Ulična umjetnost s porukom nade i mira.

Rođen u Francuskoj, u obitelji iz Tunisa, eL Seed uživa u žongliranju s više kultura, jezika i identiteta. Posebice u svojoj umjetnosti koja postavlja arapsku poeziju u stil inspiriran uličnom umjetnošću i grafitima. U ovom tihom, strastvenom govoru, umjetnik i TED stipendist opisuje svoju najveću ambiciju: stvoriti umjetnost toliko lijepu da joj ne treba prijevod.

U 2012., kada sam oslikao
minaret na džamiji Jara

u mom rodnom gradu Gabes,
na jugu Tunisa,

nisam mislio da će taj grafit privući
toliko pozornosti na grad.

U početku sam tražio bilo kakav zid
u mom rodnom gradu,

a dogodilo se da je minaret
sagrađen 94'-te.

I 18 godina tih 57 metara betona
ostalo je sivo.

Kada sam se prvi puta susreo s imamom,
i rekao mu što želim napraviti,

reagirao je s "Hvala Bogu, napokon si došao",

i rekao mi kako već godinama čeka
da netko

napravi nešto na zidu.

Najnevjerojatnija stvar s tim imamom bila je da
me nije tražio ništa

niti skicu,
niti tekst kojeg sam mislio napisati.

U svaku sliku koju napravim,
upisujem poruke

sa svojim stilom kaligrafita --
mješavinom kaligrafije i grafita.

Koristim izreke ili poeziju.

Za minaret, mislio sam da
najvažnija poruka

koja će biti napisana na džamiji
treba biti iz Kurana,

pa sam izabrao ovaj stih:

"O čovječji rode, stvorili smo te
od muškoga i ženskoga,

i napravili te ljudima i plemenima
kako bi ste se upoznali."

Bio je to univerzalan poziv na mir,
toleranciju i prihvaćanje

izrečen od strane koju se inače u
u medijima ne prikazuje kao dobru.

Bio sam zadivljen reakcijom
lokalne zajednice na sliku,

i kako su bili ponosni što minaret
privlači toliku pozornost

međunarodnih novina
iz svih dijelova svijeta.

Za imama to nije bila samo
slika;

bilo je nešto dublje od toga.

Nadao se da će minaret postati
gradski spomenik,

i da će privući ljude u ovaj
zaboravljeni dio Tunisa.

Univerzalnost poruke,

politički kontekst
Tunisa u tom vremenu,

i činjenica da sam prepisivao
Kuran grafitima

nisu bili beznačajni.

Ponovno su ujedinili zajednicu.

Povezivanje ljudi, budućih generacija

kroz arapsko pismo

je ono što ja radim.

Pisanje poruka je
srž moje umjetnosti.

Smiješno je da se čak i
ljudi koji razumiju arapski

moraju jako usredotočiti kako bi
odgonetnuli što sam napisao.

Ne morate znati značenje kako biste
osjetili djelo.

Mislim da arapsko pismo dirne vašu dušu
prije nego li dođe do vaših očiju.

U njemu postoji ljepota
koju ne trebate prevoditi.

Arapsko pismo govori svima, vjerujem;

i tebi, i tebi, i tebi, svima,

i onda kada saznate značenje,

povežete se s njim.

Uvijek se pobrinem napisati poruke

koje su važne za mjesto
u kojem slikam,

ali poruke koje imaju
univerzalnu dimenziju,

tako da se svi mogu povezati s njom.

Rođen sam i odrastao u Francuskoj,
u Parizu,

a počeo sam učiti kako pisati i čitati
arapski kada sam imao 18.

Danas poruke pišem samo na arapskom.

Jedan od razloga zašto mi
je to toliko važno

su reakcije koje sam
doživio po svijetu.

U Rio de Janeiru, preveo sam
portugalsku pjesmu

Gabriela Torresa Barbose,

koji je odavao počast siromašnima
u favelama,

i oslikao njome krov.

Lokalna zajednica bila je jako
zainteresirana za to što sam radio,

ali čim sam im rekao
značenje napisanog,

zahvalili su mi jer su se osjećali
povezano s djelom.

U Južnoj Africi, u Cape Townu,

lokalna zajednica Philippi,

ponudila mi je jedini betonski zid u slamu.

Bila je to škola, i na nju sam napisao

citat Nelsona Mandele,

koji kaže, "(na arapskom)",

što znači, "Čini se nemogućim
dok se ne napravi."

Prišao mi je jedan čovjek i pitao,
"Čovječe, zašto ne pišeš na engleskom?"

i odgovorio sam mu, "Smatrao bi tvoju
zabrinutost opravdanom da si me pitao

zašto ne pišem Zulu jezikom."

Jednom u Parizu bilo je to događanje,

i netko je dao da mu se oslika zid.

I kada je vidio da oslikavam na arapskom,

toliko se naljutio, zapravo histerično,
i tražio je da prekreče zid.

Bio sam ljut i razočaran.

Ali tjedan kasnije, organizator me pozvao
da se vratim,

i rekao mi da postoji zid odmah ispred
kuće onog čovjeka.

Tako da, taj čovjek --

(Smijeh)

on je prisiljen gledati ga svaki dan.

Na početku htio sam napisati,
"(na arapskom)",

što znači ''Evo ti ga", ali --

(Smijeh)

Odlučio sam biti pametniji,
i napisao sam "(na arapskom)",

što znači "Otvori svoje srce."

Jako sam ponosan na svoju kulturu,

i pokušavam biti njezin glasnik
kroz svoju umjetnost.

I nadam se da mogu slomiti
stereotipe koje svi znamo,

ljepotom arapskog pisma.

Danas više ne pišem prijevode
poruka na zid.

Ne želim pokvariti
poeziju kaligrafije,

obzirom da je to umjetnost koju možete
cijeniti neznajući značenje

isto kao što uživate u glazbi
iz drugih zemalja.

Neki to vide kao odbijanje,
ili zatvorena vrata,

ali za mene, to je više pozivnica --

u moj jezik, u moju kulturu,
u moju umjetnost.

Hvala vam.

(Pljesak)