Mogu li biljke međusobno razgovarati? - Richard Karban

Pogledaj cijelu lekciju: http://ed.ted.com/lessons/can-plants-talk-to-each-other-richard-karban

Mogu li biljke razgovarati jedne s drugima? Čini se da nije moguće. One nemaju složeni osjetilni ili živčani sustav. Ali koliko god čudno zvučalo, biljke mogu pričati jedne s drugima -- osobito kada su napadnute. Richard Karban objašnjava kako.

Lekcija: Richard Karban, animacija Yukai Du.

Mogu li biljke razgovarati
jedne s drugima?

Zaista se ne čini tako.

Biljke nemaju složeni osjetilni
ili nervni sustav kao životinje,

i zaista izgledaju pasivno,

i kupaju se u suncu,

i instinktivno odgovaraju
inputima kao što su voda i svjetlo.

Ali čudno kako zvuči,
biljke mogu komunicirati jedne s drugima.

Kao životinje, biljke proizvode
svakakve kemijske signale

u odgovoru na svoj okoliš,

i oni mogu dijeliti signale
jedni s drugima,

posebno kada su napadnute.

Ovi signali imaju dvije rute:

kroz zrak,

i kroz zemlju.

Kada se listovi biljke oštete,

bilo od gladnih insekata
ili napada kosilice,

one otpuštaju oblake
promjenjivih kemikalija.

One su odgovorne za miris
svježe rezane trave.

Određene biljke
kao kadulja ili grah

mogu uhvatiti te zračne signale

i prilagoditi vlastite unutarnje
kemikalije prema tome.

U jednom pokusu lišće kadulje
namjerno su oštećivali insekti

ili znanstvenici sa škarama.

Kroz ljeto,

druge grane iste biljke kadulje

manje su pojedene od
insekata koji su prolazili,

kao i grane susjednih grmova,

implicirajući da su pojačali
svoje obrane od insekata.

Čak micanje zraka iznad
oštećene biljke do druge

učinilo je da druga biljka bude
otpornija na insekte.

Ovi znakovi prenošeni zrakom povećavaju
izglede za preživljavanje sadnica,

i čine da odrasle biljke proizvode
više novih grana i cvjetova.

Ali zašto bi biljka upozorila
susjeda na opasnost,

osobito ako se natječu za resurse?

Možda je to nenamjerna posljedica
mehanizma samoobrane.

Biljke ne mogu slati informacije
kroz svoja tijela kao mi,

osobito ako je voda oskudna.

Tako da se biljke oslanjaju na te
kemikalije prenošene zrakom

da bi poruke poslali
od jedne biljke k drugoj.

Obližnje biljke mogu prislškivati
te signale,

kao što čujete kad susjed kiše
i pripremite se za prehladu.

Različite biljke prenose ta upozorenja
na raznim kemijskim jezicima.

Pojedine biljke kadulje na istoj livadi

ispuštaju različi8te setove
upozoravajućih kemikalija.

Sastav tog koktela utječe
na učinkovitost komunikacije.

Što su sličniji kemijski otisci prsta
dvije biljke,

to lakše komuniciraju.

Biljka će biti najosjetljivija na
znakove emitirane iz vlastitih listova.

Ali zato što su te kemikalije nasljedne,

kao krvne grupe u ljudi,

kadulja učinkovitije komunicira

s rođacima, nego sa strancima.

Ali ponekad, čak i druge vrste mogu
osjetiti blagodati.

Rajčica i duhan mogu dešifrirati
signale upozorenja kadulje.

Biljke se ne oslanjaju samo
na te signale odaslane zrakom.

Signali mogu putovati
ispod površine tla, također.

Većina biljaka ima
simbiotski odnos sa gljivicama,

koje koloniziraju korijenje biljaka i
pomažu im absorbirati vodu i hranjive tvari.

Ove gljivice tvore složene mreže

koje mogu povezati odvojene biljke,

stvarajući super autocestu u podzemlju
za kemijske poruke.

Kada rajčica odgovara na bolest

aktivirajući gene i enzime potrebne za to,

signalizirajuće molekule koje
proizvodi njen imunosni sustav

mogu putovati do zdrave biljke

i upozoriti je da aktivira vlastiti
imunosni sustav.

Ova rana upozorenja povećavaju
šanse za preživljavanje.

Grah također prisluškuje
zdravlje susjeda

kroz ove gljivične vodiče.

Napad uši na jednoj biljci

pokreće susjeda da pojača
proizvodnju spojeva koji tjeraju uši

i privlače ose koje jedu uši.

Ako gledate na komunikaciju
kao razmjenu informacija,

čini se da biljke aktivno komuniciraju.

Šalju, primaju i odgovaraju na signale

bez ikakvog zvuka,

bez mozga, noseva,
riječnika ili Interneta.

I ako naučimo pričati s njima
po njihovim uvjetima,

možemo dobiti novi moćan alat za
zaštitu usjeva i drugih vrsta.

Zapitamo se što drugo propuštamo?