Kim Gorgens: Štitimo mozak od ozljeda

Neuropsihologinja Kim Gorgens objašnjava kako se bolje zaštiti od potresa mozga -- s uvjerljivim argumentima za stavljanje kaciga na glave naše djece.

Dogodila se zanimljiva stvar

na mom putu da postanem briljantna,

svjetski priznata neuropsihologinja:

Dobila sam dijete.

No ne kažem

kako sam planirala postati

briljantna, svjetski poznata neuropsihologinja.

Oprosti TED.

No planirala sam postati mudra,

nedvojbeno svjetski poznata ratnica.

Jedna od mojih prijateljica na diplomskom studiju, Marie,

je rekla, "Kim, shvatila sam.

Nije da si neurotičnija od svih ostalih,

samo si iskrenija

o tome koliko si zapravo neurotična."

Pa kako bi bili u duhu s otkrićem,

donijela sam nekoliko slika.

Aaaaaa.

Samo ću reći, srpanj.

(Smijeh)

Zakopčan

za sigurnost.

Rukavice za plivanje --

za par centimetara vode.

I na kraju, u punoj opremi

za 90 minutnu vožnju na planinu Copper.

Sada možete shvatiti o čemu pričam.

I tako, moje dijete, Vander,

sada ima osam godina.

I unatoč tome što je proklet

mojom atletskom nesposobnošću,

igra nogomet.

Također je zainteresiran i za američki nogomet.

Želi naučiti voziti unicikl.

No zašto se ja brinem?

Zato što je to ono što ja radim. To predajem.

To izučavam. To liječim.

I znam da djeca svake godine dobivaju potres mozga.

Zapravo, svake godine, više od četiri milijuna ljudi doživi potres mozga,

i ti se podaci odnose samo na djecu ispod 14 godina

koja su pregledana na hitnoj.

Pa tako kada djeca zadobiju potres mozga,

mi kažemo da im je malo zazvonilo u glavi ili da vide ptičice,

ali o čemu zapravo pričamo?

Ajmo pogledati.

U redu. "Starsky i Hutch" naravno. Da.

Eto, sudar automobila.

65 km na sat u stacionarnu barijeru --

35 G.

Boksač teške kategorije

vas udari ravno u lice --

58 G.

U slučaju da niste uočili, pogledati ćemo opet.

Pogledajte na desnu stranu ekrana.

Što bi vi rekli?

Koliko G?

Blizu.

72.

Ne bi li bilo ludo kada bi znali,

103 G.

Prosječni udarac pri potresu mozga

je 95 G.

Sada, kada se ovaj klinac s desne strane ne ustane,

znamo da je došlo do potresa mozga.

Ali što je s klincem na lijevoj strani,

ili sportašem koji napusti teren?

Kako ćemo znati

da li je on ili ona zadobio/la potres mozga?

Kako ćemo znati

da zakoni koji zahtijevaju da se oni izvade iz igre,

ili budu dopušteni se vratiti u igru,

odnose na njih?

Definicija potresa mozga

ne zahtjeva da osoba ostane bez svijesti.

Zahtjeva samo promjenu u svijesti,

i to može biti bilo koji od široke palete simptoma,

koji uključuju osjećaj zamagljenosti, osjećaj vrtoglavice,

zvonjenja u ušima,

više impulzivno ili agresivno ponašanje nego što je uobičajno.

Tako, sa svime time i uzevši u obzir koliko sam neurotična,

kako uopće uspijem spavati?

Zato što ja znam

kako su naši mozgovi otporni.

Oni su dizajnirani za oporavak

od bilo kakve ozljede.

Ako, nedaj Bože,

bilo tko od nas večeras ode i zadobije potres mozga,

većina bi se potpuno oporavila

unutar par sati

do par tjedana.

Ali djeca su više osjetljiva na ozljede mozga.

Zapravo, srednjoškolski sportaši imaju tri puta veću šansu

da zadobiju katastrofalne ozljede

u usporedbi čak i sa svojim studentskim kolegama,

i njima treba duže

kako bi se vratili na osnovno stanje bez simptoma.

Nakon te prve ozljede,

njihov rizik za dobivanje druge ozljede

eksponencijalno raste.

Od tuda, njihov rizik za treću ozljedu,

je još veći i tako dalje.

A stvarno alarmirajuća činjenica je:

mi u potpunosti ne razumijemo

dugoročne posljedice multiplih ozljeda.

