Baba Shiv: Ponekad je dobro odreći se mjesta za upravljačem

Godine istraživanja pokazale su činjenicu o ljudskoj prirodi koja se protivi zdravom razumu: Ponekad nas to što imamo previše izbora čini manje sretnima. To može biti točno i kod medicinske terapije. Baba Shiv predstavlja fascinantno istraživanje koje objašnjava kako izbor otvara vrata sumnji i pokazuje da bi prepuštanje kontrole - pogotovo kod odluka koje su pitanje života ili smrti - moglo biti najbolje za nas.

Započet ću u nešto sumornijem tonu.

2007., prije 5 godina,

mojoj je ženi dijagnosticiran rak dojke,

stadij IIB.

Gledajući unatrag, najmučniji dio

tog iskustva

nisu bili samo odlasci u bolnicu -

oni su bili veoma bolni za moju ženu, naravno.

Nije to bio ni početni šok kad smo doznali

da ima rak dojke, sa samo 39 godina,

a da nitko u njenoj obitelji nije imao rak.

Najstrašniji i najbolniji dio

cijelog iskustva bile su

neprestane odluke

koje smo morali donositi.

Hoćemo li mastektomiju? Ili lumpektomiju?

Hoćemo li agresivniji oblik terapije,

s obzirom na to da je u stadiju IIB?

Sa svim nuspojavama?

Ili ćemo se odlučiti za manje agresivan oblik terapije?

A ta su nam pitanja

nametali liječnici.

Možda ćete pitati

zašto su liječnici to radili?

Jednostavan odgovor bio bi

da liječnici to čine kako bi sebe zakonski zaštitili.

Ali mislim da to previše pojednostavljuje stvari.

To su dobronamjerni liječnici,

neki od njih postali su nam veoma dobri prijatelji.

Vjerojatno su tek slijedili godinama prenošenu mudrost,

onu poslovicu koja kaže da kada donosite odluke,

posebno važne odluke,

najbolje je biti glavni,

najbolje je biti za upravljačem.

A mi smo definitivno bili za upravljačem,

donosili sve te odluke, i znajte,

da je netko od vas bio ondje,

bilo bi mu to najbolnije i najmučnije iskustvo.

To me potaklo na razmišljanje.

Rekao sam: Postoji li ikakva valjanost

te poslovice da je najbolje biti za upravljačem

kada donosite odluke,

da trebate biti glavni?

Ili postoje situacije u kojima bi nam bilo bolje

zauzeti suvozačko mjesto
i dati nekome drugome da vozi?

Na primjer, financijskom savjetniku od povjerenja,

možda liječniku od povjernja, itd.

Budući da proučavam kako ljudi donose odluke,

rekao sam: Provest ću nekoliko istraživanja

kako bih pronašao odgovore.

Danas ću jedno od tih istraživanja podijeliti s vama.

Zamislite da ste sudionici istraživanja.

Reći ću vam da ćete u ovom istraživanju

popiti šalicu čaja.

Ako se pitate zašto, reći ću vam to za nekoliko sekundi.

Riješit ćete niz zagonetki,

a ja ću vam uskoro pokazati primjere tih zagonetki.

I što više zagonetki riješite,

veća je vjerojatnost da ćete osvojiti neke nagrade.

Zašto morate konzumirati čaj?

Zašto? Zato što to baš ima smisla.

Kako biste učinkovito rješavali ove zagonetke,

ako promislite, vaš um istovremeno mora biti u dva stanja.

Zar ne? Mora biti na oprezu,

za što je kofein vrlo dobar.

Istovremeno mora biti i smiren.

Ne uzrujan, već smiren. Za to je dobra kamilica.

Sada dolazi dizajn između subjekata,

AB dizajn, AB testiranje.

Nasumce ću vas raspodijeliti

u dvije grupe.

Zamislite da ovdje između vas postoji linija

pa će svi ovdje biti grupa A,

a svi ovdje bit će grupa B,

Vama ću sada

pokazati ova dva čaja

i pitat ću vas

da odaberete jedan čaj. Dakle,
možete odlučiti koji od ova dva čaja želite.

Možete odlučiti koje je vaše mentalno stanje.

U redu, ja ću odabrati čaj s kofeinom,

odabrat ću čaj od kamilice.

Vi ćete biti zaduženi za odluke,

vi ćete biti glavni, vi ćete biti za upravljačem.

Vama ću pokazati ova dva čaja,

ali vi nemate izbora.

Dat ću vam jedan od ta dva čaja,

i imajte na umu da ću nasumce odabrati jedan

od ta dva čaja za vas.

I vi to znate.

Ako razmislite o tome, ovo je scenarij krajnjeg slučaja,

zato što u stvarnom svijetu

svaki put kada zauzimate suvozačko mjesto,

vozač će vrlo često biti netko kome vjerujete,

neki stručnjak, itd. Dakle, to je primjer krajnjeg slučaja.

Sada ćete svi popiti čaj.

Zamislite da sada pijete čaj,

pričekat ćemo da ga popijete.

Pričekat ćemo još 5 minuta kako bi sastojci počeli djelovati.

Sada ćete imati 30 minuta da riješite 15 zagonetki.

Evo primjera zagonetke kakvu ćete rješavati.

Želi li itko iz publike pokušati?

(Publika: Pulpit.) Baba Shiv: Opa!

U redu, to je dobro.

