James Hansen: Zašto moram govoriti o klimatskim promjenama

Vrhunski klimatolog James Hansen priča o svojoj uključenosti u znanost o ovoj temi i raspravlja o globalnim klimatskim promjenama. Pri tom prikazuje nadmoćan dokaz da se promjene događaju i zašto je zbog toga vrlo zabrinut za budućnost.

Što ja to znam

što bi izazvalo da mene,

povučenog, srednjozapadnog znanstvenika

uhite

zbog prosvjeda ispred Bijele kuće?

I što biste vi učinili

da znate ono što ja znam?

Započnimo s time kako sam došao do ove točke.

Imao sam sreće što sam odrastao

u vrijeme kada za

dijete farmera nije bilo teško

otići na državno sveučilište.

I zaista sam imao sreće

što sam išao na Sveučilište u Iowi

gdje sam mogao učiti od profesora Jamesa Van Allena

koji je napravio alat

za prve američke satelite.

Profesor Van Allen govorio mi je

o promatranjima Venere,

o tome kako tamo postoji jako mikrovalno zračenje.

Je li to značilo da Venera ima ionosferu?

Ili je Venera iznimno vruća?

Točan odgovor,

potvrđen od strane svemirske letjelice sovjetska Venera

jest da je Venera vrlo vruća –

480°C.

A vrućom je održava

tanka atmosfera ugljičnog dioksida.

Imao sam sreću pridružiti se NASA-i

i uspješno predložiti

eksperiment leta na Veneru.

Naši su aparati snimili ovu sliku

vea oko Venere,

za što se ispostavilo

da je smog sumporne kiseline.

Ali dok su naši aparati bili u izradi,

uključen sam u kalkulacije

o efektu staklenika

ovdje na Zemlji

jer smo shvatili

da se naš atmosferski sastav mijenja.

S vremenom sam dao ostavku

na mjestu glavnog istraživača

na eksperimentu Venera

jer je planet koji nam se mijenja pred očima

zanimljiviji i važniji.

Te će promjene utjecati na cijeli ljudski rod.

Efekt staklenika vrlo je dobro poznat

već više od stoljeća.

Britanski fizičar John Tyndall,

je 1850-ih,

napravio laboratorijska mjerenja

infracrvenog zračenja,

što je zapravo toplina.

I pokazao je da plinovi poput CO2 apsorbiraju toplinu

te se tako ponašaju poput deke

grijući površinu Zemlje.

Radio sam s drugim znanstvenicima

kako bih analizirao zapažanja u vezi Zemljine klime.

1981.

objavili smo članak u časopisu Znanost

zaključujući da je opaženo zagrijavanje

od 0.4°C

u prošlom stoljeću,

u skladu s efektom staklenika

i povećavanjem CO2.

Ta Zemlja bi se vjerojatno zagrijala 1980-ih,

a zagrijavanje bi prekoračilo

razinu graje o nasumičnom vremenu

do kraja stoljeća.

Također smo rekli kako će se u 21. stoljeću

vidjeti pomicanje klimatskih zona,

stvaranje suši sklonih regija

u Sjevernoj Americi i Aziji,

erozija ledenih ploča, povisivanje razina mora

i otvaranje slavnog Sjeverozapadnog prolaza.

Svi su se ovi udari

ili dogodili

ili se upravo događaju.

Članak je bio na naslovnici New York Timesa

i doveo me do svjedočenja Kongresu

1980.,

svjedočenja u kojem sam naglasio

da globalno zagrijavanje povećava oba ekstrema

u Zemljinom vodenom ciklusu.

Toplinski valovi i suše s jedne strane,

izravno od zagrijavanja,

ali također, zbog toplije atmosfere

sadrži više vodenih para

unutar svoje skrivene energije

i oborine će se događati

u sve ekstremnijim uvjetima.

Bit će snažnijih oluja i većih poplava.

Globalno zagrijavanje

postalo je strašno dugotrajno

i odvratilo me od znanosti –

djelomično zato što sam se žalio

da mi je Bijela kuća izmijenila svjedočenje.

Stoga sam se odlučio vratiti

isključivo znanosti

i ostaviti komunikaciju drugima.

15 godina kasnije,

dokaz globalnog zagrijavanja bio je mnogo veći.

Većina stvari spomenutih u članku iz 1981.

bile su činjenice.

