Saudijka koja se usudila voziti

Ne postoji stvarni zakon protiv žena koje voze u Saudijskoj Arabiji. Ali to je zabranjeno- Prije dvije godine, Manal al- Sharif odlučila je ohrabriti žene tako što je i sama to učinila te se snimila za YouTube. Poslušajte njezinu priču.

Dopustite mi da započnem ovaj govor s pitanjem za sve vas.

Znate da se po cijelom svijetu,

ljudi bore za svoju slobodu,

bore za svoja prava.

Neki se bore proiv tiranske vlade.

Drugi se bore protiv tiranskog društva.

Koja je bitka teža, što mislite?

Dopustite mi da odgovorim na ovo pitanje

u nekoliko slijedećih minuta.

Dopustite da vas odvedem dvije godine unazad mog života.

Bilo je vrijeme za spavanje za mog sina Aboodya.

Imao je 5 godina.

Nakon završetka njegovih rituala prije spavanja,

pogledao me i upitao:

"Mama, jesmo li mi zli ljudi?"

Bila sam šokirana.

"Zašto govoriš takve stvari, Aboody?"

Ranije toga dana, primjetila sam modrice

na njegovom licu kada je došao iz škole.

Nije mi rekao što se dogodilo.

(Ali sada) bio je spreman reći.

"Dva dječaka su me danas udarila u školi.

Rekli su mi, "Vidjeli smo tvoju majku na Facebooku.

Ti i tvoja majka bi trebali biti u zatvoru."

Nikada se nisam bojala reći Aboodyu ništa.

Bila sam uvijek ponosna na svoja postignuća.

Ali te znatiželjne oči moga sina

bila su trenutak istine,

kada je sve postalo jasno.

Vidite, ja sam Sudijka koja je bila strpana u zatvor

zbog vožnje automobila u zemlji

gdje žene ne bi trebale voziti automobile.

Samo zato jer mi je dao ključeve od svog automobila,

moj vlastiti brat bio je uhapšen dva puta,

i bio je maltretiran toliko da je morao

ostaviti svoj posao geologa,

napustiti zemlju sa ženom i dvogodišnjim sinom.

Moj je otac morao slušati propovijedi petkom

slušajući vođu kako osuđuje žene vozače

i nazivajući ih prostitutkama

pred gomilom obožavatelja,

od kojih su neki naši prijatelji i obitelj moga oca.

Bila sam suočena sa oragniziranom kampanjom za kletvu

u lokalnim medijima kombiniranom s ružnim glasinama

prepričavanim na obiteljskim okupljanjima, na ulici

i u školi.

To me sve pogodilo.

Zaključilo se da ta djeca

nisu htjela biti bezobrazna prema mome sinu.

Bila su pod utjecajem odraslih.

I nije se radilo o meni, i to nije bila kazna

za uzimanje automobla i vožnje nekoliko kilometara.

To je bila kazna jer sam se usudila suprostaviti

društvenim pravilima.

Ali priča ide dalje od ovog momenta moje istine.

Dopustite mi da vam ukratko ispričam

svoju priču.

Bio je svibanj, 2011.,

žalila sam se kolegama s posla

o neugodnostima s kojima sam se suočavala

pokušavajući naći prijevoz do doma,

iako sam imala automobil i međunarodnu vozačku dozvolu.

Koliko znam, žene u Saudijskoj Arabiji

su se oduvijek žalile o zabranama,

ali prošlo je 20 godina otkad je itko

pokušao učiniti nešto u vezi toga,

cijela generacija prije.

Rekao mi je dobro/loše vijesti.

"Ali ne postoji zakon koji ti zabranjuje vožnju."

Pogledala sam i bio je u pravu.

Nije postojao pravi zakon u Saudijskoj Arabiji.

To je bio samo običaj i tradicija

sadržani u strogim religijskim mišljenjima

nametnut ženama.

Ta spoznaja je potpalila ideju koja je nastala 17. lipnja,

gdje smo mi ohrabrile žene da sjednu u automobil

i voze.

Bilo je to nekoliko tjedana kasnije kada smo zaprimile sve te

"Muškarci će vas silovati ako ćete voziti."

Hrabra žena, koja se zove Najla Hariri,

Saudijka iz Jeddaha,

vozila je automobil i to obznanila

ali nije snimila video.

Trebali smo dokaz.

Stoga sam ja vozila. I objavila video na YouTubeu.

Na moje iznenađenje,

imala sam više od tisuću pregleda prvi dan.

Što se dalje dogodilo, naravno?

Počela sam zaprimati prijetnje

da ću biti ubijena, samo kako bih prestala s tom kampanjom.

Saudijska vlast bila je vrlo mirna.

To nas je zaista zgrozilo.

