Kako je Hitler došao na vlast? - Alex Gendler i Anthony Hazard

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/how-did-hitler-rise-to-power-alex-gendler-and-anthony-hazard

Desetljećima nakon pada Trećeg Reicha, čini se nemogućim razumjeti kako je Adolf Hitler, tiranin koji je proveo jedan od najvećih genocida u ljudskoj povijesti, ikad uspio doći na vlast u demokratskoj zemlji. Pa, kako se to dogodilo, i može li se dogoditi ponovno? Alex Gendler i Anthony Hazard zaranjaju u povijest i okolnosti koje su omogućile Hitleru da postane njemački Führer.

Lekcija: Alex Gendler i Anthony Hazard, animacija Uncle Ginger.

Kako je Adolf Hitler,

tiranin koji je proveo jedan od najvećih
genocida u ljudskoj povijesti,

došao na vlast u demokratskoj zemlji?

Priča počinje na kraju
Prvog svjetskog rata.

Sa uspješnim napadima
Saveznika 1918.,

Njemačka je shvatila da ne može
pobijediti u ratu

te su potpisali sporazum
o prekidu sukoba.

Kako je njihova kraljevska vlada pala,

građanski nemiri i štrajk radnika
proširili su se zemljom.

Bojeći se Komunističke revolucije,

velike stranke udružile su se
kako bi spriječile ustanke,

uspostavljajući parlamentarnu
Vajmarsku republiku.

Jedan od prvih zadataka nove vlade

bio je implementiranje primirja
koje su postavili Saveznici.

Kao dodatak gubitku
desetine teritorija i raspuštanja vojske,

Njemačka je morala prihvatiti odgovornost
za rat i platiti reparacije,

što je onesposobilo već slabu ekonomiju.

Sve ovo je viđeno kao poniženje
od strane mnogih nacionalista i veterana.

Pogrešno su vjerovali da se u ratu
moglo pobijediti

da vojsku nisu izdali
političari i prosjednici.

Za Hitlera, ti pogledi su postali
opsesija,

a njegova zadrtost i paranoja
dovele su ga do toga da je okrivio Židove.

Njegove riječi pale su na plodno tlo
u društvu sa puno anti-semita.

Do tog trenutka, stotine tisuća Židova

bilo je integrirano u njemačko društvo,

ali mnogi Nijemci vidjeli su ih
kao izopćenike.

Nakon Prvog svjetskog rata, židovski uspjeh
doveo je do neutemeljenih optužbi

za ratno profiterstvo i subverzije.

Ne može se dovoljno naglasiti

da su te teorije stvorene iz straha,

bijesa,

i zadrtosti,

ne činjenica.

No ipak, Hitler je s njima uspio.

Kad se pridružio maloj
nacionalističkoj stranci,

njegovo manipulativno
javno govorništvo gurnulo ga je u vodstsvo

i privlačilo je sve veće mase.

Kombinirajući anti-semitizaim sa
populističkim zamjeranjima

Nacisti su odbacili komunizam i kapitalizam

kao međunarodne židovske zavjere
da se uništi Njemačka.

Nacistička stranka na početku
nije bila popularna.

Nakon što su imali neuspješan
pokušaj zbacivanja vlade,

stranka je zabranjena,

i Hitler uhićen zbog izdaje.

Nakon otpusta godinu dana kasnije,

počeo je ponovno graditi
pokret.

I onda, 1929., dogodila
se velika depresija.

Dovela je do povlačenja
zajmova američkih banaka iz Njemačke,

i već poljuljana njemačka ekonomija
srušila se preko noći.

Hitler je iskoristio
gnjev ljudi,

nudeći im prigodne žrtvene janjce

i obećanja da će vratiti prijašnju
veličinu Njemačke.

Vodeće stranke nisu
se mogle nositi s krizom

dok je ljevica bila previše
oslabljena unutarnjim sukobima.

Tako da se dio frustrirane javnosti
priklonio nacistima,

povećavajući njihove glasove u parlamentu
sa 3% na 18% u dvije godine.

1932., Hitler se kandidirao za predsjednika,

te je izbore izgubio od odlikovanog
ratnog junaka generala von Hindenburga.

Ali sa 36% glasova, Hitler je demonstrirao
doseg svoje podrške.

Sljedeće godine,
savjetnici i poslovni vođe

uvjerili su Hindenburga da Hitlera
postavi za Kancelara,

u nadi da će iskoristiti njegovu
popularnost za svoje ciljeve.

Iako je kancelar bio samo
administrativni predsjednik parlamenta,

Hitler je polako širio
snagu svog položaja.

Dok su njegove pristalice
formirale paramilitarne grupe

i borile se s prosvjednicima na ulicama.

Hitler je dizao strah
od komunističkog ustanka

i tvrdio da samo on može
povratiti red i mir.

Onda, 1933.,

mladi radnik osuđen je
za paljenje zgrade parlamenta.

Hitler je iskoristio taj događaj
da uvjeri vladu

da mu da hitne ovlasti.

U roku od nekoliko mjeseci,
sloboda tiska poništena je,

druge stranke su raspuštene,

i donesen je zakon protiv Židova.

Mnogi rani Hitlerovi radikalni pristaše
uhićeni su i pogubljeni,

zajedno s potencijalnim rivalima,

i kada je predsjednik Hindenburg umro
u kolovozu 1934.,

bilo je jasno da se novi izbori
neće dogoditi.

Što je uznemirujuće,
mnoge rane mjere nisu tražile represiju.

Hitlerovi govori iskorištavali su
ljudski strah i ljutnju

da dobije podršku
za sebe i naciste.

U međuvremenu, poslovni ljudi
i intelektualci,

želeći biti na pravoj strani
javnog mnijenja,

podržali su Hitlera.

Uvjeravali su sebe i jedni druge

da je njegova ekstremna retorika
samo za nastupe.

Desetljećima kasnije, njegovo uzdizanje
ostaje upozorenje

o krhkosti demokratskih institucija
kada su suočene sa gnjevnim masama

i vođom koji je spreman hraniti njihov
bijes i iskorištavati strah.