Dvije pjesme o tome što psi misle (vjerojatno)

Što naši psi misle kada nas pogledaju? Pjesnik Billy Collins zamišlja njihove živote u dva potpuo različita sudrug. To je šarmantan kratki govor, savršen za odmor i sanjarenje...

Ne znam jeste primijetili

da brdo knjiga

izdanih u zadnje vrijeme

razmatra ili nagađa

o mentalnom i emocionalnom životu pasa.

Razmišljaju li, osjećaju li, i ako da, kako?

Tako sam ovo poslijepodne,
u kratkom vremenu,

htio prestati o tome nagađati

predstavljajući vam dva psa,

koja su oba shvatila zapovijed "govori"

sasvim doslovno.

Kreće prvi pas koji

razmišlja o aspektu

svog odnosa sa svojim vlasnikom,

a naslov je "Pas o Svom Gospodaru."

"Koliko god izgledao mlado,

starim brže od njega.

Sedam naprama jedan je omjer, kažu.

Koji god bio broj, preći ću ga jednog dana

i stati na čelo,

kao što to činim tijekom
naših šetnji kroz šumu,

i ako mu to ikada uspije proći kroz glavu,

bila bi to najslađa sjenka

koju sam ikada bacio na snijeg ili travu."

(Pljesak)

Hvala.

Naš sljedeći pas

obraća se u obliku duha

koji se vraća

posjetiti vas.

"Ja sam pas kojeg si uspavao,

kako voliš nazivati iglu zaborava,

vrativši se da ti samo kažem ovo:

nikada mi se nisi sviđao."

(Smijeh)

"Kada sam ti lizao lice,

razmišljao sam o tome da ti odgrizem nos.

Dok sam te promatrao kako se brišeš ručnikom,

želio sam skočiti i uškopiti te jednim ugrizom.

Zamjerao sam ti kako se krećeš,

tvoj nedostatak životinjske otmjenosti,

način na koji bi sjeo na stolicu da objeduješ,

ubrus na tvom krilu, nož u ruci.

Bio bih pobjegao

no bio sam preslab,

trik koji si me naučio

dok sam učio sjesti i biti uz nogu

i, najveća od svih uvreda,

rukovati se bez ruke.

Priznajem da bi me prizor uzice ushitio,

ali samo zato što je
to značilo da ću uskoro omirisati stvari

koje ti nikada nisi dodirnuo.

Ne želiš to vjerovati,

no nemam razloga lagati:

mrzio sam auto, mrzio gumene igračke,

nisu mi se sviđali tvoji prijatelji, a još manje tvoji rođaci.

Izluđivalo me zveckanje mojih privjesaka.

Uvijek si me češkao na pogrešnim mjestima."

(Smijeh)

"Sve što sam ikada htio
od tebe bila je hrana i voda

u mojim zdjelicama.

Dok si spavao, promatrao sam te kako dišeš

dok se mjesec dizao na nebu.

Trebala mi je sva snaga

da ne podignem glavu i zatulim.

Sada sam slobodan od ogrlice,

slobodan od žute kabanice,

džempera s monogramom,

apsurda tvog travnjaka,

i to je sve što trebaš znati o ovome mjestu,

osim onoga što si već pretpostavio

i što ti je drago da se nije ranije dogodilo,

da svatko ovdje može čitati i pisati,

psi u poeziji,

mačke i svi ostali

u prozi."

Hvala.

(Pljesak)