U kojem trenutku ste mrtvi? - Randall Hayes

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/at-what-moment-are-you-dead-randall-hayes

Koliko god u prošlost možemo pratiti naše postojanje, ljudi su uvijek bili fascinirani smrću i uskrsnućem. Ali je li uskrsnuće moguće? I što je prava razlika između živog bića i mrtvog tijela? Randall Hayes bavi se znanstvenim teorijama koje traže odgovor na ova drevna pitanja.

Lekcija: Randaly Hayes, animacija: Anton Bogaty.

Koliko god u povijest možemo
pratiti naše postojanje,

ljude je uvijek fascinirala
smrt i uskrsnuće.

Gotovo svaka religija na svijetu
ima neku interpretaciju toga,

od naših najranijih mitova

do nedavnih kino hitova,
mrtvi se vraćaju.

Ali je li uskrsnuće zaista moguće?

I koja je stvarna razlika
između živog bića i mrtvog tijela?

Kako bi razumjeli što je smrt,
moramo razumjeti što je život.

Jedna drevna teorija,
bila je ideja vitalizma,

koja je tvrdila
da su žive stvari jedinstvene

jer su ispunjene posebnom tvari,
ili energijom,

to je bila osnova života.

Bilo da se zvalo qi,

životna krv,

ili humori,

vjerovanje u takvu osnovu
bilo je uobičajeno u svijetu,

i još uvijek ustraje u pričama o bićima

koja nekako mogu isisati život iz drugih,

ili nekih magičnih izvora
koji ga mogu vratiti.

Vitalizam je počeo blijedjeti
u Zapadnom svijetu

nakon Znanstvene revolucije 17. stoljeća.

Rene Descartes izjavio je

kako se ljudsko tijelo u osnovi
ne razlikuje od bilo kojeg drugog stroja,

oživljenog božanski stvorenom dušom
lociranom u epifizi.

I 1907., Dr. Duncan McDougall
čak je tvrdio da duša ima masu,

važući pacijente netom prije i nakon smrti
u pokušaju da to dokaže.

Iako su njegovi eksperimenti bili
neuspješni, kao i većina vitalizma,

tragovi njegove teorije
još se pojavljuju u popularnoj kulturi.

Ali gdje nas ostavljaju sve te
diskreditirane teorije?

Ono što sada znamo je
da život nije sadržan

u nekoj čarobnoj supstanci ili iskri,

već u trajnim biološkim procesima.

I kako bismo razumjeli te procese,

moramo pogledati razinu
pojedinih stanica.

U svakoj toj stanici,

stalno se odvijaju kemijske reakcije,

pogonjene glukozom i kisikom
koje naša tijela pretvaraju

u molekulu koja nosi energiju,
znanu kao ATP (Adenozin trifosfat).

Stanice koriste tu energiju
za sve od obnove

do rasta,

i reprodukcije.

Ne samo da treba puno energije
kako bi se stvorile potrebne molekule,

nego je potrebno još više
da ih se dovede tamo kamo trebaju bit.

Univerzalni fenomen entropije

znači kako su molekule sklone
nasumičnoj difuziji,

krečući se iz područja više koncentracije
u područja s nižom,

ili čak raspadanju na manje
molekule i atome.

Stanice stalno moraju paziti na entropiju

koristeći energiju kako
bi održale molekule

u složenim formacijama

potrebnima za odvijanje
bioloških funkcija.

Razdvajanje ovih radnji
kada stanica uđe u entropiju

je ono što vodi do smrti.

Ovo je razlog zašto organizmi
jednostavno ne mogu oživjeti

jednom kada su već umrli.

Možemo upuhivati zrak u nečija pluća,

ali to neće učiniti puno dobra

ako mnogi drugi procesi
uključeni u ciklus respiracije

više ne funkcioniraju.

Slično tome, šok iz defibrilatora

ne pokreće nepokretno srce,

nego resinkronizira stanice mišića
u srcu koje kuca nepravilno

tako da dobiju normalan ritam.

Ovo može spriječiti smrt,
ali neće osobu podići iz mrtvih,

ili čudovište sašiveno
od mrtvih tijela.

Tako da se čini da
naša različita medicinska čuda

mogu odgoditi ili spriječiti smrt
ali ju ne mogu poništiti.

Ali to nije tako jednostavno kako zvuči

jer stalni napretci na području
tehnologije i medicine

rezultirali su dijagnozama
kao što je koma,

opisujući potencijalno
reverzibilna stanja,

u kojima bi se ljudi
ranije smatrali mrtvima.

U budućnosti, točka s koje nema povratka
možda će biti pogurana još dalje.

Neke životinje produžuju svoj život

ili preživljavaju ekstremne uvjete

usporavajući svoje biološke procese

do točke kada su gotovo na pauzi.

I istraživanje o zamrzavanju
nadaju se postići isto,

smrzavanjem ljudi koji umiru
i oživljavajući ih kasnije

kada im novija tehnologija
bude mogla pomoći.

Vidite, ako su stanice smrznute,
postoji jako malo molekularnog kretanja,

i difuzija staje.

Čak i ako su se svi stanični procesi
kod osobe raspali,

ovo bi se možda moglo obrnuti
rojem nanobota,

koji će pomaknuti molekule na
njihove prave položaje,

i dajući svim stanicama injekciju ATP-a
u isto vrijeme,

pretpostavljajući da će tijelo
samo nastaviti gdje je stalo.

Ako ne razmišljamo o životu
kao o magičnoj iskri,

već stanju iznimno složene,
samo-pokretajuće organizacije,

smrt je samo proces povećanja entropije

koji uništava njegovu delikatnu ravnotežu.

I točka u kojoj je netko
u potpunosti mrtav

nije fiksna konstanta,

već samo stvar koliko te entropije

možemo obrnuti.