Bila sam u kampanji sa ostalim Saudijkama

ali i muškim aktivistima.

Željeli smo znati kako će vlasti

odgovoriti na taj dan, 17. lipanj,

kada će žene izaći i voziti.

Ovoga sam puta upitala brata

da ide sa mnom i vozi pored policijskog automobila.

Brzo se odvijalo. Bili smo uhićeni,

potpisali smo da nećemo više voziti, pušteni.

Uhićen ponovo, bio je zadržan jedan dan,

a ja poslana u zatvor.

Nisam bla sigurna zašto sam poslana tamo,

jer nisam bila suočena s nikakvim optužbama na ispitivanju.

Ali ono što sam bila sigurna je bila moja nevisnost.

Nisam prekršila zakon, zadržala sam svoju odjeću

- crni ogrtač koji oblačimo u Saudijskoj Arabiji prije izlaska iz kuće-

i ljudi koji su bili sa mnom u zatvoru su nastavljali govoriti mi da to skinem sa sebe

ali bila sam sigurna u svoju nevinost, nastavila sam govoriti,

"Ne, danas odlazim."

Izvan zatvora, cijela zemlja je bila bijesna,

neki napadajući me,

drugi podržavajući i skupljajući potpise

za peticiju za kralja da me oslobodi.

Bila sam puštena devet dana kasnije.

17. lipanj e došao.

Ulice su bile prepune policijskih automobila

i vjerskih policijskih automobila,

ali oko stotine hrabrih Saudijka

prekršile su zabranu i vozile toga dana.

Nitko nije bio uhićen. Razbile smo tabu.

(Pljesak)

Mislim da od sada, svi znaju da ne možemo voziti,

ili da ženama nije dozvoljeno voziti, u Saudijskoj Arabiji,

ali samo nekoliko zna zašto.

Dopustite mi da vam pomognem odgovoriti na ovo pitanje.

Postoji službena studija

koja je bila predstavljena na Shura vijeću --

to je savjetodavno vijeće postavljeno

od kralja Saudijske Arabije --

koje je napravio lokalni profesor,

sveučilišni profesor.

Tvrdi da je učinjeno na temelju UNESCO-ve studije.

A studija navodi,

postotak silovanja, preljuba,

izvanbračne djece, čak i zlouporabe droga,

prostitucija u zemljama gdje žene voze

je veći nego u zemljama gdje žene ne voze.

(Smijeh)

Znam, i ja sam tako mislila, bila sam šokirana.

Mislila sam, "Mi smo jedina zemlja u svijetu

gdje žene ne voze."

Ako pogledate kartu svijeta,

samo su dvije zemlje:

Saudijska Arabija, i ostalo društvo je ostatak svijeta.

Pokrenuli smo hashtag na Twitteru ismijavajući studiju

i dospio je na naslovnice u cijelome svijetu.

(BBC Novosti: "Kraj djevičanstva ako žene voze, Saudijski klerik upozorava)

(Smijeh)

Tada smo tek shvatili da je to osnaživanje

kako bi ismijao svog mučitelja.

To uklanja najjače oružje: strah.

Ovaj se sistem bazira na ultra-konzervativnim

tradicijama i običajima

koji se odnose na žene kao da su inferiorne

i trebaju čuvara da ih zaštiti,

pa moraju dobiti dopuštenje od čuvara,

bilo verbalno ili pisano, cijeli svoj život.

Mi smo maloljetnici sve do dana kada umremo.

I postaje gore kada je to zapisano u religijskim zapisima

temeljeno na krivim interpretacijama šerijatskog zakona,

ili religijskih zakona.

Što je najgore, kada postanu definirana

kao zakoni u sistemu,

kada žene same vjeruju u svoju inferiornost,

čak se i bore protiv onih koji

preispituju takva pravila.

Za mene, nije se radilo samo o napadima s kojima sam se morala suočiti.

Radilo se o životu dvije potpuno različite

percepcije moje osobnosti, mene kao osobe --

negativac u mojoj rodnoj zemlji,

a junak vani.

Samo da znate, dvije su se priče dogodile u zadnje dvije godine.

Jedna od njih je da sam bila u zatvoru.

Gotovo sam sigurna da su svi vidjeli

naslove u međunarodnim medijima kada sam bila u zatvoru

poput ovih tijekom devet dana dok sam bila u zatvoru.

Ali u mojoj rodnoj zemlji, bila je potpuno drukčija slika.

Više poput ovoga:

"Manal al-Sharif suočava se s optužbama remećenja javnog reda i mira

i poticanja žena da voze."

Znam.

"Manal al- Sharif se povlači iz kampanje."

Ah, to je u redu. Ovo mi je najdraže.

