Kako živjeti strastveno—bez obzira na dob

Spisateljica Isabel Allende ima 71 godinu. Da, ima nekoliko bora - ali ima i nevjerovatnu perspektivu. U ovom iskrenom govoru, namjenjenom gledateljima svih uzrasta, govori o svojim strahovima vezanim za starenje, i objašnjava kako planira i dalje živjeti strastveno.

Zdravo, djeco.

(Smijeh)

Imam 71 godinu.

(Pljesak)

Moj suprug ima 76 godina.

Moji roditelji su u kasnim 90-im,

a Olivia, pas, ima 16 godina.

Pričajmo o starenju.

Dajte da ispričam kako se osjećam

kada vidim svoje bore u zrcalu

i shvatim da su se neki
moji dijelovi opustili

i ne mogu ih naći tamo dolje.

(Smijeh)

Mary Oliver kaže
u jednoj od svojih pjesama:

"Reci mi, što je to što planiraš napraviti

sa svojim jedinim,
neukrotivim i dragocjenim životom?"

Ja, ja namjeravam živjeti strastveno.

Kada počinjemo stariti?

Društvo određuje kada smo stari,

obično oko 65,
kada dobivamo staračku zdravstvenu zaštitu,

ali mi zapravo
počinjemo stariti od rođenja.

Mi starimo upravo sada,

i svi mi to doživljavamo drukčije.

Svi mi se osjećamo mlađim
od naših stvarnih godina,

jer duh nikada ne stari.

Ja još uvijek imam 17 godina.

Sophia Loren. Pogledajte je.

Ona kaže da sve što vidite

duguje špagetima.

Pokušala sam i dobila 5 kila

na krivim mjestima.

Ali stav,
starenje je također stav i zdravlje.

Ali moj pravi mentor
na ovom putovanju starenja

je Olga Murray.

Ova djevojka iz Kalifornije je u 60-oj

počela raditi u Nepalu
kako bi spasila mlade djevojke

od kućnog ropstva.

U 88-oj, spasila je 12 000 djevojaka,

i promijenila je kulturu u toj zemlji.

(Pljesak)

Sada je protuzakonito da očevi

prodaju svoje kćeri u ropstvo.

Također je osnovala sirotišta

i nutricionističke klinike.

Uvijek je sretna

i vječno mlada.

Što sam izgubila proteklih desetljeća?

Ljude, naravno,

mjesta, i beskrajnu energiju moje mladosti,

i počinjem gubiti neovisnost,

i to me plaši.

Ram Dass kaže kako ovisnost boli,

ali ako je prihvatite,
onda ima manje patnje.

Nakon vrlo teškog infarkta,

njegova bezvremena duša promatra promjene

u tijelu s nježnošću,

i zahvalan je ljudima koji mu pomažu.

Što sam dobila?

Slobodu: ne moram više ništa dokazivati.

Nisam zarobljena u ideji
onoga što sam bila,

onoga što želim biti,

ili što drugi ljudi
očekuju da budem.

Ne moram više udovoljavati muškarcima,

samo životinjama.

Uporno govorim svom super-egu da se povuče

i pusti me da uživam
u onome što još uvijek imam.

Moje tijelo se možda raspada,

ali moj mozak ne, još uvijek.

Ja volim svoj mozak.

Laknulo mi je.

Ne nosim sa sobom kivnost,
ambiciju, sujetu,

niti jedan od smrtnih grijeha koji čak

nisu ni vrijedni truda.

Divno je pustiti.

Trebalo je početi ranije.

Također se osjećam mekanija

jer se ne bojim da budem ranjiva.

Ne vidim to više kao slabost.

I stekla sam duhovnost.

Svjesna sam da je ranije,

smrt bila u četvrti.

Sada, ona je vrata
do mene ili u mojoj kući.

Trudim se živjeti svjesno

i biti prisutna u sadašnjosti.

