Zašto lijekovi imaju opasne nuspojave za žene

Većinu prošlog stoljeća lijekovi koji su se odobravali i puštali na tržište testirani su samo na muškarcima, što je dovelo do neodgovarajućeg doziranja lijekova i do nepoželjnih nuspojava kod žena. Važne fiziološke razlike između muškaraca i žena tek su nedavno uzete u obzir u medicinskim istraživanjima. Liječnica prve pomoći Alyson McGregor proučava te razlike i u ovom fascinantnom govoru govori o pozadini situacije u kojoj je muškarac postao polazišna točka za medicinska istraživanja i o tome kako razumijevanje razlika između muškaraca i žena može dovesti do učinkovitijeg liječenja i za muškarce i za žene.

Svi mi idemo doktorima,

i to s povjerenjem i slijepo vjerujući

da su pretrage na koje nas šalju
i lijekovi koje nam prepisuju

utemeljeni na dokazima -

dokazima koji su zamišljeni
s ciljem da nam pomognu.

No, to nije uvijek bilo tako za sve.

Što kad bih vam rekla

da je zdravstvena znanost
otkrivena tijekom prošlog stoljeća

temeljena na samo polovici populacije?

Ja sam liječnik hitne pomoći.

Obučena sam za nošenje
s hitnim slučajevima.

Spašavanje života je najvažnije.
Nije li to cool?

Dobro, ima tu i puno prehlada
i udarenih nožnih prstiju,

ali bez obzira na to tko prolazi kroz
vrata do sobe za pružanje hitne pomoći,

pošaljemo ih na iste pretrage,

prepišemo im iste lijekove

ne razmišljajući o spolu
i rodu naših pacijenata.

Zašto bismo?

Nikad nas nisu učili da postoje
ikakve razlike između muškaraca i žena.

Nedavno istraživanje o odgovornosti Vlade
otkrilo je da je 80 % lijekova

maknuto s tržišta

jer je izazivalo određene
nuspojave kod žena.

Razmislimo o tome na trenutak.

Zašto nuspojave kod žena otkrivamo

tek nakon što je lijek pušten u prodaju?

Znate li da su potrebne godine
da se lijek pretvori iz ideje

u nešto što se testira
na stanicama u laboratoriju,

kasnije na životinjama,

pa se rade klinička ispitivanja na ljudima

sve dok se ne dođe do postupka odobravanja

kako bi vam ga vaš liječnik
mogao prepisati?

A da ne spominjemo milijune
i milijarde dolara uloženih

u sam proces.

Zašto onda neželjene nuspojave otkrivamo

na polovici populacije
nakon što je lijek prošao sve to?

Što se događa?

Ispostavilo se da su stanice
korištene u laboratoriju

zapravo muške stanice,

a životinje na kojima se lijek testirao
također su mužjaci,

a klinička ispitivanja provode se
gotovo isključivo na muškarcima.

Kako to da nam je muškarac postao
okvir rada za medicinska istraživanja?

Proučimo primjer populariziran u medijima.

a vezan je uz Ambien, lijek za spavanje.

Ambien se na tržištu pojavio
prije više od 20 godina,

a otada je pacijentima
prepisan stotine milijuna puta,

najčešće ženama jer žene češće pate
od poremećaja spavanja od muškaraca.

No, prošle godine

FDA je preporučila
da se njegovo doziranje prepolovi

samo za žene

jer su shvatili da žene
sporije probavljaju lijek

od muškaraca,

zbog čega se one ujutro probude

s više aktivne droge u organizmu

pa postanu pospane, sjednu za volan

i riskiraju izazivanje prometnih nesreća.

Kao liječnica prve pomoći,
ne mogu ne pomisliti

koliko je mojih pacijenata
koje sam liječila tijekom godina

sudjelovalo u automobilskoj nesreći

koja se mogla spriječiti

da se ovakva analiza provela i da su se
ti zaključci primijenili prije 20 godina

kad se ovaj lijek tek pojavio na tržištu.

Koje se još stvari
trebaju analizirati po spolovima?

Što nam je još promaklo?

Drugi svjetski rat
promijenio je puno toga,

a jedna od tih stvari bila je
potreba za zaštitom ljudi

od toga da budu žrtve medicinskih
istraživanja bez informiranog pristanka.

