Najbolji vrtić koji ste ikad vidjeli

U ovoj školi u Tokiu, petogodišnjaci uzrokuju zastoje u prometu i prozori su tu da bi Djed Božićnjak mogao ući kroz njih. Upoznajte: najslađi vrtić na svijetu, koji je dizajnirao Takaharu Tezuka. U ovom šarmantnom govoru, vodi nas kroz sam proces dizajna koji stvarno omogućuje djeci da budu djeca.

Ovo je vrtić dizajniran 2007.

Napravili smo ovaj vrtić
kao krug.

To je kao beskrajna cirkulacija
na krovu.

Ako ste roditelj,

znate da djeca vole
stalno raditi krugove.

Ovako izgleda krov.

I zašto smo ovo dizajnirali?

Ravnatelj ovog vrtića je rekao,

„Ne, ne želim ogradu.“

Ja sam rekao, „ To je nemoguće.“

Ali on je inzistirao: „A da imamo mrežu
koja visi s ruba krova?

Tako da ulovi
djecu koja padnu?“

(Smijeh)

Ja sam rekao, „To je nemoguće.“

I naravno,
vladin dužnosnik je rekao,

„Naravno da morate imati ogradu.“

Ali mogli smo zadržati
tu ideju oko drveća.

Tri su drveta koja strše van.

I dozvoljeno nam je da zovemo
taj konop ogradom.

Ali naravno, konop nema
nikakve veze s njima.

Oni padnu u mrežu.

I dođe ih više,

i više,

više.

(Smijeh)

Ponekad je 40 djece
oko drveta.

Dječak na grani,

on voli drvo
pa jede drvo.

(Smijeh)

I u vrijeme nekog događanja,

sjede na rubu.

Izgleda baš lijepo od dolje.

Majmunčići u zoološkom.

(Smijeh)

Vrijeme za hranjenje.

(Smijeh)
(Pljesak)

I napravili smo krov što smo niže mogli,

jer smo htjeli vidjeti
djecu na krovu,

a ne samo ispod krova.

Ako je krov previsok,
vidite samo plafon.

I mjesto za pranje nogu –
ima puno vrsta slavina za vodu.

Vidite ovu sa fleksibilnim crijevom,

želite pošpricati vodom
svoje prijatelje,

i tuš,

i ova na početku je poprilično normalna.

Ali ako pogledate ovo,

dječak ne pere svoje čizme,

on sipa vodu u svoje čizme.

(Smijeh)

Ovaj vrtić je potpuno
otvoren, većinu godine.

I nema granice
između unutra i vani.

To zapravo znači
da je ova građevina krov.

Također nema granica
između učionica.

Tako da nema nikakve akustične barijere.

Kad stavite puno djece u tihu kutiju,

neka od njih postanu jako nervozna.

Ali u ovom vrtiću,

nema razloga da postanu nervozna.

Jer nema granice.

I ravnatelj kaže

ako dječak u kutu
ne želi ostati u prostoriji,

pustimo ga.

Već će se vratiti,
jer to je krug, vraća se.

(Smijeh)

Ali poanta je,
u takvoj prilici,

obično se djeca negdje pokušaju sakriti.

Ali ovdje, samo odu i vrate se.

To je prirodni proces.

I drugo, smatramo
da je buka vrlo važna.

Znate da djeca
bolje spavaju u buci.

Ne spavaju u tihom prostoru.

I u ovom vrtiću,

ova djeca pokazuju
zadivljujuću koncentraciju na nastavi.

I znate, naša vrsta je odrasla
u džungli s bukom.

Oni trebaju buku.

I znate, možete pričati
sa svojim prijateljima u bučnom baru.

Ne trebamo biti u tišini.

I znate, ovih dana

pokušavamo staviti
sve pod kontrolu.

Znate, potpuno je otvoreno.

I trebali bi znati da

možemo ići skijati na -20 stupnjeva zimi.

Ljeti idete na plivanje.

Pijesak je 50 stupnjeva.

I također bi trebali znati
da ste vodootporni.

Nikad se ne topite na kiši.

Tako, djeca bi trebala biti vani.

Tako bi se trebali odnositi prema njima.

Ovako odvajaju učionice.

Trebali bi pomoći učiteljima.

Ne pomažu.

(Smijeh)

Nisam ga stavio unutra.

Učionica.

I umivaonik.

Pričaju jedni s drugima oko bunara.

I uvijek ima
drveća u učionici.

Majmun pokušava uloviti
drugog majmuna od gore.

(Smijeh)

Majmuni.

(Smijeh)

I svaka učionica ima
bar jedan krovni prozor.

Tuda se Djed Božičnjak
spusti za Božić.

Ovo je dodatna zgrada,

odmah pored ovog
ovalnog vrtića.

Zgrada je samo
pet metara visoka sa sedam katova.

I naravno,
visina plafona je vrlo mala.

Pa trebate misliti na sigurnost.

Pa, stavljamo našu djecu,
kćer i sina.

Probali su ući.

On je udario glavom.

Dobro je. Ima dosta čvrstu lubanju.

Otporan je on. To je moj sin.

(Smijeh)

Pokušava vidjeti
je li sigurno skočiti dolje.

I tada smo pustili drugu djecu.

Prometna gužva je grozna
u Tokiu, kao što znate.

(Smijeh)

Vozačica na početku,
ona treba naučiti kako voziti.

Ovih dana,

djeca trebaju malu dozu opasnosti.

I u ovakvim prilikama,

uče pomagati jedni drugima.

To je društvo. Ovo su
prilike koje u današnje vrijeme gubimo.

Ovaj crtež pokazuje
kretanje dječaka

između 9:10 i 9:30.

I opseg
ove zgrade je 183 metra.

Tako da nije baš mala.

I ovaj dječak je prešao 6000 metara
ujutro.

Ali iznenađenje tek dolazi.

Djeca u ovom vrtiću
prijeđu u prosjeku 4000 metara.

I ova djeca imaju
najviše atletske sposobnosti

među mnogim vrtićima.

Ravnatelj kaže,

„Ja ih ne treniram.
Ostavimo ih na krovu.

Baš kao ovce.“

(Smijeh)

Oni samo trče.

(Smijeh)

Poanta je nemojte ih kontrolirati,

nemojte ih previše štititi,

i oni se moraju nekad spotaknuti.

Moraju zadobiti neke ozljede.

I na taj način uče

kako živjeti u ovom svijetu.

Mislim da je arhitektura sposobna
promijeniti ovaj svijet,

i živote ljudi.

I ovo je jedan od pokušaja
da promijenimo živote djece.

Hvala Vam puno.

(Pljesak)