Usput, Dalai Lama

je netko tko je prelijepo ostario,

ali tko želi biti vegetarijanac
i u celibatu?

(Smijeh)

Meditacija pomaže.

(Video) Dijete: Ommm. Ommm. Ommm.

Isabel Allende: Ommm. Ommm. To je to.

I dobro je početi rano.

Znate, za sujetnu ženu poput mene,

jako je teško stariti u ovoj kulturi.

Unutra, osjećam se dobro,
osjećam se šarmantno, zavodljivo, seksi.

Nitko drugi to ne vidi. (Smijeh)

Nevidljiva sam.

Želim biti u centru pažnje.

Mrzim biti nevidljiva.

(Smijeh) (Pljesak)

Ovo je Grace Dammann.

Šest godina je u invalidskim kolicima

nakon strašne prometne nesreće.

Ona kaže da ništa nije senzualnije

od vrelog tuša,

te da je svaka kap vode

blaženstvo za osjetila.

Ona sebe ne vidi kao invalida.

U njezinoj glavi,
ona još uvijek surfa po oceanu.

Ethel Seiderman, odvažna, voljena aktivistica,

u mjestu u kojemu živim u Kaliforniji.

Ona nosi crvene lakirane cipele

i njezina mantra je da
je jedna marama dobra

ali dvije su bolje.

Udovica je devet godina,

ali ne traži drugog partnera.

Kaže da postoji ograničen broj

načina na koje se možeš kresati -

dobro, ona to kaže na drugi način -

i probala ih je sve.

(Smijeh)

Ja, s druge strane,

još uvijek imam erotske fantazije
s Antoniom Banderasom —

(Smijeh) —

i moj siroti muž mora to trpjeti.

Dakle, kako mogu ostati strastvena?

Ne mogu natjerati sebe
da budem strastvena u 71. godini.

Vježbala sam neko vrijeme,

a kad se osjećam bezvoljno i smoreno,
pretvaram se.

Stav, stav.

Kako vježbam? Vježbam govoreći DA

svemu što mi se nađe na putu:

drami, komediji, tragediji,

ljubavi, smrti, gubicima.

Da životu.

I vježbam pokušavajući
da ostanem zaljubljena.

Ne funkcionira uvijek,

ali ne možete me kriviti što pokušavam.

I, kao konačna napomena,

umirovljenje je na španjolskom jubilación.

Likovanje. Slavlje.

Otplatili smo svoje dugove.

Dali smo svoj doprinos društvu.

Sada je naše vrijeme,
i to je sjajno vrijeme.

Osim ukoliko ste bolesni
ili vrlo siromašni,

imate izbora.

Ja sam odabrala da ostanem strastvena,

angažirana s otvorenim srcem.

Radim na tome svakoga dana.

Želite li mi se pridružiti?

Hvala vam.

(Pljesak)

June Cohen: Dakle Izabel —
IA: Hvala vam.

JC: Prije svega,

Nikad ne volim tvrditi
da govorim u ime TED zajednice,

ali bih Vam željela reći da imam osjećaj

da se svi možemo složiti da ste još uvijek

šarmantni, zavodljivi i seksi. Da?

IA: Aaa, hvala vam. (Pljesak)

JC: Van svake sumnje.
IA: Ne, to je do šminke.

Voditeljica: Da li bi bilo nelagodno

da Vam postavim nadovezujuće pitanje
o Vašim erotskim fantazijama?

IA: Oh, naravno. O čemu?

(Smijeh)

Voditeljica: O Vašim erotskim fantazijama.
IA: Sa Antoniom Banderasom.

Voditeljica: Samo sam se pitala
imate li još nešto za podijeliti,

IA: Pa, jedna od njih je da — (Smijeh)

Jedna je da
stavljam golog Antonija Banderasa

na meksičku tortilju,

posipam ga guacamolom i umakom,

zamotam ga i pojedem. (Smijeh)

Hvala vam.

(Pljesak)