Postavljene su neke
nužne smjernice i pravila,

a dio toga bila je ta želja da se zaštiti
žene koje su u reprodukcijskoj dobi

od sudjelovanja u bilo kakvim
medicinskim istraživanjima.

Strahovalo se od toga da se fetusu
nešto ne dogodi tijekom istraživanja.

Tko bi bio odgovoran?

Znanstvenici su
u to vrijeme zaista mislili

da je to bila sreća u nesreći

jer su tijela muškaraca prilično homogena.

Nemaju stalne promjene u razinama hormona

koje bi ometale čiste podatke koje su
dobivali istraživanjima s muškarcima.

Bilo je lakše, jeftinije,

a da ni ne pričamo
o tome kako se vjerovalo

da su muškarci i žene
potpuno isti u svakom pogledu,

osim njihovih reproduktivnih organa
i spolnih hormona.

Donesena je odluka:

medicinska istraživanja
provodila su se na muškarcima,

a njihovi rezultati
kasnije su primijenjeni na žene.

Što je to učinilo za žensko zdravlje?

Žensko zdravlje postalo je sinonim
za reprodukciju:

grudi, jajnici, maternica, trudnoća.

To je pojam koji sada nazivamo
medicinom bikini-zone,

a tako je i ostalo do 1980-ih

kad je taj koncept pokušalo osporiti
medicinsko društvo

i tvorci zdravstvene politike
kad su shvatili

da smo ženama, isključivši ih iz formalnih
medicinskih istraživanjima,

učinili medvjeđu uslugu

jer se osim reproduktivnih pitanja

gotovo ništa nije znalo
o jedinstvenim potrebama

pacijentica.

Otada je ogromna količina dokaza
izašla na vidjelo

koji pokazuju kako su
muškarci i žene potpuno drugačiji.

U medicini koristimo ovu izreku:

djeca nisu samo odrasli u malom.

To si govorimo da se podsjetimo

da djeca zapravo imaju drugačiju
fiziologiju od normalnih odraslih ljudi.

Zbog toga se rodila pedijatrija.

Sad možemo provoditi istraživanja
na djeci kako bismo im poboljšali živote.

Isto se može reći i za žene.

Žene nisu samo muškarci
s grudima i jajovodom -

one imaju vlastitu anatomiju i fiziologiju

koja zaslužuje biti proučavana
istim intenzitetom.

Npr. promotrimo kardiovaskularni sustav.

Ovo područje medicine potrudilo se saznati

zašto muškarci i žene doživljavaju
potpuno različite srčane udare.

Bolesti srca vodeći su uzročnik smrti
i muškaraca i žena,

ali više žena umire tijekom godine dana
nakon doživljenog srčanog udara.

Muškarci se žale
na teške bolove u prsima -

kao da im slon sjedi na prsima.

To je za njih tipično.

I žene pate od bolova u prsima,

ali žene se žale na to da se
"jednostavno ne osjećaju dobro",

"nemaju dovoljno zraka u plućima",

"u zadnje vrijeme su umorne".

Iz nekog razloga to je netipično

iako, kao što već spomenuh,
žene čine polovicu populacije.

Kojim dokazima možemo objasniti
neke od ovih razlika?

Promotrimo anatomiju:

krvne žile koje okružuju srce
kod žena su manje nego kod muškaraca,

a drugačiji je i način na koji
te krvne žile razvijaju bolesti

kod žena i muškaraca.

Test kojim ispitujemo prijeti li nekome
opasnost od srčanog udara

osmišljen je, ispitan
i usavršen na muškarcima,

stoga nije toliko dobar
u utvrđivanju opasnosti kod žena.

Zatim lijekovi -

uobičajeni lijekovi koje koristimo,
lijekovi poput aspirina.

Aspirin dajemo zdravim muškarcima
u svrhu prevencije srčanog udara,

ali jeste li znali da
ukoliko aspirin date zdravoj ženi,

to zapravo može biti štetno?

To nam govori

da smo tek zagrebali ispod površine.

Medicina prve pomoći ubrzan je posao.

U koliko područja medicine
koji se bave spašavanjem života,

poput raka i moždanog udara,

postoje važne razlike između muškaraca
i žena koje bismo mogli koristiti?

Ili zašto nekim ljudima curi nos

više nego drugima

ili zašto lijekovi protiv bolova
koje dajemo za udarene nožne prste

na neke djeluje, a na druge ne djeluju?

Institut medicine tvrdi
da svaka stanica ima spol.

