Zašto nam tijela stare - Monica Menesini

Pogledaj cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/why-do-our-bodies-age-monica-menesini

Ljudska tijela nisu građena za ekstremno starenje: naš kapacitet je na otprilike 90 godina. Ali što zapravo znači starenje, i kako djeluje na nastojanje tijela da ostane živo? Monica Menesini objašnjava devet fizioloških osobina koje imaju centralnu ulogu u starenju.

Lekcija: Monica Menesini, animacija: Cinematic

1997., francuskinja imena Jeanne Calment

umrla je nakon 122 godine i 164 dana
na zemlji

i postala je najstarija osoba u povijesti.

Njena dob je tako zapanjujuća

da je milijunaš dao nagradu od milijun
dolara svakom tko obori rekord.

Ali zapravo, živjeti toliko ili više

je nešto što će rijetki,
možda čak i nijedno ljudsko biće,

uspjeti postići.

Ljudska tijela nisu građena
za ekstremno starenje.

Naš kapacitet je oko 90 godina.

Ali što starenje stvarno znači

i kako se to protivi
trudu našeg tijela da ostane živo?

Znamo intuitivno što znači stariti.

Za neke, to znači odrastati,

za druge je to ostarjeti.

Ali naći strogu znanstvenu definiciju
je izazov.

Možemo reći da do starenja dolazi
kada intrinsički procesi

i interakcije s okolišem,
kao što je sunčeva svjetlost,

i toksini iz zraka, vode i u prehrani

uzrokuju izmjene u strukturi

i funkciji tjelesnih molekula i stanica.

Te promjene zauzvrat
pokreću njihovo propadanje,

i posljedično, propadanje organizma.

Točan mehanizam starenja
je loše shvaćen.

Ali nedavno su znanstvenici identificirali
devet fizioloških osobina,

od genetskih promjena

do izmjena u mogućnost obnove stanice

koje igraju ključnu ulogu.

Prvo, kako godine prolaze, naša tijela
prikupljaju genetičku štetu

u obliku oštećenja DNK.

Ona se pojavljuju prirodno
kada se DNK replicira,

ali i kod stanica koje se ne dijele.

Organele nazvane mitohondrije
su posebno sklone ovom oštećivanju.

Mitohondriji stvaraju
adenozin trifosfat,

ili ATP,

glavni izvor energije
za naše stanične procese,

a uz to reguliraju
i druge stanične aktivnosti

i igraju važnu ulogu
u programiranoj smrti stanica.

Ako mitohondrijska funkcija propada,

onda stanice, i kasnije organi
također propadaju.

Druge promjene se pojavljuju
u ekspresijskim uzorcima gena,

također poznatima kao epigenetske
promjene,

koje utječu na tkiva tijela i stanice.

Geni utšiani ili niskog stupnja
ekspresije kod novorođenčadi

postaju izraženi kod starih ljudi,

vodeći do razvoja degeneritivnih bolesti,

kao što je Alzheimer,
koje ubrzavaju starenje.

Kad bismo mogli i izbjeći ove
štetne genetske modifikacije,

ne bi nas ni naše stanice mogle spasiti.

Činjenica jest da obnavljanje stanica,

stvar od koje živimo,

opada sa starošću.

DNK u našim stanicama je pakirana
unutar kromosoma,

od kojih svaki ima dvije zaštitne regije
na ekstremitetima nazvane telomere.

One se skraćuju
svaki put kad se stanica obnavlja.

Kada telomere postanu prekratke,

stanice se prestanu obnavljati i umiru,

usporavajući mogućnost tijela
da se obnavlja.

Kako starimo, i stanice također stare

proces koji zaustavlja ciklus stanice
u trenutcima rizika,

kao kada se šire stanice raka.

Ali taj odgovor se više javlja
kako starimo,

zaustavljajući rasts stanica i
skraćujući njihovu mogućnost replikacije.

Starenje također uključuje
i matične stanice u mnogim tkivima

koje imaju mogućnost neograničene replikacije
kako bi zamijenile stare stanice.

Kako starimo,
matične stanice smanjuju se u svom broju

i gube svoj regenartivni potencijal,

utječući na obnavljanje tkiva i održavanje
originalnih funkcija naših organa.

Druge promjene vrte se oko sposobnosti
stanice da normalno funkcionira.

Kako stare, gube sposobnost kontrole
kvalitete nad proteinima,

uzrokujući akumulaciju oštećenih
i potencijalno štetnih hranjivih tvari,

vodeći do pretjerane metaboličke aktivnosti
koja bi mogla biti kobna za njih.

Međustanična komunikacija se također usporava,

na kraju uništavajući
funkcionalnu sposobnost tijela.

Postoji puno toga što ne znamo o starenju.

Na kraju, da li duži život
proizlazi iz prehrane,

vježbe,

medicine

ili nečeg drugog?

Hoće li tehnologije budućnosti,
kao nanoboti koji popravljaju stanice

ili terapija gena,

umjetno produžiti naše godine?

I želimo li živjeti duže od toga
koliko živimo trenutno?

Sa 122 godine kao inspiracijom,

nemoguće je reći gdje će nas odvesti
naša znatiželja.