Imao sam privilegiju dva puta govoriti

pred predsjednikovom klimatskom operativnom grupom.

Ali energetska se politika nastavila fokusirati

na pronalazak još više fosilnih goriva.

Do tada smo imali dvoje unučadi,

Sophie i Connora.

Odlučio sam

da ne želim da oni u budućnosti

kažu, „Djed je razumio što se događa,

ali nije to pojasnio.“

Stoga sam odlučio održati javni govor

kritizirajući nedostatak odgovarajuće energetske politike.

Održao sam govor na Sveučilištu u Iowi 2004.

i 2005. na susretu

Američke geofizičke unije.

To je dovelo do poziva

Bijele kuće do NASA-inih sjedišta

i rečeno mi je da više ne mogu držati nikakve govore ili komunicirati s medijima

bez izričitog odobrenja

iz NASA-inog sjedišta.

Nakon što sam informirao New York Times

o ovim ograničenjima,

NASA je bila prisiljena završiti s cenzurom.

Ali postojale su posljedice.

Koristio sam prvu rečenicu

iz NASA-ine predstavničke izjave,

„Razumijevati i štititi planet“,

kako bih opravdao svoje govore.

Uskoro je prva rečenica predstavničke izjave

izbrisana i nikada se više nije pojavila.

Sljedećih nekoliko godina

sve sam više i više bio privučen

pokušavanjem kako bih prenio hitnost

promjena u energetsku politiku

dok sam još uvijek istraživao fiziku klimatskih promjena.

Da vam opišem najvažniji zaključak iz fizike –

prvo, iz Zemljinog energetskog balansa

i drugo iz Zemljine klimatske povijesti.

Dodavanje CO2 zraku

je poput bacanja još jedne deke na krevet.

Smanjuje Zemljino zračenje topline u svemir

pa tu postoji privremeni energetski disbalans.

Više energije ulazi

no što izlazi

sve dok se Zemlja ponovno dovoljno ne zagrije

kako bi zračila u svemir

onoliko energije koliko apsorbira iz Sunca.

Dakle, ključna količina

je Zemljin energetski disbalans.

Ulazi li više energije

no što izlazi?

Ako je tako, čeka nas još zagrijavanja.

Pojavit će se bez dodavanja dodatnih stakleničkih plinova.

Sada konačno

možemo izmjeriti Zemljin energetski disbalans točno

mjereći toplinski sadržaj

u Zemljinim toplinskim rezervoarima.

Najveći rezervoar, ocean, najslabije je izmjeren

sve dok više od 3.000 Argo plovaka

nije bilo raspodijeljeno po svjetskim oceanima.

Ti plovci otkrivaju

da gornja polovica oceana

dobiva toplinu sa značajnom stopom.

Duboki ocean također dobiva toplinu s manjom stopom,

a energija ide

u mrežu otopljenog leda širom cijelog planeta.

A tlo se do dubine od deset metara

također zagrijava.

Sada je ukupan energetski disbalans

oko šest stotinki vata po kvadratnom metru.

To možda ne zvuči puno,

ali kad se zbroji po cijelom svijetu, ogromno je.

To je oko 20 puta veće

od stope energije koju koristi cijelo čovječanstvo.

Jednako je eksploziji

400.000 atomskih bombi iz Hirošime po danu,

365 dana u godini.

Toliko dodatne energije

Zemlja dobije svaki dan.

Ovaj disbalans,

ako želimo stabilizirati klimu

znači da moramo smanjiti CO2

s 391 ppm, (parts per million - čestica po milijunu),

na 350 ppm.

To je promjena potrebna za vraćanje energetskog balansa

i sprječavanja daljnjeg zagrijavanja.

Oni koji negiraju klimatske promjene prepiru se

o tome kako je Sunce glavni uzrok klimatskih promjena.

Ali izmjeren energetski disbalans pojavio se

tijekom najdubljeg solarnog minimuma, zabilježenog,

kada je Sunčeva energija koja dopire do Zemlje najmanja.

Ipak je više energije ulazilo nego izlazilo.

To pokazuje kako je efekt Sunčevih varijacija na našu klimu

preplavljen povećanim stakleničkim plinovima,

uglavnom zbog sagorijevanja fosilnih goriva.

Uzmite u obzir Zemljinu klimatsku povijest.

