Sve što trebate znati prije čitanja „Frankensteina“ – Iseult Gillespie

Pogledajte cijelu lekciju na: http://ed.ted.com/lessons/everything-you-need-to-know-to-read-mary-shelley-s-frankenstein-iseult-gillespie

Godine 1815. lord Byron predložio je izazov nekolicini književnih gostiju koje je okupio u svojoj kući na Ženevskom jezeru: tko će napisati najjeziviju priču strave? Tako se rodila ideja u osamnaestogodišnjoj Mary Shelley, koja je u sljedećih nekoliko mjeseci oblikovala priču o Frankensteinu. Iseult Gillespie objašnjava sve što trebate znati prije čitanja klasičnog romana Mary Shelley.

Lekcija: Iseult Gillespie, animacija: Silvia Prietov.

Godine 1815. erupcija vulkana Mount Tambora
obavila je dijelove svijeta tminom

i obilježila početak sumornog razdoblja
poznatog kao „godina bez ljeta“.

Stoga, kad su Mary i Percy Shelley stigli
u kuću lorda Byrona na Ženevskom jezeru,

većinu odmora proveli su u zatvorenom.

Byron je za razonodu predložio
svojim književnim drugovima izazov:

tko će napisati najjeziviju priču strave?

Tako se rodila ideja
u osamnaestogodišnjoj Mary.

U sljedećih nekoliko mjeseci
oblikovala je priču o Frankensteinu.

Premda je u popularnim prikazima
zeleni lik koji stenje,

to nije čudovište Mary Shelley.

Zapravo, u knjizi ime Frankenstein
nosi tvorac bezimenog čudovišta,

dr. Victor Frankenstein.

Borba između stvoritelja
i stvorenja tako je grčevita

da su se njih dvojica stopili
u našoj kolektivnoj mašti.

Prije nego što (ponovno)
pročitate izvorni tekst,

postoji nekoliko drugih stvari
koje je korisno znati o Frankensteinu

i o tome kako je to ime
poprimilo višestruka značenja.

Knjiga prati dr. Frankensteina u uzaludnom
pothvatu stvaranja i održavanja života.

On stvara svoje čudovište
dio po dio iz mrtve tvari

i pretvara ga u svjesno biće
strujnim udarom.

Međutim, po završetku pokusa
užasnut je rezultatom i bježi.

No vrijeme i prostor nisu dovoljni
da bi se prognalo napušteno čudovište

i zaplet prerasta u strašnu potjeru
između njih dvojice.

Shelleyjeva je svojoj razbibrižnoj
priči strave dala podnaslov

„Moderni Prometej“.

Aluzija je to na grčki mit
o titanu Prometeju,

koji je bogovima ukrao vatru
i podario je čovječanstvu.

Time je ljudima dao znanje i moć,

ali zbog uplitanja u status quo

Prometej je prikovan za stijenu
gdje ga vječno jedu strvinari.

Prometej je doživio preporod
u književnosti romantizma

18. stoljeća.

Mary je bila istaknuta romantičarka

i s pokretom je dijelila divljenje prema
prirodi, osjećajima i čistoći umjetnosti.

Dvije godine nakon što je
Mary objavila „Frankensteina“,

Percy je reinterpretirao
Prometejeve nedaće u lirskoj drami

„Oslobođeni Prometej“.

Romantičari su se koristili
mitskim aluzijama

kako bi prikazali kontrast između
čistoće antičkog svijeta i modernog doba.

Obično su sumnjičavo gledali na znanost,

a „Frankenstein“ je jedno
od prvih djela koje upozorava

na opasnosti umjetne inteligencije.

Užas za Shelleyjevu nije
nešto natprirodno,

već nešto stvoreno u laboratoriju.

Usto, gotički motivi prožimaju tekst.

Gotički žanr karakteriziraju nelagoda,

jeziv ambijent,

groteska

i strah od zaborava –

svi ti elementi vidljivi su
u „Frankensteinu“.

No taj horor vuče korijene
i iz osobne traume.

Tekst obiluje aluzijama
na životnu situaciju Mary Shelley.

Rođena 1797., Mary je bila dijete
Williama Godwina i Mary Wollstonecraft.

Oboje su bili radikalni intelektualci,

a knjiga njezine majke
„Obrana ženskih prava“

ključni je feministički tekst.

Nažalost, umrla je odmah po Marynu rođenju
zbog komplikacija pri porođaju.

Majčina smrt proganjala je Mary,

koja je kasnije i sama iskusila
probleme prilikom porođaja.

Zatrudnjela je nakon bijega s Percyjem
kad joj je bilo 16 godina,

ali je dijete umrlo ubrzo nakon rođenja.

Od još četiri trudnoće,
samo im je jedno dijete preživjelo.

Neki su kritičari povezali tu tragediju
s temama kojima se bavi „Frankenstein“.

Shelleyjeva prikazuje rađanje i kao
kreativan i kao destruktivan proces,

a čudovište postaje izobličenim odrazom
prirodnog životnog ciklusa.

Čudovište stoga utjelovljuje
iskvarenu prirodu dr. Frankensteina

u potrazi za slavom.

U tome leži njegova
kobna mana ili hamartija.

Njegov kompleks boga
najočitiji je u rečenici:

„Život i smrt činili su mi se
zamišljenim granicama koje ću prvo prijeći

pa izliti bujicu svjetlosti
u naš tamni svijet.“

Iako njegovo postignuće
izaziva strahopoštovanje,

igrajući se vatrom
odrekao se vlastite etičnosti.

A ta odluka odjekuje cijelim romanom,

koji je prepun aluzija na vatru
i kontrasta svjetlosti i tame.

Ti trenutci podsjećaju ne samo
na iskru Prometejeve vatre,

već i na potencijal radikalnih ideja
u osvjetljavanju mračnijih sfera života.