Problem sa "slijevajućom tehnonomijom"

Hura za tehnologiju! Čini sve boljim za svakoga!! Je li tako? Pa, ne. Kad je ova tehnologija, poput e-knjiga ili zdravstvenog softvera, dostupna samo nekima, to ima nenamjerne posljedice po sve nas. Jon Gosier, TED Fellow i ulagač u tehnologiju, proziva ideju "slijevajuće tehnonomije" te dijeli moćne primjere kako nova tehnologija može stvari zapravo pogoršati ako nije ravnomjerno raspoređena. Kako kaže, "prava je inovacija u pronalaženju načina kako uključiti sve."

Kao software developer i tehnolog,

radio sam na nekom broju
građanskih tehnoloških projekata

tijekom godina.

Građanska tehnologija se
ponekad naziva tehnologija za dobro,

korištenje tehnologije za
rješavanje humanitarnih problema.

Ovo je u 2010. u Ugandi,

rad na rješenju koje je
omogućilo lokalnoj populaciji

da izbjegne vladin nadzor
nad njihovim mobitelima

radi izražavanja neslaganja.

Ista je ta tehologija
kasnije iskorištena u Sjevernoj Africi

za slične razloge,
da pomogne aktivistima ostati povezanima

kada su vlasti
namjerno gasile povezivost

kao način populacijske kontrole.

Ali tijekom godina,
kako sam učio o tim tehnologijama

i stvarima na kojima radim,

pitanje je na neki način zanovijetalo
u pozadini mog uma, koje je:

sto ako smo u krivu glede
vrlina tehnologije,

te ako to ponekad aktivno oštećuje

zajednice kojima namjeravamo pomoći?

Tehnološka industrija širom svijeta
teži djelovati pod sličnim pretpostavkama

da ako pravimo odlične stvari,

to će pozitivno utjecati na sve.

s vremenom, te će se inovacije
proširiti i pronaći svakoga.

Ali to nije uvijek slučaj.

Volim nazivati ovo slijepo uzdanje
u tehnologiju "slijevajuća tehnonomija,"

da posudim frazu. (Smijeh)

Težimo misliti da ako
dizajniramo stvari za odabranih nekoliko,

s vremenom će
te tehnologije doseći sve,

a to nije uvijek slučaj.

Tehnologija i inovacije
se ponašaju poprilično kao bogatstvo i kapital.

Teže se učvrstiti
u rukama nekolicine,

a katkad nađu svoj put
van u ruke mnogih.

A kako većina vas ne ruši
tlačiteljske režime vikendima,

htio sam smisliti nekoliko primjera
s kojima bi se lakše poistovjetili.

U svijetu tehnike podesne za nošenje
i pametnih telefona i aplikacija,

postoji veliki pokret
za praćenje osobnog zdravlja ljudi

aplikacijama koje prate
broj kalorija koje izgorite

ili sjedite li previše
ili hodate li dovoljno.

Te tehnologije čine unos pacijenata
u medicinske ustanove puno učinkovitijim,

i zauzvrat, te su medicinske ustanove

počele očekivati
ovaj tip učinkovitosti.

Kako ti digitalni alati
nalaze svoj put u bolničke sobe,

i kako postaju digitalno spremni,

što se događa sa digitalno nevidljivima?

Kako medicinsko iskustvo izgleda

nekome tko nema
telefon ili sat od 400 dolara

koji prate svaki njegov/njezin pokret?

Postaju li sad teret
medicinskom sustavu?

Je li njihovo iskustvo promijenjeno?

U svijetu financija,
Bitcoin i kripto-valute

preokreću način
na koji premještamo novac širom svijeta,

ali izazov s tim tehnologijama

je kako je prepreka za ulazak
nevjerojatno visoka, je li tako?

Trebate pristup istim telefonima,
uređajima, povezivost,

a čak i gdje ne,
gdje možete naći zastupnika,

obično traže određenu količinu
kapitala da sudjelujete.

Tako da je pitanje koji si postavljam,
što će biti sa zadnjom zajednicom

koja koristi papirnate novčanice kada
ostatak svijeta pređe na digitalnu valutu?

Drugi je primjer
iz mojeg rodnog grada Philadelphije:

nedavno sam bio u javnoj knjižnici tamo,

i oni su suočeni s egzistencijalnom krizom.

Javno financiranje nestaje,

moraju smanjiti svoje rashode
da ostanu otvoreni i da ostanu relevantni,

pa je tako jedan od načina
kako to planiraju učiniti

je digitalizirati dio knjiga
i prebaciti ih u oblak.

To je odlično za većinu djece, je li tako?

Možete gledati knjige od kuće,

možete istraživati na putu
do škole ili od škole,

ali tu su zapravo dvije velike pretpostavke,

kako jedan, imate pristup od kuće,

te dva, kako imate pristup
mobitelu,

a u Philadelphiji, brojna djeca nemaju.

Pa kako njihovo obrazovno iskustvo izgleda

u osvit posve na oblaku temeljene knjižnice,

koja se obično smatrala
tako temeljnim dijelom obrazovanja?

Kako će ona ostati u igri?

Zadnji primjer od preko svijeta
u istočnoj Africi:

bio je ogroman pokret
kako bi se digitalizirala prava vlasništva nad zemljom,

radi različitih razloga.

Putujuće zajednice,
odumiranje starih generacija,

te u konačnici slabo vođenje knjiga

su dovele do konflikta tko posjeduje što.

I tako je došlo do velikog pokreta
da se sve te informacije stave online,

da se pronađe svo vlasništvo
nad tim zemljištima,

da se stavi u oblak
te da se da zajednicama.

Ali zapravo, nenamjerna
poslijedica toga

je bila da su hazarderi
ulagači, razvijači nekretnina,

pokuljali unutra i počeli
kupovati zemljišta

točno pod nogama tih zajednica,

jer su imali pristup
tehnologijama

i povezivost
koja to čini mogućim.

I to je zajednička nit koja
povezuje te primjere,

nenamjerne poslijedice alata
i tehnologija koje stvaramo.

Kao inženjeri, kao tehnolozi,

ponekad dajemo prednost
učinkovitosti nad djelotvornosti.

Razmišljamo više o činjenju stvari
nego o ishodima onoga što činimo.

To se mora promijeniti.

Imamo odgovornost da mislimo o
ishodima tehnologija koje stvaramo,

pogotovo stoga što one sve više
kontroliraju svijet u kojem živimo.

U kasnim 90-ima,

bio je velik pritisak za etikom
u svijetu ulaganja i bankarstva.

Mislim da u 2014,
u velikom smo kašnjenju za istovjetan pokret

u području tehnologije.

Dakle, samo vas ohrabrujem, dok svi
razmišljate o slijedećoj velikoj stvari,

kao poduzetnici, kao direktori,
kao inženjeri, kao stvaratelji,

da mislite o
nenamjernim poslijedicama

stvari koje stvarate,

jer je prava inovacija
u pronalaženju načina kako uključiti sve.

Hvala vam.

(Pljesak)