"Manal al-Sharif se slama i priznaje:

'Inozemne snage su me potaknule'."

(Smijeh)

To se nastavlja, pa čak i javno suđenje i šibanje.

To je potpuno drugačija slika.

Pitali su me prošle godine da održim govor

na Forumu slobode u Oslu.

Bila sam okružena ljubavlju

i podrškom ljudi oko mene,

i gledali su me kao inspiraciju.

U isto vrijeme, odletjela sam natrag u svoju zemlju,

oni su mrzili taj govor.

Nazvali su ga: izdaja Saudijske zemlje

i Saudijaca,

i čak su napravili pokrenuli hashtag na Twitteru #OsloIzdajnik(#OsloTraitor).

Oko 10 000 tweetova je napisano s tim hashtagom,

dok je suprotni hashtag na Twitteru glasio #OsloJunak(#OsloHero),

bila je šačica tweetovai.

Čak su započeli anketiranje.

Više od 13 000 glasača odgovorilo je na anketu:

da li me smatraju izdajicom ili ne nakon govora.

90% je reklo da, ona je izdajica.

Tako da su to dvije potpuno različite percepcije

moje osobnosti.

Za mene, ja sam ponosna Sudijka,

volim svoju zemlju,

i zato što je volim činim ovo.

Zbog toga što mislim da društvo neće biti slobodno

ako žene toga društva nisu slobodne.

(Pljesak)

Hvala vam.

(Pljesak)

Hvala, hvala, hvala, hvala.

(Pljesak)

Hvala.

Ali učite lekciju iz stvari koje se dešavaju vama.

Ja sam naučila biti uvijek tamo.

Prva stvar, izašla sam iz zatvora,

naravno nakon što sam se otuširala, otišla sam na internet,

otvorila svoj Twitter račun i Facebook stranicu,

i uvijek sam bila vrlo obzirna

prema ljudima koji su izražavali svoje mišljenje prema meni.

Slušala bih što govore,

i nikada ne bih sebe branila samo riječima.

Koristila bih djela. Kada su rekli da se trebam povući iz kampanje,

podnijela sam prvu tužbu protiv ravnateljstva

prometne policije jer mi nisu izdali vozačku dozvolu.

Također je mnogo ljudi --

koji su velika podrška, oko 3 000 ljudi

koji su potpisali peticiju da me oslobode.

Poslali smo peticiju Vijeću Shura

u prilog ukidanja zabrane Saudijkama,

i oko 3 500 građana vjerovalo je u to

i potpisalo je peticiju.

Bilo je takvih ljudi, samo sam pokazala neke primjere

koji su nevjerojatni, koji vjeruju u ženska prava u Saudijskoj Arabiji,

i koji pokušavaju, oni se susreću s puno mržnje

zbog govora i izražavanja svojih pogleda.

Danas Saudijska Arabija poduzima male korake

prema poboljšanju ženskih prava.

Vijeće Shura koje je imenovano od strane kralja,

kraljvskom odlukom kralja Abdullaha,

prošle godine preko 30 žena dodijeljeno je Vijeću,

oko 20%.

20 posto Vijeća. (Pljesak)

U isto vrijeme, napokon, to Vijeće,

nakon odbacivanja naše peticije da žene voze četiri puta,

napokon su to prihvatili prošle veljače.

(Pljesak)

Nakon slanja u zatvor

ili bičevanja, ili slanja na sud,

glasnogovornik prometne policije je rekao,

samo ćemo izdati prometni prekršaj za žene koje voze.

The Grand Mufti, koji je glavni

za religijska utemeljenja u Saudijskoj Arabiji,

rekao je, da nije preporučljivo da žene voze.

Prije je postojala zabrana, prethodnog Grand Muftija.

Za mene, ne radi se samo o malim koracima.

radi se o samim ženama.

Jednom me prijateljica pitala,

"Kada misliš da će se dogoditi to da žene voze?"

Rekla sam joj, "Samo kada žene prestanu ispitivati 'Kada?'

i započnu akciju da to naprave sada."

Dakle, ne radi se samo o sistemu,

radi se i nama ženama, rekla sam.

Ne znam, zaista, kako sam postala aktivist.

Ne znam kako sam postala jedan od njih.

Ali ono što znam, i što sam sigurna, u budućnosti

kada me netko pita za moju priču,

reći ću, "Ponosna sam

što sam među ovim ženama koje su uklonile zabranu,

borile se, i slavile slobodu svih."

Pitanje s kojim sam započela govor,

što mislite, s čime se teže suočiti,

tiranskom vladom ili tiranskim društvom?

Nadam se da ćete naći indicije za odgovor iz moga govora.

Hvala vam, svima.

(Pljesak)

Hvala.

(Pljesak)

Hvala. (Pljesak)