Crteži koji pokazuju ljepotu i krhkost Zemlje

Zaria Forman stvara kompozicije velikog formata glečera koji se tope, ledenih brijegova koji plutaju staklastom vodom i valova obrubljenih pjenom, i njima istražuje trenutke prijelaza, nemira i spokoja. Pridružite joj se dok raspravlja o meditativnom procesu umjetničkog stvaranja i o motivaciji za njena djela. "Moji crteži slave ljepotu onoga što svi mi riskiramo izgubiti", kaže ona. "Nadam se da će moći poslužiti kao zapisi uzvišenih pejzaža u pokretu."

Smatram svojom životnom misijom

prenijeti ozbiljnost
klimatskih promjena kroz svoj rad.

Putovala sam na sjever do Arktika,
kako bih zabilježila razvoj priče

o otapanju polarnog leda

i južno do Ekvatora kako bih dokumentirala
nadolazeći porast razine mora.

Nedavno sam posjetila
zaleđene obale Grenlanda

i otoke Maldiva na niskoj
nadmorskoj visini,

povezujući dva naoko različita,
no podjednako ugrožena

dijela našeg planeta.

Moji crteži istražuju
trenutke prijelaza, nemira

i spokoja pejzaža,

omogućujući gledateljima
da se emocionalno povežu

s mjestom koje možda nikad
nećete imati priliku posjetiti.

Izabrala sam prenijeti ljepotu
nasuprot uništenju.

Ako možete doživjeti
uzvišenost ovih pejzaža,

možda će vas to inspirirati
da ih zaštitite i čuvate.

Bihevioralna psihologija
nam govori da poduzimamo mjere

i donosimo odluke temeljene,
iznad svega, na emocijama.

A istraživanja su pokazala
kako umjetnost utječe na naše emocije

učinkovitije od nekih
zastrašujućih vijesti u medijima.

Stručnjaci predviđaju
arktička ljeta bez leda

već od 2020.

A razine mora će se vjerojatno podići
između 60 i 300 centimetara

do kraja stoljeća.

Posvetila sam svoju karijeru
rasvjetljavanju tih predviđanja

uz pomoć dostupnog medija,

onoga koji nas pokreće
onako kako statistika ne bi mogla.

Proces započinjem putujući na mjesta

najviše pogođena klimatskim promjenama.

Na licu mjesta stvaram
na tisuće fotografija.

Povratkom u atelje

radim na osnovi sjećanja na iskustvo
te na osnovi fotografija,

kako bih stvorila
kompozicije velikih formata,

ponekad široke i preko 300 centimetara.

Crtam mekim pastelama,
koje su suhe poput ugljena, ali u boji.

Svoja djela smatram crtežima,
iako ih drugi nazivaju slikama.

Ipak, nelagodno mi je
kada me opisuju kao "slikaricu prstima."

(Smijeh)

Ne koristim nikakvo oruđe

i oduvijek sam koristila
svoje prste i dlanove

kako bih upravljala pigmentom na papiru.

Crtanje je za mene vrsta meditacije.

Smiruje mi um.

Ono što crtam ne doživljavam

kao led ili vodu.

Umjesto toga, prizor je ogoljen

do najosnovnijeg vida boje i oblika.

Kada je djelo gotovo,

napokon mogu doživjeti
kompoziciju kao cjelinu,

poput ledenjaka
koji pluta staklastom vodom,

ili val obavijen pjenom.

U prosjeku, za djelo ove veličine
potrebno mi je oko,

kao što vidite, 10 sekundi.

(Smijeh)

(Pljesak)

U stvari, oko 200 sati,
250 sati za nešto te veličine.

Crtam, doslovno, još od kada sam
mogla držati voštane boje.

Moja majka je bila umjetnica, odrastajući,

uvijek smo imali zalihe
slikarskog pribora po kući.

Majčina ljubav prema fotografiji

vodila ju je do najudaljenijih
predjela Zemlje,

a moja obitelj i ja smo imali sreću

pridružiti joj se i biti uz nju
u tim avanturama.

Jahali smo na devama u Sjevernoj Africi

i tjerali sanjke koje vuku psi,
blizu Sjevernog pola.

U kolovozu 2012. predvodila sam
svoju prvu ekspediciju,

vodeći grupu umjetnika i učenjaka
do sjeverozapadne obale Grenlanda.

Prvotno je moja majka
trebala predvoditi ovo putovanje.

Ona i ja smo bile
u ranim fazama planiranja,

budući smo namjeravale ići zajedno,

kada je oboljela od tumora na mozgu.

Rak je brzo zahvatio njezino tijelo i um

te je preminula šest mjeseci kasnije.

Tijekom mjeseci njezine bolesti,

njena posvećenost ekspediciji
nije jenjavala i obećala sam

da ću ostvariti njeno zadnje putovanje.

Strast moje majke prema Arktiku

našla je odjeka kroz
moje iskustvo na Grenlandu

i osjetila sam snagu

te krhkost tog pejzaža.

Sama veličina ledenjaka

ulijeva strahopoštovanje.

Ledena polja vrve pokretom i zvukom,

kako nikada ne bih očekivala.

Proširila sam razmjere svojih kompozicija,

kako bih vam pružila taj isti osjećaj
strahopoštovanja koji sam iskusila.

Ipak, iako je veličina leda očita,

takva je i njegova ranjivost.

S našeg broda

mogla sam vidjeti orošeni led
pod neprirodno toplim suncem.

Imali smo priliku posjetiti
mnoge zajednice Inuita na Grenlandu,

koje se trenutno suočavaju
s ogromnim izazovima.

Mještani su mi govorili
o ogromnim područjima morskog leda,

koja se više ne zamrzavaju kao nekada.

A bez leda, njihovo tlo za lov i žetvu

je ozbiljno smanjeno,

ugrožavajući njihov način
života i opstanka.

Glečeri koji se tope na Grenlandu

jedan su od najvećih čimbenika
koji doprinosi dizanju razine mora,

a to je već počelo zahvaćati

neke otoke svijeta koji imaju
najmanju nadmorsku visinu.

Godinu dana nakon mog puta na Grenland
posjetila sam Maldive,

najnižu i najravniju državu
na cijelom svijetu.

Dok sam bila tamo
skupljala sam slike i inspiraciju

za novu cjelinu radova:

crteže valova koji zapljuskuju
obalu jednog naroda,

koji bi tijekom ovog stoljeća
mogao biti potpuno pod vodom.

Događaji razaranja
događaju se svakodnevno,

u svjetskim i u osobnim razmjerima.

Dok sam bila na Grenlandu,

prosipala sam majčin pepeo
usred leda koji se otapao.

Sada je ona trajni dio pejzaža
koji je toliko voljela,

čak i ako on sam nestane
i preuzme novi oblik.

Među mnogim darovima
koje mi je majka dala,

je i sposobnost koncentriranja
na pozitivne strane,

a ne na negativne.

Moji crteži slave ljepotu onoga
što svi mi riskiramo izgubiti.

Nadam se da će moći poslužiti
kao zapisi uzvišenih pejzaža u pokretu,

bilježeći prijelaz
i inspirirajući globalnu zajednicu

da počne raditi za budućnost.

Hvala vam.

(Pljesak)