Ove krivine za globalnu temperaturu,

atmosferski CO2 i razina mora

izvedene su iz srži oceana i srži antarktičkog leda,

iz oceanskih taloga i snježnih pahuljica

koje su se nagomilavale godinu za godinom

više od 800.000 godina

stvarajući preko tri kilometra debelu ledenu ploču.

Kao što vidite, postoji velika korelacija

između temperature, CO2 i razine mora.

Pažljiva ispitivanja pokazuju

kako promjene temperature

polagano vode promjenama CO2

već nekoliko stoljeća.

Oni koji negiraju klimatske promjene vole koristiti ovu činjenicu

kako bi zbunili i prevarili publiku

govoreći, „Gledajte, temperatura uzrokuje promjenu CO2,

a ne obrnuto.“

Ali taj je vremenski pomak

upravo ono što je očekivano.

Malene promjene u Zemljinoj orbiti

koje se događaju u više od deset do sto i tisuću godina

mijenjaju raspodjelu

Sunčeve svjetlosti na Zemlji.

Kada imamo više Sunčeve svjetlosti

na visokim geografskim širinama ljeti, ledene se ploče tope.

Skupljanje ledenih ploča

čini planet tamnijim

pa on apsorbira više sunčeve svjetlosti

i postaje topliji.

Topliji ocean otpušta CO2

kao što to čini i topla Coca-Cola.

A više CO2 uzrokuje više zagrijavanja.

Dakle, CO2, metan i ledene ploče

bili su povratne informacije

koje su pojačale globalnu promjenu temperature

uzrokujući te ogromne drevne klimatske oscilacije,

iako su klimatske promjene započete

s vrlo slabim silama.

Važna stvar

je da će se te iste pojačane povratne informacije

pojaviti danas.

Fizika se ne mijenja.

Kako se Zemlja zagrijava,

sada zbog dodatnog CO2 koji ubacujemo u atmosferu,

led će se topiti

i CO2 i metan će se oslobađati

zagrijavanjem oceana i topljenjem vječnog leda.

Dok točno ne možemo reći koliko će se brzo

te pojačane povratne informacije događati,

sigurno je da će se događati

ako ne zaustavimo zagrijavanje.

Ovdje je dokaz

da povratne informacije već počinju.

Precizna mjerenja

pomoću GRACE, gravitacijskog satelita

otkrivaju da i Grenland i Antarktika

sada gube masu,

nekoliko kubičnih kilometara na godinu.

A stopa se ubrzala

otkada su mjerenja počela

prije devet godina.

Metan je također počeo

bježati iz područja vječnog leda.

Kakvom se porastu morske razine

možemo nadati?

Zadnji je puta CO2 bio 390 ppm,

današnja vrijednost,

morska razina bila je viša

za barem 15 metara, 50 stopa.

Ovo gdje sada sjedite

bilo bi pod vodom.

Većina procjena je da će ovo stoljeće

dobiti barem jedan metar.

Mislim da će biti i više,

ako nastavimo sagorijevati fosilna goriva,

možda čak i pet metara što je 18 stopa

ovo stoljeće ili ubrzo nakon njega.

Važna je stvar

da ćemo započeti proces

koji je van ljudske kontrole.

Ledene će se ploče nastaviti raspadati stoljećima.

Neće biti stabilnih obala.

Ekonomske posljedice gotovo su nezamislive.

Stotine pustoši poput New Orleansa

širom svijeta.

Ono što će biti još veće upozorenje je,

ako se negiranje klimatskih promjena nastavi,

istrebljenje vrsta.

Monarch leptiri

mogli bi biti jedna od 20 do 50% svih vrsta

koje će Međuvladina komisija za klimatske promjene

označiti kao izumrle

do kraja stoljeća

ako nastavimo sa standardnom upotrebom fosilnih goriva.

Globalno zagrijavanje već utječe na ljude.

Toplinski val i suša

u Teksasu, Oklahomi i Meksiku prošle godine,

Moskva godinu prije toga

i Europa 2003.,

sve su to bili izuzetni događaji

s više od tri standardne devijacije van norme.

Prije pedeset godina

takve su nenormalnosti

pokrivale samo dvije do tri desetine

na jednom postotku zemljišta.

Nedavnih godina,

zbog globalnog zagrijavanja,

one sada pokrivaju oko 10 posto –

porast prema čimbeniku od 25 do 50.

