  • 1:48 - 1:51
    ometalo rasuđivanje ili kretanje uopšte,
  • 1:51 - 1:53
    ali nije uspeo da identifikuje
    nijednu oblast
  • 1:53 - 1:56
    koja je povezana
    sa jednom posebnom funkcijom,
  • 1:56 - 2:00
    zaključujući da korteks
    nosi funkcije mozga kao celina.
  • 2:00 - 2:05
    Florens je postigao pobedu za Graciolea,
    ali to nije potrajalo.
  • 2:05 - 2:07
    Galov bivši učenik, Žan Batist Bujo,
  • 2:07 - 2:09
    osporio je Florensov zaključak,
  • 2:09 - 2:12
    primetivši da su svi pacijenti
    sa poremećajima govora
  • 2:12 - 2:14
    imali oštećenje frontalnog režnja.
  • 2:14 - 2:17
    A nakon što je autopsija
    koju je izveo Pol Broka 1861. godine
  • 2:17 - 2:19
    na pacijentu koji je izgubio moć govora,
  • 2:19 - 2:22
    ali ne i njegovog razumevanja,
  • 2:22 - 2:25
    otkrila visoko lokalizovano
    oštećenje frontalnog režnja,
  • 2:25 - 2:28
    činilo se da je model raspodele
    osuđen na propast.
  • 2:28 - 2:29
    Lokalizam je bio u usponu.
  • 2:29 - 2:33
    1870. godine, Karl Vernike je doveo
    u vezu deo levog temporalnog režnja
  • 2:33 - 2:35
    sa razumevanjem govora.
  • 2:35 - 2:38
    Ubrzo zatim, Edvard Hicig i Gustav Frič
  • 2:38 - 2:42
    su stimulisali korteks psa
    i otkrili oblast frontalnog režnja
  • 2:42 - 2:44
    koji je odgovoran za pokretanje mišića.
  • 2:44 - 2:46
    Nadovezujući se na njihov rad,
  • 2:46 - 2:48
    Dejvid Ferier je mapirao
    svaki deo korteksa
  • 2:48 - 2:51
    povezan sa pomeranjem dela tela.
  • 2:51 - 2:54
    A 1909. godine, Korbinian Brodman
    je napravio sopstvenu mapu korteksa
  • 2:54 - 2:57
    sa 52 zasebne oblasti.
  • 2:57 - 3:01
    Činilo se da je pobeda Obertinovog
    lokalističkog modela zapečaćena.
  • 3:01 - 3:05
    Ali je neurolog Karl Vernike
    došao na zanimljivu ideju.
  • 3:05 - 3:07
    Obrazložio je da, pošto se regije
  • 3:07 - 3:10
    za proizvodnju i razumevanje govora
    ne graniče,
  • 3:10 - 3:13
    onda bi ozleđivanje oblasti
    koja ih povezuje moglo dovesti
  • 3:13 - 3:18
    do posebne vrste gubitka govora,
    sada poznate kao receptivna afazija.
  • 3:18 - 3:21
    Vernikeov konekcionistički model
    je pomogao u objašnjenju poremećaja
  • 3:21 - 3:25
    koji nisu rezultovali
    disfunkcijom samo jedne oblasti.
  • 3:25 - 3:28
    Savremeni neurološki instrumenti
    pokazuju da je mozak mnogo složeniji
  • 3:28 - 3:32
    nego što su to zamišljali
    Graciole, Obertin ili čak i Vernike.
  • 3:32 - 3:36
    Danas, hipokampus se dovodi u vezu
    sa dve različite funkcije mozga:
  • 3:36 - 3:41
    stvaranjem sećanja
    i obradom položaja u prostoru.
  • 3:41 - 3:43
    Sada takođe merimo
    dve vrste povezanosti:
  • 3:43 - 3:46
    anatomsku povezanost
    između dve susedne
  • 3:46 - 3:48
    regije korteksa koje zajedno deluju,
  • 3:48 - 3:51
    i funkcionalnu povezanost
    između odvojenih regija
  • 3:51 - 3:54
    koje zajedno deluju
    da bi obavile jedan proces.
  • 3:54 - 3:56
    Naizgled bazična funkcija poput vida
  • 3:56 - 3:59
    je zapravo sačinjena
    od mnogo manjih funkcija,
  • 3:59 - 4:01
    sa različitim delovima korteksa
    koji predstavljaju
  • 4:01 - 4:04
    oblik, boju i položaj u prostoru.
  • 4:04 - 4:08
    Kada izvesne oblasti prestanu da
    funkcionišu, možemo prepoznati objekat,
  • 4:08 - 4:10
    ali ne možemo ga videti, ili obrnuto.
  • 4:10 - 4:15
    Postoje čak i različite vrste pamćenja
    za činjenice i za šablone.
  • 4:15 - 4:17
    Pamćenje nečega
    kao što je vaš prvi bicikl
  • 4:17 - 4:21
    podrazumeva mrežu različitih regija
    od kojih svaka predstavlja koncept
  • 4:21 - 4:24
    vozila, oblik bicikla, zvuk zvona,
  • 4:24 - 4:27
    i osećanja povezana sa tim sećanjem.
  • 4:27 - 4:31
    Na kraju se ispostavilo da su
    i Graciole i Obertin bili u pravu.
  • 4:31 - 4:35
    I još uvek koristimo oba njihova modela
    u razumevanju kako se kognicija dešava.
  • 4:35 - 4:38
    Na primer, sada možemo
    izmeriti moždanu aktivnost
  • 4:38 - 4:40
    na tako finoj vremenskoj skali
  • 4:40 - 4:43
    da možemo videti zasebne
    lokalizovane procese koji se nalaze
  • 4:43 - 4:45
    u jednom činu upamćivanja.
  • 4:45 - 4:48
    Ali integrisanje
    ovih različitih procesa i regija
  • 4:48 - 4:51
    stvara povezano pamćenje
    koje doživljavamo.
  • 4:51 - 4:55
    Pokazalo se da su po svoj prilici
    konkurentske teorije dva aspekta
  • 4:55 - 4:57
    obuhvatnijeg modela,
  • 4:57 - 4:59
    koji će biti revidiran i usavršen
  • 4:59 - 5:04
    kako naša naučna tehnologija i metode
    za razumevanje mozga budu napredovali.
Title:
Velika debata o mozgu - Ted Altšuler (Ted Altschuler)
Description:

Kroz istoriju, naučnici su iznosili suprotstavljene ideje o tome kako mozak izvršava funkcije kao što su opažanje, pamćenje i kretanje. Da li svaki od ovih zadataka obavlja posebna oblast mozga? Ili više oblasti rade zajedno da ih ostvare? Ted Altšuler istražuje obe strane debate.

more » « less
Video Language:
English
Team:
closed TED
Project:
TED-Ed
Duration:
05:20

Serbian subtitles

Revisions