Što to znači?

Spol je DNK.

Rod je način na koji se netko
predstavlja u društvu,

a to dvoje ne podudara se baš uvijek,

kao što možemo primijetiti
kod transrodnih pojedinaca.

Kako bilo, važno je shvatiti
da od trenutka začeća

svaka stanica u našim tijelima -

koža, kosa, srce i pluća -

sadrži naš jedinstveni DNK,

a taj DNK sadrži kromosome koji određuju

hoćemo li postati muško ili žensko,
muškarac ili žena.

Nekoć se smatralo

da ti kromosomi koji određuju spol
i koji su prikazani ovdje -

XY za muškarca, XX za ženu -

samo određuju hoćete li se roditi
s jajnicima ili s testisima,

a spolni hormoni
koje su ti organi proizvodili

odgovorni su za razlike koje vidimo
na suprotnom spolu.

Sad znamo da je ta teorija bila pogrešna -

ili barem da je bila nepotpuna.

Srećom, znanstvenici poput dr. Pagea
s Instituta Whitehead

koji radi na kromosomu Y

i dr. Yang sa Sveučilišta u Kaliforniji

pronašli su dokaze koji nam pokazuju
da ti kromosomi koji određuju spol,

a koji se nalaze
u svakoj stanici našeg tijela,

ostaju aktivni tijekom
cijelih naših života

i mogli bi biti odgovorni
za razlike koje vidimo

kod doziranja lijekova

ili zašto postoje razlike
između muškaraca i žena

u podložnosti i ozbiljnosti
pojedine bolesti.

To novostečeno znanje mijenja sve,

a na znanstvenicima, koji još uvijek
pronalaze takve dokaze,

ali i na liječnicima je
da počnu proučavati te podatke

prije spavanja - još danas.

Odmah.

Kako bih im u tome pomogla,
suosnovala sam državnu organizaciju

"Spol i rod - suradnja za žensko zdravlje"

i prikupljamo sve te podatke
kako bi bilo dostupno za poučavanje

i brigu o pacijentima.

Radimo na tome
da okupimo profesore medicine.

Velik je to posao

koji mijenja način na koji se provodi
medicinska obuka još od njezinih začetaka.

No, ja vjerujem u njih.

Znam da će oni uvidjeti važnost
uključivanja i uvažavanja spola

u trenutni kurikulum.

Radi se o pravilnom obučavanju
budućih zdravstvenih djelatnika.

Regionalno

ja sam sukreatorica odsjeka unutar
Odjela za prvu pomoć

na Sveučilištu Brown

pod nazivom "Spol i rod
u medicini prve pomoći"

i provodimo istraživanje kako bismo
utvrdili razlike između muškaraca i žena

u hitnim stanjima

poput bolesti srca, moždanog udara,
sepse i zlouporabe droga,

ali također vjerujemo da su odgoj
i obrazovanje najvažniji.

Stvorili smo model odgoja i obrazovanja
od 360 stupnjeva.

Imamo programe za liječnike,
za medicinske sestre, za studente

i za pacijente

jer ovo ne smije biti prepušteno
samo zdravstvenim djelatnicima.

Svi imamo ulogu u stvaranju promjena,

ali moram vas upozoriti da nije lako.

Štoviše, teško je.

U biti se radi o mijenjanju načina
na koji razmišljamo o medicini,

zdravlju i istraživanjima.

To će promijeniti naš odnos
prema zdravstvenom sustavu,

ali nema povratka.

Znamo tek toliko

da smo svjesni toga
da smo nešto radili krivo.

Martin Luther King je rekao:

"Promjena ne dolazi
na krilima neizbježnosti,

već kroz neprestanu borbu."

Prvi korak prema promjeni jest svijest

koja se ne tiče samo poboljšavanja
zdravstvene skrbi za žene,

već se tiče i individualiziranije,
osobnije zdravstvene skrbi za sve.

Ta svijest može promijeniti
zdravstvenu skrb za muškarce i žene.

Odsada pa nadalje želim
da pitate svoje liječnike

je li terapija koju dobivate
prilagođena vašem spolu i rodu.

Možda vam neće znati
odgovoriti na to pitanje -

bar ne još.

Dijalog je počeo,
a zajedno svi možemo učiti.

Zapamtite da je meni i mojim kolegama
na ovom području

vaš spol i rod važan.

Hvala vam.

(Pljesak)