Možemo reći s velikom dozom pouzdanosti

da nekoliko toplinskih valova u Teksasu i Moskvi

nisu bili prirodni;

bili su uzrokovani globalnim zagrijavanjem.

Važan će utjecaj,

ako se globalno zagrijavanje nastavi,

biti na žitnicama naše zemlje i svijeta,

Srednjozapadne i Velike ravnice

za koje se očekuje da će postati sklone ekstremnim sušama,

gorim od oluja prašine,

unutar samo nekoliko desetljeća,

ako se globalno zagrijavanje nastavi.

Kako sam uvučen sve dublje i dublje

u pokušaj komunikacije,

držeći govore u 10 zemalja, bivajući uhićen,

trošeći vrijeme za godišnji odmor

koji sam skupljao više od 30 godina?

Još unučadi mi je pomoglo putem.

Jake je super-pozitivan,

entuzijastičan dječak.

Ovdje s dvije i pol godine

misli kako može zaštititi

svoju dva i pol dana staru malu sestru.

Bilo bi nemoralno

ostaviti ovo dvoje ljudi

s klimatskim sustavom

koji izmiče kontroli.

Tragedija što se tiče klimatskih promjena

je da je možemo riješiti

jednostavnim, iskrenim pristupom

postupnog porasta pristojbe za ugljik

koja je skupljena iz naftnih kompanija

i distribuirati 100% elektronički

svaki mjesec svim zakonitim stanovnicima,

po glavi stanovnika

s vladom koja ne zadržava ni jedan novčić.

Većina ljudi dobila bi više u mjesečnoj dividendi

no što bi platili povećane cijene.

Ova pristojba i dividenda

stimulirali bi ekonomiju

i inovacije,

stvarajući milijune poslova.

To je glavni uvjet

koji bi nas brzo odveo

do čiste energetske budućnosti.

Nekoliko vrsnih ekonomista

su koautori ovog prijedloga.

Jim DiPeso iz Republikanaca za ekološku zaštitu

to ovako opisuje:

„Transparentno. Temeljeno na tržištu.

Ne povećava vladu.

Ostavlja energetske odluke vlastitom izboru.

Zvuči kao konzervativan klimatski plan.“

Ali umjesto da povećaju pristojbu na emisiju ugljika

kako bi fosilna goriva platila

stvarnu vrijednost društvu,

naša vlada forsira javnost

da subvencionira fosilna goriva

za 400 do 500 milijardi dolara

godišnje širom svijeta,

tako ohrabrujući vađenje svog fosilnog goriva –

uklanjanje planina,

rudarenje, hidraulično lomljenje,

katraniziranje pijeska, katraniziranje škriljca,

dubokooceansko bušenje Arktika.

Ovaj put, ako se nastavi,

garantira da ćemo prijeći vrhunac

koji vodi do raspadanja ledenih ploča

koje će se nekontrolirano ubrzati u budućim generacijama.

Velik dio vrsta

bit će doveden do istrebljenja.

A povećan intenzitet suša i poplava

neizmjerno će utjecati na žitnice svijeta

uzrokujući masovnu glad

i ekonomsko propadanje.

Zamislite golemi asteroid

na izravnoj Zemljinoj putanji.

To je ono s čime

smo sada suočeni.

Ipak, mi drhtimo

ne poduzimajući ništa

kako bismo skrenuli asteroid

iako, što duže čekamo,

to postaje sve teže i skuplje.

Da smo počeli 2005.

to bi zahtijevalo smanjenje emisije od 3% godišnje

kako bismo povratili planetarni energetski balans

i stabilizirali klimu u ovom stoljeću.

Ako počnemo sljedeće godine,

to je 6% godišnje.

Ako čekamo 10 godina, to je 15% godišnje –

veoma teško i skupo,

možda čak i nemoguće.

Ali mi uopće ne počinjemo.

Sada znate ono što ja znam

i što me vodi tome da upalim ovaj alarm.

Jasno je, nisam prenio ovu poruku posvuda.

Znanost je jasna.

Trebam vašu pomoć

kako bih komunicirao o težini i hitnosti

ove situacije

i njenih rješenja

još efikasnije.

Dugujemo to našoj djeci i unucima.

Hvala.

(Pljesak)