Kad bismo imali vas, koji ćete dokučiti odgovor,

kao sudionika, kalibrirali bismo

težinu zagonetki prema vašoj stručnosti.

Zato što želimo da te zagonetke budu teške.

To su nezgodne zagonetke zato je vaš prvi instinkt

odgovoriti "tulip", a onda se morate izvući.

Zar ne? Ove su kalibrirane prema vašoj razini stručnosti.

Zato što želimo da bude teško i ubrzo ću vam reći zašto.

Evo još jednog primjera.

Bilo tko? Ovo je mnogo teže.

(Publika: Embark.) BS: Aha, odlično. U redu.

Pa, da, ovo je opet teško.

Reći ćete "kambar", onda morate reći "maker",

i sve ovo, a onda se možete izvući.

U redu, sada imate 30 minuta za rješavanje 15 zagonetki.

Pitanje koje ovdje postavljamo

u vidu ishoda,

u vidu broja riješenih zagonetki,

jest hoćete li vi za upravljačem

riješiti više zagonetki,

zato što ste glavni, možete odlučiti koji čaj ćete odabrati,

ili će vama biti bolje

u vidu broja riješenih zagonetki?

A ono što ćemo pokazati,

kroz niz istraživanja,

jest da ćete vi suvozači,

iako je netko drugi nasumce izabrao čaj za vas,

riješiti više zagonetki nego vi vozači.

Promatramo još jednu stvar:

ne samo da ćete vi riješiti manje zagonetki,

već ćete uložiti manje energije u zadatak.

Manje truda, niste toliko uporni, i tako dalje.

Kako to znamo?

Imamo dva objektivna mjerila.

Prvo: koliko vam vremena u prosjeku treba

pri pokušaju da riješite te zagonetke?

Vi ćete potrošiti manje vremena u usporedbi s vama.

Drugo: imate 30 minuta da ih riješite,

hoćete li potrošiti svih 30 minuta ili ćete odustati

prije nego tih 30 minuta istekne?

Veća je vjerojatnost da ćete vi odustati
prije nego 30 minuta istekne, u usporedbi s vama.

Dakle, ulažete manje energije i stoga je ishod

manje riješenih zagonetki.

To nas dovodi do pitanja zašto se to događa.

I kad bismo, pod kojim uvjetima, vidjeli taj uzorak rezultata

gdje suvozač ima bolje, povoljnije rezultate

u usporedbi s vozačem?

To sve ima veze sa suočavanjem s onim što ja zovem INCA.

To je akronim za

prirodu povratne informacije
koju dobijete nakon što donesete odluku.

Pa, ako razmislite, u ovoj konkretnoj zagonetki,

moglo bi se to dogoditi kod ulaganja na burzi,

koja je vrlo nestabilna, ili u zdravstvenoj situaciji -

tu je povratna informacija trenutna.

Znate povratnu informaciju, rješavali zagonetku ili ne.

Zar ne? Kao drugo, negativno je.

Zapamtite, karte se ne okreću u vašu korist,

po pitanju teškoće ovih zagonetki.

A to se može dogoditi u području medicine.

Na primjer, vrlo rano u terapiji,

povratana je informacija negativna,
prije nego postane pozitivna.

Zar ne? To se može dogoditi na burzi.

Nestabilna burza, odmah se dobiva
negativna povratna informacija.

A povratna je informacija
u svim ovim slučajevima konkretna.

Nije nejasna; znate jeste li riješili zagonetku ili niste.

Osim ove trenutnosti,

koja je negativna, ta konkretnost,

sada imate osjećaj djelovanja.

Bili ste odgovorni za svoju odluku.

I, što ćete učiniti?

Usredotočite se na mogućnost koja je prošla.

Kažete: Znate što? Trebao sam odabrati drugi čaj.

(Smijeh)

To dovodi vašu odluku u pitanje,

smanjuje pouzdanje koje imate u odluku,

smanjuje pouzdanje koje imate u izvedbu,

izvedbu po pitanju rješavanja zagonetki.

I stoga je manje energije uloženo u zadatak,

riješi se manje zagonetki, ostvari se
slabiji rezultat u usporedbi s vama.

A to se može dogoditi u području zdravstva, ako razmislite.

Zar ne? Na primjer, pacijent je za upravljačem.

Manje energije, što znači da se ne održava

toliko fizički u formi, fizički aktivnim
kako bi se ubrzao proces oporavka,

što se često preporučuje. Vjerojatno to ne biste učinili.

I stoga, kada se suočavate s INCA-om,

povratna informacija bit će trenutna, negativna,

konkretna i imate osjećaj djelovanja,

gdje vam je bolje kada sjednete na suvozačko sjedalo

i pustite da netko drugi vozi.

Započeo sam

u sumornom tonu.

Želio bih završiti optimistično.

Prošlo je već 5 godina, nešto malo više od 5 godina,

a dobra je vijest, hvala Bogu,

da je rak još uvijek u remisiji.

I tako sve dobro završi,

ali ono što vam nisam spomenuo

jest da smo u vrlo ranom stadiju terapije

moja žena i ja odlučili sjesti na suvozačko mjesto.

I to je učinilo veliku razliku

po pitanju unutarnjeg mira koji je došao s time,

mogli smo se usredotočiti na njezin oporavak.

Dopustili smo liječnicima da donesu sve odluke,

da sjednu za upravljač.

Hvala.

(Pljesak)