Možda ste vi upoznati s ovim istraživanjem

koje provodi NFL.

Ukratko,

ovo istraživanje predlaže

da je među umirovljenim igračima NFL-a

s tri ili više potresa mozga tijekom karijere,

incidencija ranog nastupa demencije

puno veća nego što je slučaj u ostatku populacije.

Tako da ste svi to vidjeli -- New York Times, vidjeli ste.

Ono što možda niste znali je

da je ovo istraživanje potaknuto

od strane supruga NFL igrača koje su rekle,

"Nije li čudno to što moj 46 godišnji muž

stalno gubi ključeve?

Nije li čudno da moj 47. godišnji muž

stalno gubi auto?

Nije li čudno što moj 48.godišnji muž

se stalno gubi na putu doma

u autu, iz našeg prilaza?"

Možda sam zaboravila spomenuti

da je moj sin jedinac.

Tako da će biti jako bitno

da me on može voziti naokolo jednog dana.

Kako ćemo osigurati sigurnost svoje djece?

Kako možemo 100 postotno

osigurati sigurnost svojoj djeci?

Dopustite da vam kažem što sam osmislila.

(Smijeh)

Da bar.

Moj mali dečko je tamo, i on si misli, "Ona se ne šali.

Najozbiljnije se ne šali."

Sa svom ozbiljnošću,

da li bi moje dijete trebalo igrati američki nogomet?

Da li bi vaše dijete trebalo igrati američki nogomet? Ne znam.

Ali znam da postoje tri stvari koje možete učiniti.

Prvo, učite.

Morate biti upoznati s pitanjima o kojima danas pričamo.

Postoje divni izvori informacija.

CDC ima program, Heads Up (glave gore).

Na CDD.gov.

Glave gore je specifičan za potres mozga u djece.

Drugi je izvor, na koji sam osobno vrlo ponosna.

Tek smo ga osnovali u zadnjih nekoliko mjeseci --

CO djeca s ozljedama mozga.

Ovo je odličan izvor za sportaše studente,

učitelje, roditelje, profesionalce,

sportski i trenerski kadar.

To je dobro mjesto za početi

ako imate pitanja.

Druga stvar je, dignite glas.

Prije samo dva tjedna

prijedlog zakona uveden od strane senatora Kefalas-a

koji bi zahtjevao da

športaši, djeca ispod 18

obavezno nose kacigu prilikom vožnje na biciklu

je propao na sastanku odbora.

Propao je velikim djelom

zbog toga što mu je falilo sustavno ulaganje,

nedostajala je potpora zainteresiranih strana.

Nisam tu da vam govorim kakve zakone

trebate ili ne trebate podupirati,

ali ću vam reći da ako je to vama bitno,

onda vaši zakonodavci to moraju znati.

Dignite glas i oko trenerskog kadra.

Pitajte kakva je zaštitna oprema na raspolaganju.

Koji je budžet za zaštitnu opremu?

Koliko je stara?

Možda se ponudite za organizaciju sakupljanja novaca

da kupite novu opremu.

Koji nas dovodi do - zaštitite se;

nosite kacigu.

Jedini način na koji možete spriječiti loši ishod

jest da spriječite da uopće dođe do ozljede.

Nedavno, jedan od mojih studenata, Tom,

Tom je rekao,

"Kim, odlučio sam nositi kacigu dok vozim bicikl

na putu do nastave."

Tom zna da to malo stiropora u kacigi

može smanjiti G-silu udarca za pola.

Sada, ja sam mislila da je stvar u tome

što ja imam ovu totalno uvjerljivu misiju za poticanje nošenja kaciga,

to je razlog za Tom-ovu ideju.

Ali ispada da je Tom zaključio da kaciga od 20 dolara

je dobar način kako zaštiti 100.000 dolara vrijedno fakultetsko obrazovanje.

(Smijeh)

E sada, da li bi Vander trebao igrati američki nogomet?

Ne mogu reći ne,

ali mogu garantirati

da će svaki puta kada napušta kuću

to dijete nositi kacigu --

na primjer do auta,

ili do škole.

Pa tako, bez obzira da li ste sportaš, intelektualac,

previše zaštićeno dijete, neurotična majka,

ili nešto drugo,

ovo je moja beba, Vander,

koji vas podsjeća

da pazite na svoj mozak.

Hvala.

(Pljesak)